Team 10 naziv je grupe mlađe generacije međunarodnih arhitekata koji su krajem 1950-ih godina među prvima zauzeli kritično stajalište prema dotadašnjim idejama modernizma Međunarodnog kongresa moderne arhitekture (CIAM) i prema načinu poslijeratne obnove Europe. Grupa je nastala 1953. godine na 9. kongresu, a imala je zadatak organizirati 10. kongres CIAM-a koji se održao u Dubrovniku 1956. godine. Grupa je raspravljala arhitektonske probleme, a stavovi o rješavanju problema bili su temeljeni na različitim mišljenjima i idejama. Kasnije su se iz grupe profilirala dva pokreta – novi brtualizam, kojeg su predvodili britanski arhitekti, i strukturalizam, kojeg su činili mahom nizozemski arhitekti. Teorijski rad grupe imao je ogroman utjecaj na razvoj arhitektonske misli u drugoj polovici 20. stoljeća.
Ideje Teama 10 zasnivale su se na tri glavna principa – udruživanje, identitet i fleksibilnost. Principi udruživanja suprotni su od dotadašnjih funkcionalističkih ideja soliternih objekata u zelenilu i monofunkcionalnih zona, te se teži urbanističkom planiranju koje respektira način ljudskog udruživanja – kuća, ulica, četvrt i grad. Team 10 želi obnoviti ideju ulice kao mjesto susreta, jer je ideja funkcionalnog urbanizma ulicu svela na prometnicu i razdjelne zelene prostore između objekata. Namjera Teama 10 je stvoriti socijalni okvir grada unutar kojeg bi se razvio osjećaj zajedništva, te pronašao identitet koji rezultira potrebom prepoznavanja i poistovjećivanja s prostorom, a ta ideja nije primarno vezana na koncept identiteta vezanog na prošlost, nego na stvaranje novog grada. Grad nikada nije završen, jer je u stalnoj promjeni svoje urbane strukture. Ta ideja se temelji na ideji fleksibilnosti grada, a ne na njegovom nužnom rastu kao uvjetu razvoja.
Pitanje prometne infrastrukturne mreže svih vidova prometa – kolnog i pješačkog – od velike je važnosti, jer razvoj komunikacijskih sustava ima povezujuću snagu. Javlja se ideja pješačkog grada u kojem je pješački promet fizički odijeljen od kolnog, jer svaki vid prometa ima svoje posebnosti – brzinu, način i vrstu interakcije prilikom kretanja. U namjeri stvaranja uvjeta olakšanog kretanja, predlaže se grad u više razina s ulicama u zraku koje su spojene u protočni kompleks koji je na određenim točkama povezan s ostalim razinama. Kolni promet je slobodno trasiran te se time fiksira neutralna fleksibilna zona između relativno fiksnih granica – prometnica. Pješački promet je uzdignut na platforme – ulice u zraku, koje se tada smatraju novom arhitektonsko-urbanističkom formom koja ima potencijal generiranja zajednice. Stav je kako se problem identiteta i identifikacije ne može postići povijesnim formama poput grupa kuća, klasičnim ulicama i trgovima, a predloženo rješenje ulice u zraku je reinterpretacija povijesne forme, ideja olakšane i sigurnije komunikacije, ideja stvaranja zajedništva i identiteta kroz sustav spojenih kompleksa zgrada koje stvaraju mrežu koja potiče fleksibilne društvene odnose, za razliku od soliternih fiksnih objekata koji su imali cilj stvoriti bolje higijenske uvjete zanemarujući društvenu komponentu i međusobnu komunikaciju ulicom ili sličnom formom horizontalne komunikacije.
