Imbro Tkalac – od Karlovca do Rima

"Nije bio pristaša ilirskog pokreta. Bio je previše zapadnjački orijentiran za to. U hrvatskoj politici nije zauzimao strane, pa nije bio niti mađaron, iako su oni zagovarali njemu bliske liberalne politike, prvenstveno u gospodarstvu, i zahtijevali opstojnost ustava, a nije bio niti starčevićanac", kaže povjesničarka A. Feldman koja je u srijedu u programu "Zavičajna čajanka" na Zavičajnom odjelu Gradske knjižnice "Ivan Goran Kovačić" predavala o ovom zanemtinom novinaru i intelektualcu 19. stoljeća

Autor: Denis Mikšić

Andrea Feldman. Gradska knjižnica Ivan Goran Kovačić, Karlovac, 14. 3. 2018. Foto: Dinko Neskusil

Uvjerenja Imbre Tklaca su se mijenjala s iskustvima. Bio je stalno liberal u smislu zalaganja za slobode, ali se njegov odnos prema Austro-Ugarskoj mijenjao. Ušao je u sukob s Eugenom Kvaternikom i jedan drugog su tužakali da su ruski agenti. Književnik August Cesarec je u svojim razmatranjima stao na Kvaternikovu stranu, a Tklaca prikazao kao pokvarenjaka. Tkalac nije bio pristaša ilirskog pokreta. Bio je previše zapadnjački orijentiran za to. U hrvatskoj politici nije zauzimao strane, pa nije bio niti mađaron, iako su oni zagovarali njemu bliske liberalne politike, prvenstveno u gospodarstvu, i zahtijevali opstojnost ustava, a nije bio niti starčevićanac – kaže povjesničarka Andrea Feldman, koja je doktorirala na životu i radu ovog znamenitog novinara i publicista rođenog u Karlovcu 1824. godine, a preminulog u Rimu 1912.

Gostovala je u srijedu programu „Zavičajna čajanka“ na Zavičajnom odjelu Gradske knjižnice „Ivan Goran Kovačić“.

  • Tkalac je bio uvjereni ateist, a ujedno jedan od stručnjaka za Vatikan. Bio je vrlo kontroverzan. Imao je dug i bogat život, a bio je i svoj i nije se dao impresionirati – kaže A. Feldman.

Jedan je od znamenitih karlovačkih gimnazijalaca, no ipak je maturirao u Grazu.

  • Nije bio oduševljen franjevačkom gimnazijom ovdje. Tvrdio je da više zna od franjevaca. Osjećao je da je prerastao sredinu – pojašnjava A. Feldman.

„Odlučila sam ga obraditi za disertaciju dok sam studirala u Sjedinjenim Državama. U Hrvatskoj je tada trajao rat i arhivi su se zatvarali. Ideju da se pozabavim Tkalcem dobila sam na seminaru gdje smo dobili zadatak da napravimo prikaz unutrašnjeg života neke osobe. Pročitavši njegove uspomene sam došla na ideju ne samo da opišem njegov život, nego i da to bude vodič kroz izuzetno zanimljivo 19. stoljeće u Hrvatskoj i Austro-Ugarskoj, a naročito mi je bila zanimljiva afirmacija liberalizma. Tkalac je htio svoju zemlju približiti kultiviranoj Europi“, kaže A. Feldman.

  • U Karlovcu provodi mladost do dolaska na studij. Karlovac je tada izuzetno zanimljivo merkantilno mjesto koje se razvija čak i više od Zagreba. Tklaca zanima ondašnja izuzetna karlovačka intelektualna i društvena scena u koju se uklopio. Slika Karlovca kao dinamične sredine je doprinosila vrlo uspješnoj i živoj atmosferi. Po ocu je iz plemićke turopoljske obitelji koja se snašla u trgovini, a i majka je bila realtivno obrazovana za ono vrijeme, pa je imao preduvjete za kvalitetno obrazovanje – dodaje A. Feldman.

„Čini mi se da je pisao uspomene u pokušaju da domovinu afirmira kao utopijsko mjesto prošlog liberalnog vremena. Podlegao je romantičarskom sentimentu“, smatra A. Feldman.

  • Liberalizam je temeljna ideja 19. stoljeća, jer je sveprisutna. Temeljne liberalne ideje se tiču ograničavanja moći suverena i zahtjeva za širenjem građanskih i političkih sloboda. Nameće se, dakle, ideja slobode u kombinaciji s ekonomskim napretkom. Liberali bez iznimke zagovaraju što bolje obrazovanje za što veći broj ljudi – objašnjava A. Feldman.

Unatoč tome što Hrvatska enciklopedija navodi kako je doktorirao, A. Feldman je utvrdila suprotno.

  • Studirao je na mnogim mjestima – u Grazu, Beču, Heidelbergu i Parizu. Napisao je knjigu koja je trebala biti njegova disertacija, a tematizirala je vjersku povijest južnih Slavena. Zbog toga što nije doktorirao nije mogao dobiti posao u Zagrebu. No, bez obzira na to je bio izuzetno obrazovan – veli A. Feldman.

„Revoluciju 1848. godine doživljava u Frankfurtu. Tada je branio ulogu bana Josipa Jelačića argumentima afirmacije nacija u Austro-Ugarskoj. Nakon uspostave takozvanog Bachovog apsolutizma nastoji se približiti nastojao se približiti austrijskom ministru Alexanderu Bachu i nastoji mu prikazati ekonomsku situaciju u Hrvatskoj, što je imalo nekog učinka. Postao je tajnik trgovačke komore i na tom mjestu ostao desetak godina izvještavajući Beč o hrvatskim gospodarskim problemima – kaže A. Feldman.

„Odlučuje potom otići u Beč za uvođenja ustavnosti zagovarati liberalne ideje. Imao je dobre kontakte sa Česima i Rusima. Već nakon nekoliko godina je osuđen zbog tekstova na nacionalne teme za remećenje javnog reda i mira, u biti za veleizdaju, dva puta na šest mjeseci zatvora. Vjerovao je u mogućnost da se Austro-Ugarska preoblikuje u federaciju koja bi priznavala prava Hrvatskoj“, iznosi A. Feldman.

  • Po odsluženju kazne je napustio novine koje je uređivao i zaputio se u emigraciju. Suđenja su izazvala brojne reakcije. Hrvatske vlasti su urgirale u njegovu korist, a i Josip Juraj Strossmayer je nastojao zaštititi Tkalca. U Rusiji nastoji zadobiti podršku za liberalne ideje, a nakon toga odlazi u Pariz, potom u tek ujedinjenu Italiju – veli A. Feldman.

„U Italiji dobiva posao u ministarstvu vanjskih poslova i tu radi do umirovljenja kao svojevrsni analitičar, stručnjak za jugoistočnu Europu. Njegova izvješća s Drugog vatikanskog koncila su talijanskoj javnosti bila zanimljiva, a imaju je dobre informacije preko Strossmayera. Mnogo je pisao o životu u Italiji, sociološke analize talijanskog života. Obilazio je Italiju i Strossmayeru dostavljao ilustracije umjetničkih djela koja je zapažao, a koja bi đakovačkom biskupu mogla poslužiti za zbirku. Vrlo dobro je poznavao ključne osobe u talijanskoj umjetnosti“, kaže A. Feldman.

Rad Aktiviraj Karlovac portala financijski podupire Fond za pluralizam Agencije za elektroničke medije