Left to Starve – najsjajniji karlovački sastav od Zeus Faber i Galax54

Jedina zamjerka EP- u "Praznina" je niti deset minuta materijala. I dok neki bendovi trpaju stvari i stvari ne bi li napunili nepuni sat LTS odsviraju osam do devet minuta i – gotovo. Što sad? Pa ništa, snimajte dalje nove materijale, nema nazad

Autor: Denis Mikšić

Ježite li se od grozomorne zime koja prijeti živućem rodu hrvatskom ili od ljutih rifova najsjajnijeg sastava sastalog se na širem karlovačkom području još od vremena Zeus Faber i Galax54. U stvari i malo iznad ovih heroja s kraja prošlog stoljeća, jer su Left to Starve po broju svirki i kilometara uzduži i poprijeko starog kontinenta odavno nedostižni i puno poznatijim kolegama.

Karlovačko-dugoreška četvorka pojavila se na lokalnoj pank sceni na prvom izdanju festivala Udar groma 2014. godine i rijetko je tko tad mogao pretpostaviti da će četvorica smušenih klinaca iz susjedstva nastaviti s radom, da to što sviraju nije samo mladenačko isfuravanje.

Momci su uredno završili srednje škole pa upisali ozbiljne fakultete i akademije što im je definitivno samo diglo krila. U Zadru i Zagrebu nastavili su se družiti s istomišljenicima i napredovati u pogledu stvaranja muzike, nagomilavati raritetnu glazbenu opremu i svirati.

Masivno koncertno iskustvo ovdje se mora stalno ponavljati, jer rijetko koji bend s hrvatske nezavisne ili, kako vole nazivati, DIY scene iza sebe ima čak dvije velike europske turneje. Ako se tome pribroje svirke i turneje koje ovi mladići rade gostujući u drugim bendovima i projektima rezultati su veličanstveni. Koncerti u Amsterdamu, Berlinu, Malmeu, Barceloni… gostovanja u poznatim europskim skvotovima i klubovima samo su dio iskustva koje se može dobiti živući mjesec dana “u kombiju”.

Left to Starve svoj rad zabilježili su na prvom EP-u Selftitle  iz 2014. godine. Zanimljivo je da se taj  materijal mogao naći na audio-kaseti koja je kopirana u nakladi od gotovo tisuću primjeraka, što je danas također nedosanjani san čak i za mnoge poznate estradnjake. Bend 2017. godine izdaje split vinil s kolegama Eaglehaslanded, a 27. veljače ove godine konačno je objavljen i taj EP koji se dugo čekao. Praznina sadrži samo četiri pjesme koje smo već imali mnogo puta prilike čuti tako da ovo izdanje više služi kao dokument vremena.

Produkciju potpisuje Jasmin Dasović, tehničar zvuka iz kluba Močvara i rado viđen gost na karlovačkim pozornicama. Posao je odrađen odlično tako da EP daje najbolje što LTS danas mogu izvesti na svojoj vintage opremi.

EP otvara stvar „Ne nazire se kraj“ kojom u posljednje vrijeme Left to Starve i otvaraju nastupe. Produkcija je oštra, precizna, bučna. Iako je ova stvar zvučala kao presedan u odnosu na prethodne radove s desecima preslušavanja ispostavlja se kao pravi sludge-pank intro hit u ljutu i mračnu zabavu. Dasović je izvukao esenciju LTS nastupa, posložio ga i artikulirao ga nosač zvuk pa već mnogi mladac u drugoj minuti bjesomučno klima glavom pazeći da mu ne izlete naočale na dens-floor.

Bez pauze Pavle Kocanjer na bubnjevima započinje “Prazninu”, blekflegovski mid-tempo nakon kojeg bend izlazi u povremeno sludge riljanje.

„Putokaz“ je još jedan polubrzinac u kojem LTS eksperimentiraju s kombiniranjem američkog 80-zvuka i standardnih Iron Monkey trikova sa znatno bržim tempom. Dok je sludge Iron Monkey naslonjen debelo na stoner i blues, LTS su tu puno bliži američkim punk korijenima stavljenima u kontekst europskoga dark-punka.

„Kruženje“ zatvara EP s gargantuanskim početnim koracima. Povremeni rifovi neiskusnom slušaču možda i daju naznaku svjetla na kraju tunela, no ne ide, stalno vraćanje u tmasto sludge crnilo ne ulijeva nadu. Nema tu veselja ni razigranih pank poskočica nego samo masno gaženje rifova kako i treba, samo ljuto.

Jedina zamjerka ovom EP- u je niti deset minuta  materijala. I dok neki bendovi trpaju stvari i stvari ne bi li napunili nepuni sat LTS odsviraju osam do devet minuta i – gotovo. Što sad? Pa ništa, snimajte dalje nove materijale, nema nazad.

Zato preporuka mladim glazbenicima da se okane ćorava posla i krenu svirati pank muziku. Ionako teško da će s gitarom zaraditi enormne novce, a i svaka “lovica” zarađena na pozornicama je “kruh sa sedam kora”. Znaju to svi nekadašnji rokeri, a današnji gažeri po svadbama i zabavama. Ono što su nekad možda sanjali Left to Starve žive. I nije ni čudo da su danas u vrhu domaće underground scene. A novac, on je i te kako prolazan dok iskustvo putovanja ostaje za cijeli život.

Rad Aktiviraj Karlovac portala financijski podupire Fond za pluralizam Agencije za elektroničke medije