Karlovačka životinjska farma

Nonšalantnim odnosom prema ovom problemu i njegovom rješavanju, prvenstveno nekontrolom mikročipiranja i neuvođenjem mjera obavezne sterilizacije/kastracije kao pokušaja normaliziranja stanja, a uz ovakav trend ostavljanja životinja (odraslih redom nečipiranih jedinki, te neželjenih i odbačenih legala) doći će se do najgoreg mogućeg scenarija – prepunog skloništa koje ne smije primiti niti jednu životinju više zbog inspekcije, „zatrpanih“ volontera koji ne mogu pružiti privremeni dom do udomljenja svim „prekobrojnim“ psima i stvaranja lutajućih čopora nesteriliziranih pasa

Autor: Tatjana Stepinac

izvor https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Stray_dogs_crosswalk.jpg

 

Životinjska farma Grada Karlovca

Novi Zakon o zaštiti životinja (NN 102/17) stupio je na snagu 26. listopada 2017. godine. Uz mnoštvo kvalitetnih i pozitivnih pomaka u skrbi i zaštiti životinja Zakon u dijelu 6 govori o zaštiti kućnih ljubimaca te u dijelu 9 o zaštiti napuštenih i izgubljenih životinja.

Iako je zakonska obaveza označavanja pasa mikročipom na snazi još od 2004. godine, po tadašnjem Zakonu o veterinarstvu (NN70/97, 105/01) i na temelju njega donešenom Pravilniku o označavanju pasa (NN 162/03), veliki broj napuštenih i nađenih pasa je bez mikročipa, što dokazuje nepoštivanje zakonske obaveze od strane vlasnika. Prema članku 94. novog Zakona o zaštiti životinja općine i gradovi su dužni do 30. lipnja ove godine osigurati nadzor provedbe obaveznog mikročipiranja pasa kod vlasnika pasa čiji psi nisu upisani u Upisnik kućnih ljubimaca (takozvani Lysacan kompjuterski program koji uz mikročip i podatke o psu sadrži i podatke vlasnika – ime i prezime, adresu, broj telefona i OIB), a trebali su biti prema propisima o veterinarstvu.

Kako su za kontrolu mikročipova pasa ovlašteni komunalni redari, Ministarstvo poljoprivrede, Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane 28. prosinca 2017. godine objavila je na svojoj službenoj web stranici www.mps.hr proceduru za podnošenje zahtjeva za uvid u Upisnik kućnih ljubimaca Lysacan – za komunalne redare. Tim postupkom olakšava se komunalnom redaru kontrola svih pasa na području jedinica lokalne samouprave, obzirom da su psi odgovornih vlasnika registrirani u Lysacanu, a obilaskom svih mjesnih odbora i četvrti na području grada potrebno je izvršiti kontrolu i utvrditi nečipirane pse.

U samoj provedbi nadzora komunalni redar ovlašten je prema članku 80. Zakona o zaštiti životinja (NN 102/17): „pregledati isprave na temelju kojih se može utvrditi identitet stranke i drugih osoba nazočnih nadzoru, ući u prostore/prostorije gdje se drže kućni ljubimci, uzimati izjave stranaka i drugih osoba, zatražiti od stranke podatke i dokumentaciju, prikupljati dokaze na vizualni i drugi način, očitati mikročip, obavljati druge radnje u skladu sa svrhom nadzora, podnositi kaznenu prijavu ili optužni prijedlog“.

Prema komentarim na društvenim mrežama jako puno je vlasnika sa stavom: „Ne bu meni niko v moje dvorište ulazil. Nek sam zajdu, pa kad ih Reks dočeka, pitam se kak buju van“ i slično. Jer taj isti Reks vjerojatno u svom životu veterinara vidio nije. S jedne strane svi smo legalisti i sve i trebalo po zakonu jer „dost’ je bezakonja u ovom Apsurdistanu“, a onda se umjesto Reksa propinjemo na stražnje noge samo zato što se zakon treba provoditi i uvesti red, bar u ovaj životinjski dio. Preporučam vlasnicima s gore navedenim stavom da dobro razmisle, mikročip stoji 90 kuna dok su kazne za držanje nečipiranog psa šest tisuća kuna, a ponovni dolazak komunalnog redara u nadzor s policijom sigurno za sobom nosi veće sankcije od financijskog izdatka od 90 kuna za čip i deset kuna za knjižicu psa.

