Riječ je o izvanrednoj studiji koja se bavi formativnim razdobljem jugoslavenskog socijalističkog društva. Ova knjiga uspješno popunjava praznine važne za rekonstrukciju naše složene prošlosti – ocjenjuje Albert Bing, povjesničar s Hrvatskog instituta za povijest, djelo „Komunizam u slici“ njegove mlade kolegice iz tog instituta Lidije Bencetić.
Ova Karlovčanka je prikazala društveni i politički život Jugoslavije proučavajući karikature u Vjesniku i Borbi objavljene u razdoblju od 1945. do 1962. godine. Njezina je knjiga, utemeljena na doktorskom radu, objavljena lani, a predstavljena u petak u Gradskom muzeju Karlovac.
- Karikatura je kao historiografski izvor rijetko kod nas korištena iako novine u svakom društvu imaju istaknuto mjesto u oblikovanju javnog mnijenja. L. Bencetić je iznijela povijest karikature i njezinu ulogu u različitim sistemima – kaže ravnateljica Hrvatskog instituta za povijest Jasna Turkalj.
Bing ističe kako je karikatura nezahvalna forma, jer teži satiri, a u isto vrijeme treba vlastima poslužiti za širenje informacija i oblikovanje javnog mnijenja.
- Karikature prave kroniku jednog izuzetno složenog razdoblja. Nakon jugoslavenskog zaokreta ka Zapadu dolazi do obrata, pa, dok se u Sovjetskom Savezu promovira socijalni realizam, hrvatski slikar Edo Murtić odlazi u New York i slika u apstraktnoj maniri – ističe Bing.
„Uočava se ustrajna tendencija liberalizacije izražavanja u jugoslavenskom društvu što se prometnulo u snažan kriticizam. Kolegica Bencetić dosta prostora daje kulturi pisanja između redaka koja se u kasnijim razdobljima nastavila razvijati. Ova studija iskazuje duh vremena – sklonost izražavanju kritičkog sadržaja koji se kasnije razvio u kriticizam“, kaže Bing.
- Knjiga L. Bencetić uspostavlja dobar odnos ka prošlosti socijalizma i minuciozno ga analizira. Važno je osvijestiti da postoje bitne promjene između pojedinih razdoblja jugoslavenskog socijalizma. Karikatura je zanimljiv medij za praćenje političkih događaja. To je duhovit komentar svega o čemu se ozbiljno pisalo – veli povjesničar umjetnosti s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Frano Dulibić.
„Ne samo da je kolegica temu dobro obradila, nego je i morala ući u teoriju novinarstva, prikazati način funkcioniranja novina i predstaviti načine manipuliranja informacijama. Bilo je dirigirano, primjerice, da se nizom karikatura ocrni kardinala Alojzija Stepinca prije i na suđenju, da bi to iščezlo u potpunosti s uspostavljanjem odnosa Jugoslavije i Vatikana“, nastavlja Dulibić.
- U razdoblju kojeg kolegica istražuje imamo oblike cenzure i autocenzure. Karikaturisti su hodali po rubu, i to je bila vještina – kaže Dulibić.