U praksi ideje članova Teama 10 nisu nikada bile uvijek jasne, nego provokativne s potrebom propitivanja vlastitih postavki. Prijedlog Petera i Alison Smithson iz 1952. godine za Golden Lane Housing temelji se na megastrukturi koja slobodno i neovisno zalazi između postojeće izgradnje. Ulice u zraku povezane su u sustav na više razina, a njihov spoj su točke koje stvaraju mjesta – trgove, a gdje je to potrebno ulica je spojena na tlo. Ideja je kasnije razrađena u izvedenom projektu Robin Hood Gardens u Londonu 1972., te u natječajnom radu za obnovu centra Berlina 1958. godine. Zapadna Njemačka donijela je 1957. godine odluku o održavanju natječaja za obnovu središta Berlina koji je uključivao i dijelove Istočnog Berlina s namjerom ujedinjenja podijeljenog grada. Pristup Smithsonovih je bio zasnovan na ideji pješačkog grada s fizičkim odjeljivanjem pješačkih i kolnih putova u više razina. Smithsoni u natječajnom rješenju za Berlin Haupstadt 1958. godine postavljaju matricu uzdignutih pješačkih ulica čije su međurazine spojene eskalatorima, te modernih tornjeva iznad gradske povijesne jezgre. Takav pristup je očita kritika dotadašnjem funkcionalnom i higijenskom pristupu planiranju. Iako je projekt zadržao dobar dio povijesnog sloja, poruka je kako je stari grad ipak zastario te da će ga zamijeniti novi.
Za vezu hrvatskih arhitekata s idejama Teama 10 najzaslužniji je utjecaj arhitekta Radovana Nikšića i njegove veze s nizozemskim arhitektima koje je uspostavio za stručnog boravka u Nizozemskoj tijekom 1956. godine, zahvaljujući kojima sudjeluje na posljednjem kongresu CIAM-a 1959. godine. Početkom 1960-ih godina veze s nizozemskim arhitektima su intenzivnije, organizirana su predavanja u Zagrebu te apsolventska putovanja zagrebačkih studenata u Nizozemsku. Krajem šezdesetih godina dolazi do pomaka u urbanističkom promišljanju koje se više oslanja na pouke Teama 10, nego na klasični funkcionalni urbanizam, pa tako na primjeru natječajnih radova za Kulturni centar Novog centra Karlovca možemo primijetiti pješačke platforme iznad prometnica i parkirališnih površina koje povezuju većinu objekata u jednu središnju gradsku cjelinu – rad Nikšića i grupe AGI-46 – te pješačke ulice i trgove između gusto postavljenih objekata različitih namjena i sadržaja prvonagrađenog rada – s potpisom Mladena Vodičke, Branka Žnidareca – prema kojemu je izvedena prva faza zgrade Gradske knjižnice „Ivan Goran Kovačić“, autorov opis prostorne koncepcije kulturnog centra sadrži ranije navedene urbanističke principe: „Stvoriti gradski prostor centra, koji asocira na prostor boravka, na urbani living room, oblikovati gradski centar kao ritmičku progresiju niza trgova koji daju obojenost, pripadnost i interakciju interijerskih i eksterijerskih prostora u totalni, dinamizirani prostor gradskog centra kroz prostornu oblikovanu koheziju kakva je karakterizirala medijeval.“
Za razliku od urbanističkog rješenja Novog centra (1960.-1966.) koje je još uvijek jako vezano na principe funkcionalnog urbanizma, urbanistički planovi za novije gradske četvrti planirani su uz veći utjecaj ideja koje je zastupao Team 10. Planeri urbanističkog rješenja iz 1971. godine za veliki prostor koji je organski nastavak Novog centra – Luščić i Grabrik su karlovački arhitekti i urbanisti Želimir Žagar i Ivan Maradin. Već na prvi pogled vidljiva je razlika u strukturi višestambene izgradnje za ove dvije gradske četvrti, vjerojatno s namjerom stvaranja drugačijeg vizualnog dojma koji je okvir stvaranja posebnog identiteta dvaju dijelova grada, za razliku od Novog centra koji je planiran gotovo simetrično s istovjetnom postavom objekata. Osim razlike u strukturi kao pokušaju stvaranja različitih gradskih predjela, ova različita struktura podudara se s podjelom dijelova grada na različita građevinska poduzeća – Novotehna za Luščić, a Industrogradnja za Grabrik. Kao razdjelni element ove dvije strukture postavljeni su stambeni objekti individualnog stanovanja, privatnih investitora, koji formiraju nizove i samostojeće objekte okružene nizovima. Poseban je naglasak na pješačkim komunikacijama i slobodnim prostorima između objekata koji su lišeni kolnog prometa, a planiran je i veći broj sadržaja orijentiranih na međuprostore kako bi se potakla društvena interakcija.
