Karlovački gradonačelnik i predsjednik Gradskog odbora Hrvatske demokratske zajednice Damir Mandić je – pišu lokalni mediji – poručio da bivša direktorica Turističke zajednice Karlovca Tihana Bakarić neće biti zbrinuta u gradskom sustavu i cinično – u tome je autor kolumne „Signali nad gradom“ na Kaportalu Tihomir Ivka u pravu – dometnuo kako će se kao kvalificirani kadar snaći na tržištu rada i zaposliti u privatnom sektoru.
Problem je, nastavlja gradonačelnik, koji je po zakonu predsjednik TZ Karlovac, što nije postojala odredba u ugovoru s T. Bakarić koja bi omogućila da nakon razrješenja ostane u TZ-u ili drugdje u gradskom sustavu dobije namještenje. Još ćemo vidjeti na koji način će se rasplesti afera sa smjenjivanjem dugogodišnje direktorice TZ Karlovac koja je, po gotovo unisonoj ocijeni karlovačke „javnosti“, loše obavljala taj posao. Vodi se radni spor i lako je moguće da T. Bakarić ostane raditi u gradskom sustavu. Često se spominje blagopočivajuća Toplana, gradska tvrtka koja je grijala oko osam tisuća kućanstava u Karlovcu, a koja je prije šest godina završila u stečaju i propala, kao primjer uhljebljivanja bivših direktora – kada bi ih se smijenilo s funkcija, ostavilo bi ih se u tvrtki na nekim bezveznim neproduktivnim poslovima. Međutim, to nije bilo baš tako, ali je istina da je praksa gradskih vlasti bila da omoguće direktorima postavljanje zaštitne mreže u koju će pasti nakon što skliznu iz svojih fotelja. Utoliko čudi da T. Bakarić tijekom niza godina na čelu Turističke zajednice u Karlovcu to sebi nije osigurala. Nekako ipak slutimo da će deblji kraj u ovom sporu izvući Grad Karlovac, odnosno građani Karlovca jer je samouvjerenost bivše direktorice velika, što se vidi po detalju od listopada prošle godine kada nije prihvaćeno izvješće o radu na sjednici Turističkog vijeća Turističke zajednice Karlovac. Na traženje da odstupi, tada je to energično odbila i ušla u borbu s Gradom kao osnivačem. Lako je moguće da T. Bakarić naplati odštetu, a to, naravno, plaća Grad Karlovac, neće Mandić osobno, osim kao prireski i poreski obveznik poput svih nas.
No, drugi je detalj zanimljiv u toj priči. Sasvim je razumljivo i poželjno negodovanje javnosti na praksu da se nekadašnje direktore uhljebljuje nakon isteka mandata u tvrtkama koje su vodili ili drugdje. Međutim, u ovom slučaju način obrušavanja na direktoricu Turističke zajednice Karlovca otkriva ne baš lijepe karakterne osobine ove vlasti i gradonačelnika. Mandić kao da jedva čeka mjesto na kojem će trenirati strogoću, odnosno osobu na kojoj će iskazivati neumoljivost jer je to valjda – možda po njegovom shvaćanju – dokaz i smisao moći, odnosno politička moć nema smisla, ako se jasno ne demonstrira kao nadmoć. S aspekta dobrobiti sustava je poželjno da se ne uhljebljuje. No, mogli bismo ujedno kazati da je “ljudski” ne ostaviti kadar koji ti je koristio po isteku mandata na cjedilu iliti vjetrometini. S obzirom na realnost sustava, na činjenicu da se Partija brine za kadrove, a da se to propušta napraviti u ovom slučaju, zaključujemo da je to namjerno i da Mandić, koji ima uzak manevarski prostor kao gradonačelnik s obzirom na zakonska i sustavna ograničenja, ali i još uži s obzirom na politička jer glavnu riječ i dalje vodi bivši gradonačelnik, a sadašnji karlovački župan i predsjednik Županijske organizacije HDZ-a Damir Jelić, pokušava djelovati na način da samoga sebe zadovolji u iskazivanju moći i nadmoći jer – što će ti vlast i moć/nadmoć, ako ih ne možeš primijeniti nad ljudima?
