Još je prisutna prošlomjesečna atmosfera kada smo na Međunarodni dan žena čuli pozive na borbu za emancipaciju žena u okviru šire emancipacije ljudskih bića. Tih dana novine su bile iznadprosječno pune rodno osviještenih tema tako da su oni koji emancipaciju žena smatraju nadiđenom ili drugorazrednom temom osjećali višu razinu nelagode ili su se trebali više potruditi da tu temu ignoriraju.
Susreli smo se tako s različitim ekstremima, s onima kojima nije bilo jasno zašto te žene uopće žele biti jednake s muškarcima, o čemu se kod te jednakosti uopće radi do onih koji – a to su bile i one koje se navodno osjećaju ženama – koji su tvrdili da je feminizam danas uništio muškarce kojima su tradicionalnu ulogu i funkcije preuzele žene. S druge strane neke od feministica su naglašavale da mjere pozitivne diskriminacije mogu donijeti širu društvenu emancipaciju svih i veću društvenu pravednost i da ih treba proširiti u dobro svih nas. Mjere pozitivne diskriminacije na svim društvenim područjima tek mogu dovesti do toga da svi neovisno o tome kako se rodno identificiraju zbog tog svog osjećaja ne nailaze na nepotrebne društvene prepreke koje im sprečavaju da ostvare svoj osobni razvoj. Naravno, usporedno tome treba se baviti i izvorom siromaštva i sve većim klasnim razlikama u našim razvijenim demokracijama, a to ćemo prepustiti nekim budućim refleksijama dok ćemo danas pobliže pogledati koncept gender mainstreaming, u jednom od naših prijevoda »rodne osviještenosti« kod provedbe različitih razvojnih politika u gradovima, a poseban naglasak ćemo staviti na njegovu provedbu u Beču, kojeg smo u okviru rubrike Urbanoskop već puno puta spomenuli kao primjer dobre prakse te inovativnog, stanovnicima usmjerenog i razvojno orijentiranog grada.
Kako bismo onda preveli i obrazložili gender mainstreaming? Mogli bismo reći da se radi o provedbi rodno osviještenih politika i odmah se dalje pitati što je zapravo njihova svrha i cilj. U Beču, kako možemo razabrati iz njihove mrežne stranice, gender mainstreaming definiraju kao princip koji želi doprinijeti kreiranju društva koje je osjetljivo na pitanje rodne jednakosti te stvaranja solidarnosti i jednakih mogućnosti te odgovornosti za sve ljude. Posljedica provedbe principa gender mainstreming je da donosi bolje mogućnosti za razvoj muškaraca i žena odnosno svih stanovnika Beča.
U glavnom austrijskom gradu je koncept đender mejndstriminga u fokusu je više od 20 godina. U njihovom službenom priručniku s naslovom „Gender mainstreaming u planiranju i provedbi urbanog razvoja“ možemo saznati da je senzibilizacija društva za rodno osviještene razvojne politike grada počela davne 1992. godine s gradskom izložbom „Kome pripada javni prostor – svakodnevni život žena u gradu“ koja je upozorila na potrebu za posebnim urbanističkom planiranjem u svijetlu uzimanja u obzir posebnih potreba ženske populacije, koje do tada nisu bile koncipirane kao važan faktor povećanja kvalitete života u gradu. Već iste godine uspostavljen je Ured za žene Grada Beča koji je temu rodne jednakosti i stvaranja jednakih mogućnosti za sve stanovnike grada pokušao približiti svim gradskim odjelima i uključiti je u provedbu njihovih razvojnih projekata. Poseban Ured za koordinaciju gender mainstreminga u razvojnim politikama grada uspostavljen je 1998. godine i njegova misija bila je razmotriti posebne interese djevojaka, žena te ostalih ciljnih skupina bečke populacije te kreiranje nove strategije bavljenja njihovim potrebama u okviru provedbe gradskih politika. Zaposlenici Ureda uključili su se u rad raznih tehničkih odjela uprave – područje urbanizma, okoliša, stanovanja, prometa – što je rezultiralo time da je danas gender mainstreaming strateška pozicija unutar upravljanja gradskim razvojem i u praksi znači kombiniranje tehničkih zahtjeva sa socijalnim aspektima urbanog razvoja. Ured je ukinut 2010. godine da bi se zaposlenici kao stručnjaci za područje đender mejnstriminga zaposlili izravno u odjelima za urbanističku planiranje, za stambenu politiku i javne radove te ostale tehničke odjele grada. Danas je gender mainstremaing dio provedbe razvojnih projekata na područjima stanovanja, uređenja parkova i dječjih igrališta, upravljanja sa raznim aspektima sigurnosti na javnim mjestima, prometa i održive mobilnosti te planiranja i provedbe održivog urbanog razvoja.