Nakon izmjene Generalnog urbanističkog plana 1976. godine donose se izmjene planova pojedinih gradskih četvrti, od kojih je najzanimljiviji Provedbeni urbanistički plan Grabrik iz 1978. godine u kojemu su ideje i promišljanja nastala pod utjecajem Teama 10 još jasnije pretočena u konkretan urbanistički plan, a kao obrazloženje poslužit će nam dijelovi tekstualnog opisa Plana. Slijedi opširan citat.
„Provedbeni urbanistički plan Grabrik
Autori:
Urbanizam – arhitektura: Ivan Maradin, dipl.ing.arh.
Promet: Eugen Laboš, dipl.ing.građ.; Zlatko Rubčić, dipl.ing.građ.
Opskrba vodom i odvodnja: Štefica Balgavi, dipl.ing.građ.
Geodetska izmjera: Ferdo Zdelar, geometar
Tehnička obrada: Ivan Škrgatić, teh. crtač; Branka Mihalić, student arh; Stjepan Lipšinić, student arh.
Konzultant: Želimir Žagar, dip.ing.arh.
Urbanis: Projektni biro za urbanizam, arhitekturu i niskogradnju Karlovac
Karlovac, listopad 1978.
Prikaz postojećeg stanja (izgradnje)
Granice naselja
– istočna: željeznička pruga Karlovac – Rijeka,
– južna: vododjelnica brežuljaka Udbinja-Jakšići od željezničke pruge do Ulice M. Pijade,
– zapadna: Ulica Moše Pijade,
– sjeverna: projektirana prometnica uz vodo-zaštitni pojas (granica s Novim centrom).
Površina naselja je 33,50 hektara.
Izgrađenost naselja
Naselje Grabrik, koje u svom sastavu ima nekoliko aglomeracija (izvorni Grabrik podno Udbinje – potez uz bivšu Senjsku ulicu – danas ulica Moše Pijade – brežuljci Udbinja i Jakšići) do ovog trenutka razvijalo se u tri faze:
- Razdoblje između dva rata.
- Poslijeratni period do donošenja Detaljno-provedbenog urbanističkog plana godine 1971.
Ova dva perioda karakterizira uglavnom nekontrolirana izgradnja.
3. Kontrolirani razvoj po planu iz 1971. godine koji teče od te godine do ovog trenutka.
Urbanističko rješenje
Organizaciona šema naselja
Urbanistički promatrano, naselje Grabrik svojim karakteristikama ima dvije cjeline:
- ravničarski predio (kolektivno i individualno stanovanje) između željezničke pruge i ulice Moše Pijade, koji se nastavlja na izgrađeni dio Novog centra i integralni je dio rajona Novi centar.
- brežuljci (Udbinja-Jakšići) svojom pozicijom i karakteristikama su distancirani od niskog dijela, pa su sastavni dio stambenog rajona Švarča.
Namjena površina
Naselje Grabrik je izrazito stambenog karaktera u kome su ostali sadržaji uklopljeni u naselje onoliko koliko je to potrebno za normalni život stanovništva.
Osnovne zone naselja
– zona kolektivnog stanovanja
– zona individualnog stanovanja
– javni sadržaji
– sport, rekreacija, javno gradsko zelenilo
– prometne površine (ceste, pješačke staze) parkirališta.
Kolektivno stanovanje
Ova zona je centralni prostoru u samome naselju i nalazi se između dvaju najvažnijih prometnica naselja (sjeverne uz Novi centar i vodozaštitnu zonu – cesta koja spaja Novi centar s Rakovcem i južne ispod obronaka Udbinje i Jakšića), dok je sa zapadne strane uz ulicu Moše Pijade kompleks individualnog stanovanja, a s istočne strane uz željezničku prugu sportsko-rekreaciona zona. Budući su sa sjeverne strane slobodne površine vodozaštitnog područja, a s južne strane zelenilo individualnog stanovanja Udbinja i Jakšići, možemo govoriti o jakoj koncentraciji stanovništva opkoljenog zelenilom. Kolektivni stambeni objekti locirani su obodno (uz rub zone) uz prometnice tako da je unutrašnjost bloka oslobođena za pješake i druge sadržaje bez kolnog prometa. Radi živosti naselja stambeni blokovi su razvedeni u svom vertikalnom i horizontalnom gabaritu.
