„Gužva je jer u slučaju lijepog vremena subotom nitko normalan ne ostaje dugo u krevetu“, komentirala je moja prijateljica Druga promatrajući zaposjednute stolove i stolice kafića u kojemu smo poželjele popiti jutarnju kavu nakon što smo izgubile već dvadeset minuta tražeći parking. Dok žvačem slanac koji viri iz smeđeg škarnicla, pozorno promatram kretnje i gestikulaciju prisutnih u nadi da je netko upravo naumio otići; nažalost, meškoljenje postarije žene za stolom lijevo od nas najavilo je tek njenu namjeru da se udobnije namjesti u stolici. Iza ramena mi se obraća naša prijateljica Prva s prijedlogom da sjednemo u auto i popijemo kavu negdje izvan grada. Slažemo se.
Nakon svega nekoliko minuta vožnje uzbrdicom stižemo do Starog grada Dubovca, prekrasnog i prastarog dvorca koji datira iz trinaestog stoljeća. Osim po zgodno uređenom okolišu i muzejskom postavu, Stari grad odnedavno je poznat po zgodnom novom restoranu u kojemu se može ručavati, večerati, pa čak i organizirati manju svadbu. Mi se nismo odlučile ni za jednu od navedenih aktivnosti; treba nam samo kava, no natpis na vratima pokazuje nam da od toga možda ipak neće biti ništa – uranile smo petnaest minuta i restoran ne radi.
„Pa nećemo se sad valjda okrenuti i otići?“, pita nas Prva s neskrivenim razočaranjem u glasu, a Druga se odlučuje za odlučan pristup i počinje kucati na vrata, lupkajući o njih sasvim tiho zglobom svog kažiprsta. Iznutra se začuje škripa stolaca i struganje o drveni pod, te se ubrzo na drugim vratima pojavi konobar i ljubazno nas upita što želimo. Kad je shvatio da nismo gladne i kad smo mu uspjele objasniti da nam je samo do šalice vruće kave i malo ćakule, ovaj nam dobri čovjek otključa vrata u dva okreta te nas pozove unutra.
Prostorom se ubrzo proširio zamaman miris svježe kave, a mi smo se udobno smjestile za stolom Nakon pretresanja uobičajenih pričica iz svakodnevice, započinjemo razgovor o omiljenoj nam temi međuljudskih odnosa. Ozbiljnim glasom, dok žličicom miješa svoj dupli espresso, Druga nam ispriča kako je njezinu frendicu s faksa dečko zasjekao nožem po podlaktici.
„Htjela je napraviti kompromis sa sobom. Za vezu s njim odlučila se jer joj je bio dobar i drag prijatelj, spremna ignorirati činjenicu da joj nije do seksa s njim. Došli su k njemu, on je po tko zna koji put predložio da spavaju zajedno, ona je po tko zna koji put odbila, da bi je on najednom fizički napao! I to nožem!“, uzrujano je govorila Druga.
Prva je vrtjela glavom, gledajući me u nevjerici.
Dok smo nas dvije tako šutjele, Druga je nastavila:
„Možda nisam u pravu, ali taj rezon mi nije jasan. Razvit ćeš, pretpostavljam, neko smireno poštovanje prema njemu jednog dana kad budeš imala šezdeset godina i odavno se oslobodiš tolikog seksualnog nagona, al’ nećeš ga valjda već s trideset godina tako gledati? Još će se dogoditi da zamrziš tu osobu jer će te podsjećati na sve glupe kompromise koje si napravila sa sobom. Evo, pa i ona je mislila kako će se lijepo slagati njih dvoje, samo je izostavila par važnih faktora u računici.“
Na to se nadoveže Prva: „Ona je njega vjerojatno zbog te svoje frustracije isto prezirala i jebala ga u mozak, da bi on nakon toga osjećao duplu frustraciju; em što nije htjela spavati s njim, pa bi ga možda barem držalo da je nježna prema njemu, a zatim to poniženje, povrh svega, jer je vidio da ga ne želi.“
„Vjerojatno je smatrao da ona njega iskorištava“, dobacio je konobar sa šanka. Okrenule smo glavu prema njemu, a on je slegnu ramenima: „Pa da. On je bio nemoćan jer je bio zaljubljen, a ona je trebala biti odgovorna i prekinuti.“
„Čekajte, samo malo, molim Vas“, zarežala je Druga kroz stisnute zube, „hoćete li mi reći da je moja prijateljica tražila da je neki manijak poreže nožem?“
„Ni govora, užas“, rekao je konobar, „nije mi tako nešto na kraj pameti! Ali treba se paziti, vidite da čovjek nikad ne zna…“
Druga je podigla kažiprst u zrak i odlučno mu se obratila: „Čujte, jel’ on bio ponekad neobičan? Je. Jel’ bio katkad i agresivnog tona ili ponašanja? Je. Ali između toga da se s nekim podvikne usred svađe i toga da je žena ubodena nožem postoji vrlo jasna razlika, mislim da ćete se i vi složiti sa mnom?“
