U četvrtak predavanje “Ikonična arhitektura Borisa Magaša”

Predavač Alen Žunić je rođen u Zagrebu 1989. godine. Diplomirao je 2013. godine arhitekturu i urbanizam s najvećim pohvalama na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a 2009. je dobio Dekanovu nagradu, 2012. i 2103. Rektorovu. Nagradu 'Zdenko Strižić' za najbolji projekt kompleksnog stanovanja dobio je 2012. godine. Usavršavao se na AA London Visiting School (2011) i ETH Summer Academy (2012); završio je 2015 magisterij znanosti iz povijesti i filozofije arhitekture na GSD Harvard University (postgraduate degree); doktorirao je 2016 na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu gdje je i asistent u istraživanju (Heritage Urbanism research project). Trenutno na radi na postdoktorskom istraživanju, a fokus interesa su mu moderna i suvremena arhitektura 20. i 21. stoljeća. Gostujući je predavač na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a pozvana je predavanja održao na Filozofskom fakultetu u Beogradu, te Arhitektonskim fakultetima u Ljubljani i Zagrebu

Autor: Luka Krmpotić

U četvrtak s početkom u 18 sati će u Knjižnici za mlade u Karlovcu, u organizaciji Društva arhitekata, građevinara i geodeta, biti održano predavanje arhitekta i znanstvenika Alena Žunića „Ikonična arhitektura Borisa Magaša“, čime ćemo se u Karlovcu ponovno prisjetiti Magaša, rođenog Karlovčanina, jednog od najuglednijih hrvatskih arhitekata 20. stoljeća, autora poljudskog stadiona, primjerice.

  • Ikonična je arhitektura tema aktualna još od vremena piramida i antičkih civilizacija – vladari i elite društva htjeli su arhitekturom naznačiti važnost i uspješnost svojih država, gradova ili zajednica. Međutim, u 20. i 21. stoljeću tema ikonične arhitekture je postala simbol talenta i kreativnosti i samih arhitekata, koji više nisu ostajali anonimni iza mecena što su ih financirali, nego je i njihovo ime raslo svakom novom zapaženom, često i ekstravagantnom zgradom. Vrhunac toga novog vala arhitekata koji su počeli obilježavati gradove i stavljati ih na mapu svijeta – takozvani starhitekti – obilježen je prijelazom u 21. stoljeće muzejskom zgradom Franka Gehrya. ‘Bilbao efekt’ pokazao je kako arhitektura može stvoriti turističku atrakciju od gotovo nepoznatoga grada i svojom neuobičajenom formom postati tema svih svjetskih medija – objašnjava Žunić.

„Iako ovo predavanje nema iluziju da je potrebno uspoređivati Gehrya i Magaša, ideja je ipak prikazati Magaševu važnost kao možda najkompleksnijeg arhitekta u našoj novijoj povijesti. Predavanje ispituje, kroz nekoliko njegovih kapitalnih djela, kojim je to arhitektonskim alatima stvarao ikone gradova ili naselja što su prije njegovih realizacija ili idejnih rješenja bila nedovoljno poznata“, nastavlja.

  • I dok se objekti koje diljem svijeta grade Gehry, Peter Eisenman ili Zaha Hadid čuvaju i obnavljaju jer ih se smatra velikom vrijednošću za grad ili državu, bit će zanimljivo promotriti koje su to sudbine doživjele Magaševe zgrade, unatoč svojemu antologijskom značenju. Krajnje, postavlja se pomalo provokativno pitanje – je li Magaš bio naš starhitekt? I to je posebno izazovno propitati u gradu u kojem se rodio – dodaje Žunić.

Rođen je u Zagrebu 1989. godine. Diplomirao je 2013. godine arhitekturu i urbanizam s najvećim pohvalama na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a 2009. je dobio Dekanovu nagradu, 2012. i 2103. Rektorovu. Nagradu ‘Zdenko Strižić’ za najbolji projekt kompleksnog stanovanja dobio je 2012. godine. Usavršavao se na AA London Visiting School (2011) i ETH Summer Academy (2012); završio je 2015 magisterij znanosti iz povijesti i filozofije arhitekture na GSD Harvard University (postgraduate degree); doktorirao je 2016 na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu gdje je i asistent u istraživanju (Heritage Urbanism research project). Trenutno na radi na postdoktorskom istraživanju, a fokus interesa su mu moderna i suvremena arhitektura 20. i 21. stoljeća. Gostujući je predavač na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a pozvana je predavanja održao na Filozofskom fakultetu u Beogradu, te Arhitektonskim fakultetima u Ljubljani i Zagrebu.

Djeluje kao kritičar i teoretičar arhitekture. Objavio je oko 250 znanstvenih i stručnih radova. Dobitnik je najvišeg priznanja za teoriju arhitekture u Srbiji – nagrade ‘Ranko Radović’ (2016). Piše za brojne arhitektonske časopise, uz ostalo i za MIT journal Design Issues, Prostor, Oris, ArtKontura, web portal Archdaily i dr. Tijekom 2014 vodio je časopisnu kolumnu, poslije sabranu u knjizi [Kon]tekst arhitekture (2015). Urednik je knjige Boris Magaš – Misli o arhitekturi. Izabrani tekstovi (2014), a objavio je u više izdanja i knjigu Zagreb architecture guide – An anthology of 100 buildings (sa Z. Karač, 2012, 2013, 2015) te monografiju o arhitektu akademiku Branku Kinclu (2016., sa Z. Karač i dr.).

Trenutno su u pripremi velika monografija Islamic architecture and art in Croatia – Ottoman and contemporary heritage (January 2018, expected), zatim Velimir Neidhardt: Arhitektonska misao (March 2018, expected) i Disciplinary Misbehavior: Jeff Kipnis Essays on Architecture (Ed. with Douglas Hartig, 2018, expected).
Prije tri godine je utemeljio je Odjel za arhitekturu Matice hrvatske kojemu je bio i prvi pročelnik.

Izlagao je 2012. i 2015. na Zagrebačkom salonu arhitekture i urbanizma, Salonu arhitekture u Novom sadu 2016. i više puta na Godišnjoj izložbi realizacija Udruženja hrvatskih arhitekata. Nagrađivan je na javnim urbanističkim i arhitektonskim natječajima.