Individualno stanovanje
Individualno stanovanje – njegov položaj i karakter diktiran je ranijim rješenjima, zatečenim stanjem i mogućnostima razvoja. Zacrtane su tri stambene zone individualnog – obiteljskog stanovanja:
- blok uz ulicu Moše Pijade s izrazitijim gradskim karakterom – objekti pretežito u nizu s ravnim krovom (novi) i zadržani stari objekti uz samu ulicu M. Pijade koje je moguće uklopiti u rješenje,
- izvorni Grabrik (naselje podno Udbinje) posebnih karakteristika zbog svog položaja (opkoljeno brežuljcima, kolektivnom zonom, zonom sporta i rekreacije, te željezničkom prugom. Zadržano je jer je u prošlosti gotovo definirano, pa se samim planom zaokružuje u jednu aglomeraciju obiteljskih kuća
- područje Udbinje i Jakšića – najkvalitetnija zona stanovanja gotovo definirana izgrađenim objektima po planu iz 1971. godine, tako da su moguće tek izvjesne korekcije i interpolacije.
Javni sadržaji
Prema urbanističkim normativima ovakovo naselje za normalni život mora imati preteće sadržaje javnih funkcija. Podjela javnih sadržaja bila bi:
- društveno-politički sadržaji
- kulturno-prosvjetni
- rekreacija
- socijalna zaštitaž
- trgovina i ugostiteljstvo
- uslužne djelatnosti.
Većina javnog (poslovnog) prostora nalazit će se u prizemljima kolektivnih stambenih objekata i nisu predmet ovog osvrta, jer se ti objekti rješavaju cjelovito. Arhitektonsko-urbanističke smjernice dane su samo za samostalne javne objekte:
- dvorana za više svrha i društvenih organizacija
- vrtić i jaslice
- opskrbni centar s restoranom i kavanom
- ugostiteljski objekt (vidikovac) – tz. Puž.
- benzinska crpna stanica s autoservisima.
Svaki od ovih objekata mora biti prvo funkcionalan, drugo, mora se podrediti okolini (nenametljice arhitekture), ali ravnopravan noslilac kvalitete naselja. Posebnu pažnju i poseban naglasak na ugostiteljski objekt takozvani Puž s vidikovcem na brdu Jakšići. Taj objekt je zamišljen kao atrakcija cijelog naselja, njegov simbol, jer se nalazi zaista na dominantnom položaju.
Napominje se da je moguće mimo ovog plana odobravati manje lokale u prizemljima obiteljskih kuća za privatne zanatljije uz odobrenje nadležnih organa.
Sport-rekreacija-javno gradsko zelenilo
Sretnom okolnošću naselje Grabrik u cjelini, a zona kolektivnog stanovanja posebno, je naselje u zelenilu i opkoljeno zelenim površinama. Na sjevernoj strani je značajan slobodni prostor zelenih površina, jer je to vodozaštitino područje crpilišta Švarča koje će kao takovo i ostati, a u trenutku napuštanja tog crplišta ne mijenja se tretman, jer će taj kompleks ostati i dalje zeleni pojas obogaćen arhitekturom: škola i dječja ustanova. S istočne strane stambenog bloka uz željezničku prugu Karlovac-Rijeka predviđen je zaštitni zeleni tampon, u kom bi se smjestila igrališta za sport i rekreaciju stanovnika kao centralno dječje igralište. Taj pojas ima troznačnu vrijednost:
- ekološku (umanjenje buke)
- dekorativno estetsku (pejsažne vrijednosti)
- rekreativni (igrališta i sportski tereni za mirnu i aktivnu rekreaciju stanovništva).
Južni predjeli (brežuljci Udbinje i Jakšića) su površine dvostruke namjene:
- individualne parcele s obiteljskim kućama kao izrazite površine hortikulturnog karaktera,
- snažni potez slobodnih površina izrazito gradskog karaktera na padinama nepogodnim za gradnju – prostor oko vidikovca Jakšići i strmi potez brežuljaka Udbinje.