Možda je jedina osoba nad kojom Mandić to može činiti T. Bakarić, posljednji kadar nekadašnjeg lokalnog svemoćnika Branka Vukelića, političkog oca Mandićevog političkog oca, a znamo na kakav su se neugodan način političkog obračuna „otac“ i „sin“, Vukelić i Jelić, rastali. Dakle, drugim riječima, ostaje dojam da se gradonačelnik kao razvlašteni vlastodržac želi nad nekome iskaliti i osjetiti taj osjećaj nadmoći i utoliko nam se ne sviđa obračun s T. Bakarić jer je po njoj kao nekome tko je percipiran od glavnine javnosti kao nesposoban, a – i kao kadar pokojnog Vukelića je dodatno nezaštićena – najlakše udariti. Nije viteški na njoj se iskaljivati, a istovremeno – unatoč vlastitim proklamacijama da zapošljavanja neće biti – šutke trpjeti različita druga kadroviranja. Napasti najslabijega, pa k tome ga još i cipelariti je ponašanje za koje postoji nepristojan izraz kojeg ćemo ovoga puta izbjeći. Utoliko smjena T. Bakarić djeluje dobrodošla, ali način njezine provedbe djeluje jadno.
Drugo je pitanje je li T. Bakarić glavni krivac za to što Karlovac ne ostvaruje svoje turističke potencijale. Logično je za to kriviti direktoricu Turističke zajednice. No, istina je da su njezini kritičari mahom bili neupoznati – a i ostali, barem nedovoljno – sa zakonskim okvirima i ovlastima u kojima radi Turistička zajednica i utoliko ponekada možda očekivali i previše. Ne može direktorica Turističke zajednice Karlovac, odnosno ta ustanova sama Karlovac učiniti privlačnim turističkim odredištem. Karlovac je nedvojbeno turistički neostvaren, međutim isto je i na drugim područjima. T. Bakarić i Turistička zajednica Karlovca radili su onoliko uspješno koliko je uspješno djelovao čitav grad. Iskustveno ćemo vidjeti na primjeru rada Marine Burić, nove direktorice TZ-a Karlovac, koliko će se njezin rad i pristup razlikovati od rada i pristupa radu njezine prethodnice, odnosno hoće li se, kako i koliko njihovi učinci razlikovati. No, teško je da će se jedan segment sustava razlikovati po ambicioznosti i produktivnosti u većoj mjeri od ostatka sustava jer bi to bilo previše napadno i neodrživo, to bi druge razotkrivalo kao manje uspješne, manje produktivne i slično.
Koliko je Karlovac – unatoč inertnom porastu broja noćenja – neostvarenog turističkog potencijala govori podatak da turisti s Dalekog istoka – velik broj njih – koji odlaze na Plitvička jezera spavaju u – Sloveniji. Njima koji su prošli tisuće kilometara iz Južne Koreje, Japana ili neke druge dalekoistočne zemlje sasvim je svejedno spavali li u Brežicama, Karlovcu ili u Saborskom, a, uostalom, Plitvice sigurno nisu jedino njihovo europsko odredište. Je li utoliko Karlovac iskoristio sve mogućnosti koje mu pruža blizina našeg najpoznatijeg nacionalnog parka? Pitanje je retoričko, dakako. Je li T. Bakarić kriva što je na mjestu nekadašnjeg Hotela „Korana“ podignuto, svim regulama unatoč, kič zdanje bez jedne jedine sobe za iznajmljivanje i što se propustilo ondje izgraditi novih stotinu soba? Nisu, naravno, Plitvice jedini adut Karlovca, ali što mu to vrijedi kada svoje adute ne koristi.
Utoliko je odium kojeg je T. Bakarić na sebe navukla tokom godina zasigurno pretjeran. Teško je zagovarati tezu da je bila uspješan menadžer u turizmu, ali je još teže smatrati da je ona bila glavna prepreka ostvarenju karlovačkih turističkih potencijala. Glavne bi prepreke mogli biti oni koji moć razumiju gotovo isključivo kao demonstraciju nadmoći.