Konobar je kimnuo glavom i okrenuo se. Druga je još neko vrijeme gledala u njegovom smjeru, a zatim se okrenula prema Prvoj i rekla: „ Ispričaj nam onu priču kad je tvoj bivši došao k tebi u posjetu iz Nizozemske, pa je sve nešto ispalo krivo, što li? Daj nam tu priču ispričaj!“
„Joj, kako si se toga sad sjetila“, iznenađeno reče Prva, „dosta je otad prošlo, sigurno ti neću moći ispričati priču s jednakim žarom i entuzijazmom kao kad mi se dogodila, kad je to sve još bilo svježe…“
„Ma dobro, ni ne trebaš, samo me podsjeti kaj je to ono bilo?“, Druga nije odustajala, podbočivši rukom glavu iznad stola, gledajući u Prvu sa smiješkom; najednom izvadi iz džepa mobitel i obrati nam se: „Čekajte samo da vam pokažem ovu grotesknu sliku, čekaj da je nađem… Možda je izbrisala fotku, čekaj… Aha, evo…“
Pogledala sam u ekran njenog mobitela očito na trenutak previše; bila je to slika koju je na Facebook stavila njena prijateljica kako bi upozorila na nasilje koje joj se dogodilo i napad nožem od strane svog dečka.
„Isuse. Ne mogu gledati. Pa vidi joj se kost. Pozlit će mi, molim te makni to! Užas, užas!“, vrištala je Prva zatvorenih očiju, mašući rukama oko glave radi dramatičnijeg učinka.
„Zar to može tako… kaj to tako izgleda?“, pitala sam Drugu, očiju prekrivenih rukom. I taj jedan pogled na ranu bio mi je previše.
„Znam, strašno, izgleda kao da je eksplodiralo! Izgleda kao nešto što je profesionalna šminkerica napravila na snimanju horor filma!“, zaključi Druga spremajući mobitel u džep. Nakon što je uznemirujuća fotografija napokon nestala, Druga započne priču:
„Blokirala sam ga na svim kanalima pristupa i nemamo više nikakvog kontakta, ali sam ga nedavno guglala i pronašla njegovu sliku na Linked Inu. Zgrozila sam se koliko mi je bio neprivlačan, a nekoć mi je bio toliko privlačan da se nisam mogla pribrati u njegovoj prisutnosti. Sad kad gledam tu fotografiju, svjesna sam da je u pitanju fizički ista osoba, ali gotovo da ne mogu povjerovati da je to on. Bila sam potpuno neobjektivna.“
„Vidiš kako je ta privlačnost nestabilna, varljiva i prolazna, imaju babe pravo što upozoravaju. Privlačnost te odvede u vražju mater!“, nasmije se Prva.
„Rekla mi je majka odavno da za stabilnu vezu seks mora biti dobar, jer za odnos treba puno raditi. Ako ti se seks ne bude sviđao, upozorila me, e onda će ti stvarno biti katastrofa. Kad nakon nekog vremena shvatiš koliko raznih varijacija i nijansi seksualnih odnosa postoji, kad nađeš nešto tako dobro, onda se toga držiš. A babe samo nek’ komentiraju iz svojih pozicija, kad je najlakše gledati unatrag na manje iskusne i davati savjete šakom i kapom. Seks ne smije biti razlog zašto si s nekim, ali bez dobrog seksa nema dobre veze“, reče Druga i nastavi:
„To je bila zima kad sam se najgore osjećala, i on mi je tu pomogao. Pojavio se kao ushićenje i napokon neka zanimacija koja će me podići iz mog tmurnog i bezvoljnog raspoloženja. Nije bilo lako pošto nije živio u Hrvatskoj, i nekoliko puta sam odlazila ja k njemu, pa on k meni. I funkcioniralo je, premda sam vidjela da mu ta razdvojenost teško pada. Uvijek me pitao gdje sam bila i s kime, kao da nije mogao podnijeti što nema uvid u sve dijelove mog života. No, meni je bilo stalo i htjela sam da naša veza uspije. Sve je bilo dobro, dok nije prestalo biti dobro. Kulminiralo je baš za njegov rođendan. Kasnio mu je let i stigao je jako kasno, oko 2-3 ujutro. Sjećam se da je bio petak i da sam došla umorna s posla, ali sam dobre volje pospremala stan, skuhala večeru i ispekla kolač jer sam ga htjela iznenaditi za rođendan. Svim sam silama trudila sam se ostati budna, no ipak sam nakratko zaspala prije nego je došao. Kad je napokon stigao, bila sam sretna što ga vidim, ali mi je bilo užasno naporno držati oči otvorenima i htjela sam da odemo zajedno spavati. On se složio. Ujutro sam se probudila prije njega, te sam mu pri ustajanju iz kreveta rekla da idem do tržnice; nek’ spava i uživa dok ne dođem.