Ovo zelenilo koje bi trebalo imati obilježja park-šume, a moralo bi se nastavljati na slični pojas naselja Švarča, simbolično bi značilo prodor zelenog pojasa šume Kozjača u gradsko tkivo. Tako obuhvaćeno zelenilo ovog naselja uz svoju kakvoću imat će i jake urbane i pejsažne karakteristike uz naglašenu zaštitu čovjekove okoline. Kod izbora raslinje, visokog i niskog, koristiti izvorne vrste flore, kako bi autohtonost zelenog pojasa bila zastupljena. Posebnu pažnju treba posvetiti tzv. blokovskom zelenilu, jer je to hortikultura neposredno vezana uz stanovanje i nadokanda stanovnicima stambenih višekatnica za teže uvjete stanovanja. Kako su kod rješenja zacrtane pojedine naglašene pješačke staze, to je zamišljeno da se iste posebno uljepšaju drvoredima, kako bi se stvorile pješačke aleje, primjerice aleje lipa, aleje breza i tome slično.
Prometne površine
Pod prometnim površinama podrazumijevaju se cestovne površine, pješačke površine (nogostupi i staze), terase, parkirališta. Prometne površine su nužnost za normalan život naselja. Dimenzioniranje prometnica je učinjeno na temelju postavki UP-a, funkcije naselja, konfiguracije terena i važećih propisa. Rješenje je tako da svaki objekt ima direktan kolni pristup i da tok prometa teče obodno, odnosno da stambeni blokovi budu što je moguće više mirna zona bez utjecaja prometne buke. Funkcionalan promet je pravi krvotok grada. Tako su locirana i parkirališta – sve uz obodne ceste izvan stambenih blokova. Posebna pažnja posvećena je pješačkim stazama, koje trebaju služiti za mirnu rekreaciju stanovnika i igru djece. Ove pješačke staze imaju i drugu namjenu da u slučaju potrebe budu preventivni putevi za pristup vatrogasnih vozila, hitne medicinske pomoći ili intervencije u ratnim uvjetima, jer je tim stazama osiguran brz i jednostavan pristup u same stambene blokove.
Kolektivno stanovanje
Cijeloj zoni dan je jedinstven tretman. Predviđeni su stambeni objekti čija visina varira od P+3 do R+P+8.
Imamo četiri grupe objekata u toj zoni:
– Grabrik zapad – tri objekta (A+B+C)
– Grabrik sjever – dva objekta (D+E)
– Grabrik jug – dva objekta (F+G)
– Grabrik istok – dva objekta (I+H)
Diktirana je podjela po etažama, tako da je u razizemlju gospodarski prostor i skladišta lokala, u prizemljima su lokali, u gornjim etažama stanovi.
U koncepciji rješenja dan je jedan novi element – „Pješačke terase“ između pojedinih stambenih blokova, koje su dignute iznad terena na nivo ulaza u lokale i ulaze u objekte, a namijenjene su samo za pješake, tako da će iste pružati oblikovni i funkcionalni kvalitet, bit će to povećanje kulture stanovanja. Ispod tih terasa (donji nivo razizemlje) su opet stvorene nove površine, a služit će za manipulativne prostore – skladišta lokala i za parklirališna mjesta. Tako koncipirano rješenje pruža maksimalnu izoliranost pješačkih površina i stambenih etaža od prometne buke.
Vanjski prikaz platoa
Stambeni blokovi su locirani uz vanjske prometnice tako da su glavni pristupi sa strane prometnice odnosno parkirališta ispod terasa i stvoreni vanjski slobodni prostori unutar zone uz strogo dijelenje mirnih od prometnih površina. Na taj način je stanovnicima dan odušak za miran odmor i rekreaciju. Unutrašnjost zone obogaćena je jakim pješačkim stazama, zelenilom i opjedninim objektima: vrtić, društvena dvorana, opskrbni centar s kavanom i restoranom, a moguće su i druge atrakcije – skulpture, vodoskoci. Parkirališta su postavljena logično uz ulaze u zonu, a između zgrada i prometnica i to po normativu za svaki stan jedno parkirališno mjesto. Tek manji broj broj garaža bit će u razizmeljima zgrada.
Tlocrtna rješenja stana, a time i cijelih blokova uvjetovana su brojem pojedinih tipova stanova, orjentacijom bloka, njihovom dispozicijom i projektantskim kreativinom mogućnostima uz nužnu ekonomičnost. Jasno da će biti razlike između blokova orjentacije istok-zapad (gdje su obje orjentacije približno iste vrijednosti) od orjentacija sjever-jug.
Zgrade trebaju biti odraz prostor i vremena u kom nastaju, tako da pročelja budu suvremena uz moguće kombinacije: beton, opeka, djelomično žbuka, staklo. Razigranošću formi, igrom ploha pročelja, izborom i kombinacijom materijala za obradu treba dati arhitektonsku sliku naselja kakva je zamišljena.