 

Jednom kada se popišu svi psi, to jest mikročipiraju bit će lako utvrditi vlasnika napuštenog psa. Novčane kazne za napuštanje životinje kreću se od 30 tisuća do 50 tisuća kuna (članak 86. Zakona o zaštiti životinja), a ta će se sredstva moći utrošiti za zbrinjavanje napuštenih pasa.

Grad Karlovac čini 12 gradskih četvrti i 26 mjesnih odbora smještenih na 402 četvorna kilometra, što nije jednostavno za obići u roku koji svakim danom nečinjenja postaje sve kraći. Za kontrolu svih pasa ostalo je još oko mjesec i po. Da bi se ova obaveza izvršila kvalitetno i na vrijeme, neophodno je zaposliti veći broj komunalnih redara te kupiti potreban broj čitača mikročipova. Ili će se jednostavno ignorirati rok i ne učiniti ništa jer ionako kazne za neučinjeno do 30. lipnja ove godine nema.

Novim Zakonom o zaštiti životinja (NN 102/17) napuštene životinje zbrinute u skloništima ne smiju nakon 60 dana boravka u njemu biti uspavane, nego tamo ostaju sve do udomljenja ili svoje smrti (članak 65. stavak 3.) Ova, od strane zaštitara i ljubitelja životinja željno očekivana promjena, iziskuje promjenu u razmišljanju i pristupu rješavanju problema napuštenih životinja u svim županijama i njihovim gradovima i općinama. Skloništa su ograničenog kapaciteta i neće smjeti uzimati na smještaj niti jednu životinju više od mogućnosti. Iz svakodnevnih objava po društvenim mrežama i novinskih članaka vidljivo je da se problem napuštenih životinja intenzivirao posebno zbog povećanog iseljavanja stanovništva te osiromašenja. Udomljavanja pasa iz skloništa su prisutnija u manjoj mjeri nego prijašnjih godina. Da bi se održala ravnoteža i zapravo smanjili troškovi rada skloništa, a kao krajnji cilj ono jednog dana i prestalo postojati, što bi značilo da je svijest ljudi o odgovornom vlasništvu zaživjela u potpunosti, potrebno je poraditi na sljedećem – sterilizaciji/kastraciji jedinki, edukaciji i udomljavanjima.

Sklonište, čiji rad financira jedinica lokalne samouprave (članak 63. Zakona o zaštiti životinja) dužno je, između ostaloga osigurati trajnu sterilizaciju pronađenih pasa i mačaka, osim ako je životinja označena pa je moguće pronaći vlasnika i vratiti životinju (članak 64. stavak 1, točka 4.). Dakle, sve životinje koje igrom slučaja i zle sudbine završe u skloništu automatski se steriliziraju te kao takve udomljuju. Problem ostaju jedinke neodgovornih vlasnika koji se rukovode javno promoviranom idejom „I psi imaju pravo na potomstvo“, iako su prema članku 52. stavak 1 i 2 dužni osigurati kontrolu razmnožavanja i zbrinuti mladunčad vlastitih kućnih ljubimaca. Za sada se „zbrinjavanje“ vrši ostavljanjem štenadi po livadama, cestama i šumama, a nerijetko i u kutijama pred vratima skloništa.

Svaka jedinica lokalne samouprave do kraja 2018. godine dužna je osnovati najmanje jedno sklonište za napuštene životinje kapaciteta od najmanje 50 smještajnih mjesta za životinje (članak. 62 stavak 2 Zakona o zaštiti životinja (NN 102/17). Ako niti jedna ne osnuje sklonište, regionalna samouprava, dakle županija, osniva isto, a troškove osnivanja snose jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave (članak 61. stavak 3).

Grad ili općina može sklopiti ugovor o sakupljanju i zbrinjavanju napuštenih ili izgubljenih životinja sa skloništem koje se već nalazi na tom području, a u vlasništvu je pravne ili fizičke osobe (članak 62. stavak 4).