‘Zar ćeš me ostaviti samog’, upitao je tužno sjedeći u krevetu. ‘Ma dolazim za pola sata, nećeš ni trepnuti, a već sam natrag i donosim nam doručak’, odgovorila sam mu.
Međutim, on se na to ustao iz kreveta i dramatičnim glasom rekao: ‘Moram ti nešto reći.’ Na moje pitanje o čemu se radi rekao je: ‘Ti si vrlo lijepa, pametna i politična, baš onakva cura kakvu želim. Ali nešto je tu meni čudno. Ti nisi zainteresirana za mene, nisi toliko za nas koliko sam ja’, tužno je zaključio. Ustala sam i promatrala ga u šoku – toliko sam ga htjela, toliko me privlačio, da mi uopće nije bilo jasno odakle izvire ta nesigurnost. Zar je moguće da smo se toliko pogrešno shvatili? ‘O čemu ti pričaš?’, upitala sam suho, a on je nastavio govoriti – prije nekoliko dana, nazvala ga je bivša cura da mu poželi sretan rođendan, i on se podsjetio koliko je njoj bilo stalo do njihove veze. ‘S tobom nisam nikad imao takav osjećaj kao na početku s njom’, izgovorio je sjedeći na mom krevetu, u mojoj sobi. Gledala sam u njega i nisam mogla vjerovati da nije mogao pričekati bar jedan dan da testira svoje osjećaje. Frajer nije mogao pričekati da operemo zube!“
„Vjerojatno te htio testirati“, odmahnula je rukom Prva, „jer je htio da se slomiš, da mu kažeš da ga voliš, da ga moliš da ostane; trebala mu je potvrda tvoje ljubavi.“
„Baš dobro, jer sam mu na to rekla da ode iz mog stana“, nastavila je Druga, zamišljeno prelazeći prstom po rubu šalice, „nakon čega sam se slomila i zaplakala. Naravno da sam bila potpuno šokirana zbog svega što se upravo odvilo. On je nastavio govoriti, u stilu da ja nisam uopće htjela s njime provoditi vrijeme, jer kako sam mu mogla reći da ostane u krevetu dok ja idem na plac. Nakon toga je otišao. Rekao je da će prenoćiti u hostelu, a nakon toga otići natrag u Rotterdam. Ja sam na sve što bi rekao odgovarala ‘OK’. Nekoliko sati nakon što je otišao, napisala sam mu mail u kojemu sam rekla da mi je žao što ima romantične nostalgične osjećaje spram svoje bivše djevojke, da bi zatim on odgovorio koliko ga je stegnulo oko srca kad je taj mail pročitao.
„Manipulator“, smireno je odgovorila Prva, prevrćući jednom rukom po torbici u potrazi za cigaretama.
„Da, on je sebi u glavi zamislio neku dramu, romansu koja će se odviti prema njegovim očekivanjima; kad je nije dobio, on se uporno trudio da je kreira. U pokušaju da svoj igrokaz izvede do kraja, napisao mi je da je cijeli dan proveo lutajući gradom, nadajući se da ćemo se negdje sresti, makar dobro zna gdje živim. Napisao je i da je došao te neko vrijeme sjedio na klupici na igralištu u blizini mog stana, ali onda je ipak odlučio otići, tobože jer me nije htio uznemiravati. Nisam se usudila izaći iz stana jer sam se bojala da ću ga sresti i da će mi biti još teže. Dva dana kasnije očito još uvijek nije otputovao kući, jer mi se javio mi s molbom da se nađemo. Pristala sam, jer sam htjela na normalan način razgovarati. Našli smo se u nekom kafiću, a on je, pojavivši se, upitao: „Zar neću dobiti pusu za rođendan?“
Kratko sam mu poželjela sretan rođendan, ignoriravši u potpunosti njegovo pitanje. Počeli smo razgovarati i ja sam se ubrzo rasplakala.