Individualno stanovanje
Radi se o najizgrađenijem dijelu područja. Predjeli planirani za individualno stanovanje od 1971. godine su se intenzivno izgrađivali, tako da današnja izgrađenost na temelju plana omogućava tek izvjesne planske intervencije u smislu interpolacija novih objekata, korekcija starog plana dogradnje i prigradnje kod postojećih objekata, gdje je to bilo moguće. Dakle, kako je detaljno-urbanističko rješenje kolektivnog stanovanja potpuno novo rješenje, to se za zone individualnog stanovanja radilo samo o reviziji plana. I arhitektonska rješenja za individualna naselja ostaju ista, jer bi unošenje nekih novi oblikovnih elemenata stvaralo nemir, nedisciplinu i nesređenost. Takav pristup smatramo ispravnim, jer velika izgrađenost naselja to nameće. Stoga ćemo i dalje imati zonu uz ulicu Moše Pijade koju karakteriziraju nizovi s ravnim krovovima – vrlo slično kolektivnom stanovanju. Na dijelu padina Udbinja i po brežuljcima Udbinje i Jakšića već je karakter naselja određen postojećim stanjem, jedino je planiran novi potez individualnih objekata s južne strane glavne prometnice (produžetak Kragujevačke ulice), a ti objekti su namijenjeni za rješavanja imovno-pravnih pitanja vezanih uz rušenje postojećih kuća u gradu.“
Na spoju kvartova Luščić i Grabrik, koja su planirana na temelju zajedničkog rješenja 1971. godine, nalaze se nizovi individualnih kuća. Nizovi su planirani u dva tipa – Tip M (autor Ivan Maradin), te Tip B (autor Mladen Bišćan), a radi se o objektima u više varijacija s različitim pozicijama unutar jednog niza. Osim objekata u nizu ovi tipovi imaju i svoje samostojeće varijante koje su izvedene u zoni koja je okružena objektima nizovima te postojećim objektima uz Senjsku ulicu. Različitim izvedbama naknadne etaže s kosim krovom na većini objekata izgubljena je ideja cjeline i izvornog oblikovanja. Kao detaljniji opis poslužit ćemo se tekstualnim opisom objekta Tipa M:
„Objekti su tako projektirani da uklopljeni u jedan niz čine urbanističku i arhitektonsku cjelinu. Orijentacija objekata je različita, približno sjever-jug i istok-zapad. Nizovi nisu identični svojim horizontalnim i vertikalnim gabaritima (razvedeni su tlocrtno i visinski), a razlikuju se i brojem objekata u nizu (4-5-6 objekata u jednoj cjelini), a najvažnija im je karakteristika da su objekti jednog niza međusobno izvedeni tako da se dobiva živost naselja. Glavna orijentacija (pročelje ulaza) je prema cestama naselja.
Prema urbanističkim uvjetima građenja projektirani su objekti širine 10, 11, 12 i 13 metara ugrađenog tipa (klasični objekti u nizu) i krajnji objekti niza (poluugrađenog tipa) koji su širine 10,55 metara odnosno 14,15 m. Normalno, da su poluugrađeni objekti projektirani slobodnije, jer su krajnji s tri slobodna pročelja. Sve zgrade vežu ista obilježja – razvedenog su tlocrta, visine P+1 (dvoetažni) s djelomičnom trećom etažom (izlaz na terasu kombiniran s kojoj prostorijom), ravnih su krovnih ploha i istih arhitektonskih elemenata u oblikovanju (prozori, ograde lođa, završni vijenac krova) tako da je usprkos razigranosti postignuto jedinstvo forme i oblika. Tlocrtnim rješenjem dobiven je trosobni stan na prvom katu, dok je prizemlje (suteren) kombinirano – gospodarske prostorije (garaža, spremište, grijanje i drugo) s jednosobnim stanom. Ovo vrijedi za objekte ugrađenog tipa širine 10, 11, 12 metara, dok je ugrađeni objekt širine 13 metara riješen s četverosobnim stanom na prvom katu. Kod nekih objekata, po želji investitora, predviđeni su, ili se mogu izvesti, poslovni prostori za obavljanje djelatnosti osobnim radom – primjerice frizerski salon, uslužni servisi i drugo – dakle sadržaji koji će biti potrebni takvom naselju.“
