Zvonjava u ušima, poremećen osjećaj ravnoteže i sveopći umor govore da je koncert bio ako ništa onda jako glasan. Left to Starve, najveće uzdanice karlovačkog pank/sludge još jednom su trijumfalno odradile svoj posao. Na trostrukom koncertu u zagrebačkom klubu Močvara nastupili su 23. travnja sa zagrebačkim Negative Slug i dugoočekivanima Slovencima Leechfeast. Uvijek veseli odlazak u Močvaru gdje uz brojna poznata lica sa zagrebačke alternativne scene dolazi i više Karlovčana nego na slična događanja u rodnom gradu. Vjerojatno zbog izuzetne hermetičnosti glavnog benda večeri na terasi kluba već se oko 21 sat okupilo neveliko, ali izuzetno zanimljivo društvo koje su uglavnom činili članovi brojnih bendova i projekata sa šire lokalne scene, ljudi koji rade ili su vezani za klubove, novinari na specijaliziranim portalima i općenito gotovo svi koji “kuže” i prate suvremene glazbene trendove, bar one koji se nalaze ispod 10 BPM – najsporiji, najmračniji i najteži zvuk što se trenutno sluša. Stoga posebno raduje da su oni mali dečkići o kojima smo već pisali, momci koji su na svoje rock ‘n’ roll putovanje krenuli s prvog Udara groma 2014. godine, stasali u prave teškaše. Svoj glazbeni izričaj tijekom godina obogatili su marljivim prikupljanjem raritetne vintage opreme iz vremena prvobitne akumulacije sludge/dooma pa su zato već prvim rifovima prizvali publiku u tminu kluba. Već se ponavljamo kad kažemo da LTS zvuče bolje iz koncerta u koncert kao i konstatacija da im mnogobrojne europske turneje pomažu da uspostave solidan wall-of-noise. Plej lista je za razliku od prošlogodišnjeg koncerta u Attacku bila složena od reda sporih i bržih songova što je diglo dinamiku u odnosu na sljedeća dva benda koji su bili isključivo u super sporim vodama. Bend izlazi iz mračnih voda u dijelove koji na trenutke zvuče kao motor charged rock ‘n’ roll, natruhe nasljeđa Motorheada koje dostojno nadograđuju švedski titani Wolfbrigade. Da ne bi noga previše zaplesala, ekipa brzo povlači ručnu u novi red debelog oranja po tajanstvenim putevima masnog rifovlja.
- Puno radimo i nabavljamo novu/staru opremu. “Pojačao” sam se s više pedala pa se to mora i čuti. Radim i na novom projektu s Adrianom, vokalom našeg benda, i Batarelom iz Disbaje. U potrazi smo za bas gitaristom koji želi svirati takvu glazbu. Nema puno ljudi kojima je “napeto” svirati sporu glazbu – kaže Dominik Mrgan, gitarist Left to Starvea.
Nadajmo se da će ova nova super-grupa biti usvirana do petog izdanja Udara groma u listopadu.
- Možda se vidimo u Karlovcu, ako napravimo set listu. Za sad imamo jednu i pol stvar koje traju više od deset minuta. Možeš misliti o čemu se radi, samo sporo, masno i teško – dodaje Mrgan.
Tko bi rekao da ovi fini dečki majstorski proizvode tako masivan zvuk koji „otapa“ zvučnike. Bez daljnjeg, koncert u Močvari bio je jedno od boljih izdanja ove hrabre trupe.
Negative Slug smo vidjeli u Karlovcu još 2015. godine na drugom Udaru groma, a od tad su se etablirali na zagrebačkoj sceni, Može se reći da su kućni bend u Močvari i Attacku, bar što se tiče sludge, stoner i doom koncerata.
Negative sve regularno odrađuju, reklo bi se izvode školski sludge, imaju svoje fanove, no sinoć su dobro došli kao pauza između LTS i glavnog imena večeri, Leechfeast. Slovenski mračnjaci dolaze na hajpu koji je digao posljednji vinil Neon Crosses. Dajemo malu zamjerku na početnom sound-checku zbog čega je publika nahrupila s terase u klub misleći da je koncert počeo pa je izostao teatralni izlazak na pozornicu. Kako god, već se nakon prvih par taktova zaboravio ovaj scenski fail kad je započelo mrvljenje. Uz crvenu rasvjetu i mistično, monotono, repetitivno udaranje LF lagano bacaju u meditativno stanje. Ugođaj se prelijeva iz ayahuasca psihodelije u tmaste lovecraftijanske memljive pejzaže. Ne bi se začudili da negdje iz podzemlja Močvare izrone konačno i kakvi pipci prizvani gargantuanskom težinom i reverbiranim vokalima. Kao i prethodnici iz Left to Starve, i oni su ljubitelji vintage opreme i pedalboardova pa se s ponosom u mraku, onkraj dimne zavjese nazire ime Sunn pojačala. Više nego uvjerljiv nastup i zid buke najbolje opravdavaju titulu najznačajnijeg i najuvjerljivijeg regionalnog benda po pitanju sporine.