„Jesi li u tom trenutku i dalje htjela biti s njim“, upitala je Druga sućutno.
„Nisam bila sigurna“, odvrati Druga zamišljeno, pa nastavi: „jedan dio mene je to silno htio, dok se drugi pitao tko je on zapravo. Kad je vidio da plačem, pružio je ruku prema mom obrazu, pogledao me i tronutim glasom rekao: ‘Kad te vidim da ovako plačeš za mnom, pomislim da te stvarno volim.’ Kao u onom filmu Le Petit Morte, kad se žena uzbuđuje dok joj muž plače, pa tako onda smišlja razne laži samo da bi on plakao i bio tužan. ‘Ti si bolestan’, promrmljala sam, ‘s tobom nešto nije u redu.’ On je zatim zaneseno nastavio govoriti da je i dalje smješten u hostelu, da se tri dana nije tuširao jer nema šampona, te da je morao posuditi pastu za zube. ‘Zašto jednostavno nisi otišao do DM-a’, suho sam odvratila, već umorna od njegove dramatike. Što smo više pričali, njegovo lice se počelo mijenjati pred mojim očima, i osjetila sam kako mi postaje sve manje i manje privlačan. Namjerno sam nastavila pričati s njim jer sam htjela vidjeti do kuda će ići sa svojim razlozima, no on ih je stalno mijenjao. U jednom trenutku je rekao: ‘Ja sam dobio osjećaj da ti želiš preko mene doći u Nizozemsku.’ Bila sam zapanjena i odgovorila sam na to: ‘Čekaj, ti si Poljak na studiju u Nizozemskoj, ja ovdje imam posao i posjedujem EU putovnicu jednako kao i ti, o čemu govoriš, što ja imam od tebe?’
On je tužnim glasom na to izjavio: ‘Gledaj, vjerojatno je Melania vjerovala da voli Donalda’, na što sam ispalila: ‘Čekaj, ti sad želiš reći da sam ja Melania, a ti Donald Trump?! Pa ti čovječe živiš u stanu s još petero drugih ljudi u stanu i student si, a meni pokušavaš prišiti da sam te promatrala kao priliku za odlazak na Zapad?!’
Zatim je nastavio o tome kako je on promjenjiv, ne zna što želi i da bih ja to kad-tad otkrila. Zapravo je htio da mu kažem da je dobro što je prekinuo sa mnom. Čitavo vrijeme je ponavljao da on zapravo ne zna bi li sa mnom bio ili ne bi, sve dok ga nisam u jednom trenutku prekinula pitanjem: ‘Oprosti, ali zašto ti misliš da je to u ovom trenutku i dalje tvoj odabir?’
Naposljetku je tužno izjavio da ću ga sigurno izbrisati s Facebooka, na što sam mu rekla da ne dolazi u obzir i da ćemo, naravno, biti prijatelji. Na odlasku me zagrlio i rekao: ‘Tako mi je drago što sam te upoznao.’ Nakon što sam otišla zbrisala sam ga sa svega i to je bio to“, zaključila je Druga svoju priču.
„Nisi ni patila“, ubacila sam se, „tvoje samopoštovanje ti je odredilo da patiš doslovno jedan dan za tim likom.“
„Točno“, nasmijala se Druga, „jedan dan sam slušala I Can’t Make You Love Me, a već drugi dan neke vesele pjesmuljke. Naš odnos bio je čisti koncentrat – brzo se rasplamsao i brzo ugasio, a ja sam o njemu nakon tog dana počela razmišljati na posve drugačiji način. On je htio da ga obožavam kako bi se mogao kupati u tom obožavanju, jedino to mu je bilo važno. Nakon tog događaja, ja sam ga nepovratno počela doživljavati kao potencijalnu opasnost, i nije bilo više šanse da poželim imati nešto s njim.“
„I dobro da ste prekinuli“, rekla sam Drugoj, „makar ti je bilo slomljeno srce.“
„Bolje slomljeno srce, nego ubod nožem“, tiho promrmlja Druga, izvadi mobitel iz torbe, okrene ga prema nama i kaže: „Hoćete podsjetnik?“