Urbanističko rješenje Grabrika, odnosno izmjena iz 1978. godine, usko je vezana s arhitektonskim rješenjem višestambenih objekata koje je podređeno tehnologiji izvedbe građevinskog poduzeća Industrogradnja čije su radne jedinice projektirale, te u konačnici izvele višestambene objekte od 1978. do 1987. godine. Kao usporedbu možemo uzeti novozagrebačko naselje Travno koje je urbanistički osmislio arhitekt Miroslav Kollenz 1972. godine – urbanističku strukturu čine gotovo isti elementi – višestambeni objekti pretežito spojeni uzdignutim platoima, nizovi individualnih kuća, neboderi, te središnja livada na koju se vežu dječji vrtići i škole. Kako bi se sačuvala središnja livada s namjerom stvaranja fleksibilnog i slobodnog prostora koji bi postao element generiranja identiteta naselja, prethodno zadani broj stanova planiran je u obodnim objektima velike gustoće i visine, te je takvo rješenje rezultiralo odnosom zelenih i izgrađenih površina 60 naspram 40. Najpoznatija zgrada naselja Travno svakako je takozvana Mamutica smještena zapadno od središnje livade. Kompleks Mamutice sastoji se od dvije zgrade i kulturnog centra povezanih pješačkim platoima, te se ubraja u najveće stambene objekte u Europi. Kompleks je od 1974. do 1978. izvodila tvrtka Industrogradnja, a njezini autori su Đuro Mirković i Nevenka Postružnik. Odmah je vidljiva veza zagrebačke “Mamutice” i objekata izvedenih u naselju Grabrik, te Ulici Bartola Kašića gdje tri stambena nebodera supotpisuju Mirković i Tomislav Petrinjak.
Kompleks Mamutice je gotovo u potpunosti realiziran prema planu, dok u Grabriku već u prvim detaljnijim situacijama za projekte višestambenih zgrada možemo zamijetiti redukciju elemenata pješačkih platoa među zgradama. Nakon izvedbe kompleksa “Grabrik zapad” gdje su izvedena tri segmenta pješačkih platoa uz zgrade, već u projektu iz 1980. godine za sjeverni kompleks izbrisani su platoi u neizvedenim kompleksima, a time je reduciran udio nestambene namjene u tim kompleksima. Spoj tri izvedena, ali razjedinjena platoa kompleksa “Grabrik zapad” bio je planiran izvedbom centralnog objekta kompleksa trgovačke i ugostiteljske namjene, a njegova pozicija čuvana je u svim kasnijim izmjenama “Provedbenog urbanističkog plana Grabrik” do njegovog stavljanja izvan snage 2014. godine.
Iako se radi o potencijalno najpromišljenijem planu novih karlovačkih četvrti današnje stanje Grabrika, pogotovo njegove višestambene centralne zone, je u prostornom smislu nedovršeno i nedorečeno kao rezultat kompromisnih rješenja kasnijih izmjena i dopuna plana, razrada pojedinih projekata zgrada te izostanka izvedbe važnih arhitektonskih elemenata i dijelova središnje zone naselja. Navedeno se očituje u razjedinjenim plohama izvedenih pješačkih platoa na kojima ipak ima nekih sadržaja koji sugeriraju kako se radi o prostoru koji je preuzeo ulogu središta cijele višestambene zone – uz nužnu obnovu platoa, valjalo bi razmisliti o novom načinu spajanja platoa u cjelinu ili eventualnim novim planom zadržati ideju o centralnom, spojnom objektu.
Nedostatak je također u izostanku artikuliranog javnog prostora u vidu izvorno planiranog velikog središnjeg parka s vrtićem, a taj je prostor u kasnijim izmjenama i dopunama degradiran i reduciran u korist planiranje višestambene izgradnje i uvođenja kolnog prometa središtem višestambene zone. Veći dio središnje zone je u gradskom vlasništvu, te je nevjerojatna nedavna odluka o planiranju novog parka uz područje vodocrpilišta, omeđeno jakim prometnicama i izvan putova pješačkog kretanja, pored prostora čije bi uređenje iznimno podiglo kvalitetu života i cjelokupni dojam Grabrika.