Posebnost bečke stambene politike – više od 80 posto stanovnika živi u gradskim stanovima – je i ta što je njezina rodna osviještenost prisutna i kod planiranja i izgradnje stambenih zgrada. Investitori i prijavitelji na javne natječaje gradske uprave za izgradnju javnih stanova obvezani su u svoje ponude zapisati što će učiniti da stanovi sve više slijede princip uzimanja u obzir posebnih potreba budućih stanovnika, pa tako i žena. Bolje izglede za dobiti posao imaju oni koji kod izgradnje stanova pokažu osjetljivost za društveni prostor u okviru stambenih zgrada, za uzimanje u obzir subjektivni osjećaj sigurnosti kod stanovnika i različitost obitelji kod projektiranja stanova. Tako se, na primjer, zajednički prostori i igrališta formiraju tako da roditelji mogu obavljati svakodnevne poslove, a usput paziti i promatrati djecu koja se igraju na zajedničkim stambenim prostorima i dvorištima.
Gender mainstreaming je uključen i u planiranje i rekonstrukciju parkovnih površina u gradu. Provedena su socijalna istraživanja o korištenju parkova od strane djevojaka i dječaka. Ustanovljeno je da zbog nekog razloga nakon određene dobi, u fazi adolescencije, djevojke manje koriste javne parkove dok to nije isto s dečkima. Djevojke tada više žele koristiti mirnije, rubne dijelove parkova, a to su puno puta i manje sigurna mjesta. Osjećaj nesigurnosti rezultira smanjenom prisutnošću djevojaka u parkovima. Da bi povećali zadržavanje djevojaka u parkovima odnosno za to poboljšali uvjete, kriterije koji su se u istraživanjima navika korištenja parkova pokazali kao ključni u Beču uvode u projektiranje novih parkova i u transformaciju i redizajniranje postojećih. Time bi se trebala osnažiti prisutnost djevojaka na zelenim površinama grada pod parolom »Javna mjesta pripadaju i djevojkama«.
Navike stanovnika pokazale su se ključnima i na području gradske mobilnosti. S obzirom da su istraživanja pokazala da žene više koriste javni transport, a muškarci osobne automobile te da se žene i dalje više brinu za djecu, analiziranje njihovih potreba na području mobilnosti te kroz uključenje tih rezultata u gradsko planiranje trebalo bi povećati jednostavnost obavljanja svakodnevnih obaveza za žene, pa tako i za muškarce. Rezultat đender mejnstriminga na području mobilnosti pokazao se u većoj kvaliteti života za sve stanovnike, u dekonstrukciji muško-ženskih uloga te doprinosu ravnopravnijoj podjeli skrbi za obitelj također zbog poboljšanja uvjeta na području održive mobilnosti u gradu, te tako manje potrebnog vremena i resursa za obavljanje svakodnevnih obaveza.
S obzirom da je Beč jedan od najrazvijenijih gradova Europe, s visokom razinom kvalitete života, smatramo da tome kao integrativni dio urbanog razvoja doprinosi i dosljedna provedba koncepta gender mainstreaming. Povezivanje urbanog razvoja sa specifičnim potrebama stanovnika grada, osviještenost da su društveni aspekti života bitni za uspostavljanje fizičke infrastrukture grada i da nakon rodno osviještenog urbanog planiranja taj može imati povratan učinak na društveni život stanovnika, među ostalim i na ravnopravniju podjelu rodnih uloga te rušenje rodnih stereotipa, u Beču razumiju kao pozitivan faktor, kao nešto što donosi veću jednakost stanovnika grada i veću kvalitetu života za sve.
