Karlovac je zanemareno filmsko središte koje postaje epicentrom hrvatske filmske kulture prije Prvog svjetskog rata. Iz Zagreba se premještaju glavne distributerske djelatnosti u ovaj susjedni grad gdje gradska dokoličarska kultura dobiva svoj novi izdanak. Rad kronološki prati pojavu i razvoj filmske kulture kao ogranka devetnaestostoljetne kulture dokoličarenja u Karlovcu kroz sačuvanu publicistiku s prijelaza u 20. stoljeće. Ona se u početku borila protiv popularnosti novog medija i roda u korist kazališta tisućljetne tradicije no interes, posjećenost i zabilješke Karlovčana s početka 20. stoljeća pokazuju da je grad od premijerne projekcije njegovao kulturu gledanja filma – kaže Igor Jurilj, autor knjige „Film od Zorin doma do Edisona“ koju će u petak s početkom u 19 sati predstaviti u Ilirskoj dvorani Gradske knjižnice „Ivan Goran Kovačić“ u organizaciji te ustanove u kulturi, Kinokluba Karlovac i Hrvatskog filmskog saveza, izdavača djela.
Profesor anglistike i povijesti je kao polaznik Gimnazije Karlovac postao član Kinokluba Karlovac, a djelo koje predstavlja nastalo je temeljem diplomskog rada. „Knjiga se bavi recepcijom i percepcijom dolaska i razvitka filmskoga medija na karlovačkom prostoru u prvih 25 godina; od prvih filmskih zbivanja, preko kina Apolo koje je djelovalo u današnjem Gradskom kazalištu ‘Zorin dom’, pa sve do prvih filmskih aktivnosti kina Edison. Značajan je doprinos ne samo karlovačkoj, već i hrvatskoj filmskoj povijesti, promatrajući ju kroz burne društvene, političke i ekonomske promjene“, kaže Ksenija Sanković iz Kinokluba Karlovac.
- Nudi se kronološka perspektiva razvitka filmske kulture u Karlovcu iz perspektive novinara kao utjecajnih opinion-makera, društvenih kroničara i kritičara o čijoj je primarnoj recepciji modernizacijskih tekovina, prema onom što je plasirano javnosti novinskim tekstovima, ovisila recepcija filma kod samih građana. Međutim, film je kao novi rod primjećivan kao drugorazredna zabava, trivijalan i banalan u odnosu na devetnaestostoljetnu kazališnu tradiciju koja je svoj uzlet dobila izgradnjom Zorin doma 1892., odnosno Hrvatskog narodnog kazališta 1895. godine. Kao takav bio je prijetnja instituciji kazališta kao temeljnom dijelu karlovačke gradske dokoličarske dinamike. Epicentar kulturnih zbivanja bila je višenamjenska institucija Zorin doma gdje se film ustoličuje tik do kazališnih dasaka, a ne, primjerice, u kavanskom kontekstu kao što je bio slučaj diljem balkanskih, ali i europskih država. No niz putujućih kinematografa, stalne projekcijske mašinerije i ideje o otvaranju različitih kinematografskih formata upućuju na pozitivnu recepciju i odjek ovog medija – veli Jurilj.
Osim autora će govoriti sveučilišni profesor Nikica Gilić, mentor Jurilju na izradi diplomskog rada, te urednica knjige, filmska kritičarka Diana Nenadić.