Na prostoru Karlovačke županije postoji registrirano jedno privatno sklonište tvrtke CRPK d.o.o. na lokaciji Utinja, 23 kilometra od centra grada, s kojim pojedine – ne sve – jedinice lokalne samouprave u županiji imaju sklopljen ugovor. Prema važećem Pravilniku o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa za životinje i higijenski servisi (NN110/04, 121/04 i 29/05), skloništa moraju imati zatvoreni zidani i grijani, te otvoreni dio za sve životinje, određenih dimenzija u odnosu na broj u njima smještenih pasa. CRPK d.o.o. ne udovoljava ovom Pravilniku jer nema grijanog i zatvorenog prostora za sve životinje, te je veći dio smješten u otvorene, natkrivene bokseve za više pasa. Obzirom da je novi liberalniji Pravilnik u pripremi i uskoro u izglasavanju u Saboru pretpostavlja se da će sklonište u Utinji ishoditi rješenje za nekih maksimalno 150 pasa.

Sklonište štoviše mora po članku 64. točka 5. “tražiti vlasnike napuštenih i izgubljenih životinja ili ih nastojati udomiti oglašavanjem putem sredstava javnog priopćavanja i na druge načine“, no osim putem službene web stranice www.crpk.hr ono to ne čini. Udomljavanja ipak ima zahvaljujući volonterima lokalnih udruga posebno udrugama „Najbolji prijatelji“ i „Mijau-Karlovac“.

Drugi gradovi i općine u Karlovačkoj županiji nemaju registrirano sklonište za napuštene i nezbrinute životinje, a rok do kraja 2018. godine za izgradnju novog ili novih je nerealan, tvrtka CRPK d.o.o. sa svojim skloništem u Utinji će očito biti glavna i jedina za rješavanje pitanja zbrinjavanja napuštenih pasa na području grada Karlovca i Karlovačke županije.

Sklapanjem ugovora o preuzimanju napuštenih životinja s područja čitave Županije, broj zbrinutih će se poprilično povećati jer udruga „Šapa u srcu“ koja djeluje na području Ogulina i zbrinjava napuštene odrasle pse i nađene štence financiranjem kroz donacije građana „…mora udovoljavati uvjetima iz članka 61. ovog Zakona te biti odobren kao sklonište“, što obzirom da se radi o preko 20 i više pasa koje na svojoj skrbi ima jedna obitelj teško da će biti moguće. Trenutno je pritisak na sklonište u Utinji manji upravo zahvaljujući „obiteljskom“ skloništu u Ogulinu.

Trošak skrbi, sterilizacije, označavanja i veterinarske zaštite napuštenih ili izgubljenih životinja u skloništu financiraju jedinice lokalne samouprave prema članku 63. Zakona o zaštiti životinja (NN 102/17). Obzirom na sve veći broj napuštenih životinja, a kao pomoć u sređivanju stanja i smanjenju tih troškova za jedinice lokalne samouprave Zakon je propisao mogu propisati trajnu sterilizaciju kao obavezan način kontrole razmnožavanja (članak 62. stavak 6 Zakona o zaštiti životinja NN 102/17). Od toga su izuzeti uzgajivači pasa registrirani pri Hrvatskom kinološkom savezu. Istovremeno uzgoj kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji mora biti upisan u registar pri Ministarstvu poljoprivrede.

Grad Karlovac je na svojoj web stranici www.karlovac.hr objavio nacrt Odluke o kućnim ljubimcima, napuštenim ili izgubljenim životinjama te divljim životinjama i svi zainteresirani su do 9. travnja 2018. mogli dati svoje prijedloge i komentare. U novoj Odluci koju treba usvojiti Gradsko vijeće stajat će u članku 11. „Na području Grada Karlovca kao obavezan način kontrole razmnožavanja pasa i mačaka propisuje se sterilizacija/kastracija osim u slučaju:

  • kada se radi o životinjama čiji je vlasnik uzgajivač pasa i/ili mačaka namijenjenih prodaji i ima rješenje uzgoja nadležnog ministarstva
  • kada se radi o životinjama koje nisu namijenjene prodaji, a posjeduju važeću rodovnicu
  • kada se radi o životinjama čiji vlasnik potvrdom izdanom od ovlaštenog veterinara može dokazati da zahvat sterilizacije/kastracije nije preporučljiv iz medicinskih razloga ili bi mogao ugroziti život životinje.“

Dakle, neće se svi psi i mačke morati sterilizirati/kastrirati kao što se često puta moglo čuti otkako je novi Zakon o dobrobiti životinja stupio na snagu. Naravno da će od istoga biti izuzeti oni vlasnici koji pripadaju skupini odgovornih i ne „proizvode“ legla koja završavaju „zbrinuta“ kod poznatih i nepoznatih, u prirodi ili skloništu.

Vlasništvo nad kućnim ljubimcem povlači za sobom i obaveze. Skloništa ne bi trebala biti mjesta saniranja posljedica neodgovornih vlasnika. Vaš pas – vaša obaveza, a ne nepotrebni trošak za grad ili općinu. Trošak koji Grad Karlovac izdvaja za skrb napuštenih životinja je oko 700.000 kuna godišnje koji bi se mogli preusmjeriti za druge potrebe i to smanjenjem broja napuštenih životinja kojima se ne zna vlasnik – što će se izbjeći kontrolom mikročipa – i sterilizacijom/kastracijom životinja.

Kako bi se izašlo u susret građanima slabijeg imovinskog stanja, iako je puno manji trošak sterilizacije u odnosu na dužinu života životinje i troška hrane u tom periodu, Grad Karlovac bi trebao razmisliti o sufinanciranju sterilizacije/kastracije njihovih životinja i ovu stavku staviti u gradski proračun odmah po donošenju lokalne odluke.

No, građani su o novom Zakonu o dobrobiti životinja i što on donosi, slabo ili nikako informirani. Ni Grad Karlovac niti lokalne udruge nisu sve ove mjesece otkad se znalo da će novi Zakon stupiti na snagu, pa ni sada kad već mjesecima jest na snazi, organizirale niti jedno predavanje o prednostima i nedostacima sterilizacije, o tumačenju zakona i posljedicama na naš džep (mislim na sredstva iz proračuna koja se izdvajaju za sklonište) ako se on ne provodi. Ispričavam se unaprijed ako je bila koja radio emisija u kojoj se ipak o tome govorilo, jer nisam čula, kao ni mnogi drugi. Jedino predavanje o tumačenju novog Zakona za koje znam organizirano je u Vijeće Gradske četvrti Dubovac. Letci o obavezama skrbnika pasa, koje je udruga „Prijatelji životinja“ poslala svim jedinicama lokalne samouprave u formatu prilagođenom za ispis, nikad nisu stigli s računima Inkasatora, kao što nam stižu uskršnje ili novogodišnje čestitke. Mislim da tiskanjem tih letaka ne bi bio uzdrman gradski proračun, a ljudi bi bili informiraniji. Uvijek se spominje ta nesretna edukacija, pardonček eduKAcija stanovništva pa se pitam, zar je okupiti stanovnike gradskih četvrti i/ili mjesnih odbora vlasnike pasa na jednoj kvalitetnoj prezentaciji ovih tema kroz sve ove mjesece bio nepremostiv problem za sve koji se bave dobrobiti životinja?

Predsjednik gradske četvrti odnosno mjesnog odbora može to odraditi u suradnji s veterinarom, komunalnim redarom i predstavnikom udruge za zaštitu životinja. Ljudima je neophodno objasniti prvenstveno prednosti sterilizacije, obaveze mikročipiranja (kako bi komunalni redari imali čim manje neugodnosti pri odlascima na teren i rađenju popisa), kao i zakonski određene kazne.

Nonšalantnim odnosom prema ovom problemu i njegovom rješavanju, prvenstveno nekontrolom mikročipiranja i neuvođenjem mjera obavezne sterilizacije/kastracije kao pokušaja normaliziranja stanja, a uz ovakav trend ostavljanja životinja (odraslih redom nečipiranih jedinki, te neželjenih i odbačenih legala) doći će se do najgoreg mogućeg scenarija – prepunog skloništa koje ne smije primiti niti jednu životinju više zbog inspekcije, „zatrpanih“ volontera koji ne mogu pružiti privremeni dom do udomljenja svim „prekobrojnim“ psima i stvaranja lutajućih čopora nesteriliziranih pasa. Ovakve situacije dobro su poznate u susjednim nam državama gdje se zbog lutajućih čopora građani počinju pribojavati za vlastiti sigurnost, a kod nas najpoznatije je područje romskih naselja u Međimurskoj županiji.

EduKAcija i rigorozna kontrola koja uključuje i zakonski propisane kazne preduvjet su u rješavanju ovog problema. Par slučajeva naplate kazne i po probuđenoj svijesti naših sugrađana o odgovornom vlasništu u slučaju životinja prešišali bismo i Švicarce loji su inače jako svjesni kazni u svim segmentima života. Pa su kulturni, a mi Balkanci.

Rad Aktiviraj Karlovac portala financijski podupire Fond za pluralizam Agencije za elektroničke medije