Plato kod pothodnika – trg koji to tek treba postati

O mogućnostima tog gradskog prostora govore karlovački arhitekti Vesa Balta, Nikolina Barić, Tatjana Basar, Zrinka Benić Jerinić, Ivana Jandri, Luka Krmpotić, Luka Lipšinić, Stjepan Lipšinić, Boris Morsan, Bojan Radošević, Marko Vajdić, Branko Vedrina i Iva Žaja

Autor: Saša Šimpraga

Nazorova ulica. Foto: KApozitiva

Za razliku od protočnosti i prolaznosti ulica, trgovi su mjesta zaustavljanja i trajanja, zapisao je povjesničar umjetnosti Radovan Ivančević. U slučaju karlovačkog, i dalje  bezimenog platoa ispred nebodera u Nazorovoj ulici, prostor je urbanistički naznačen, bazično uređen, vrlo frekventan po broju korisnika s obzirom na tamošnji pothodnik i centralnu poziciju – ali do danas nije ispunio svoj puni potencijal važne gradske točke koja generira živost.

Za prostor platoa svojevremeno je planirana i fontana, no ništa osim osnovnog definiranja plohe nije ostvareno. Taj zapravo reprezentativni gradski trg koji, međutim, tako nije tretiran, tek čeka svoje vrijeme. Nakon rušenja sklopa starih kuća na sjeverozapadnoj strani najavljuje se gradnja na toj lokaciji s kojom je izgledno i redefiniranje plohe trga.

U iščekivanju promjena recentna građanska inicijativa zatražila je postavljanje klupa kao prvi korak prema komunalnom opremanju prostora i približavanju stvaranja mjesta zadržavanja, odnosno kao pokušaj skretanja pažnje na lokaciju i njenu ulogu i mogućnosti u svakodnevici grada.

Sa ciljem otvaranja rasprave o budućnosti ove važne točke, Karlovačka pozitiva u suradnji s Društvom arhitekata, građevinara i geodeta Karlovca i portalom Aktiviraj Karlovac donosi razgovor s karlovačkim arhitektima i arhitekticama i inženjerima građevinarstva – Vesnom Balta, Nikolinom Barić, Tatjanom Basar, Zrinkom Benić Jerinić, Ivanom Jandri, Lukom Krmpotićem, Lukom Lipšinićem, Stjepanom Lipšinićem, Borisom Morsanom, Bojanom Radoševićem,  Markom Vajdićem, Brankom Vedrinom i Ivom Žaja o potencijalima trga koji to tek treba postati.

Anketni upitnik je poslan svim članovima i članicama Društva arhitekata, građevinara i geodeta Karlovca, a ovdje donosimo odgovore onih koji su se odazvali.

Na pomoći zahvaljujemo arhitektima Krmpotiću i L. Lipšiniću i svim anketiranima na ljubaznom odazivu.

Kako ocjenjujete stanje platoa i njegove zone danas, odnosno koja je važnost tog trga za kvart u kojem se nalazi i grad općenito?

Branko Vedrina: Stanje platoa obilježava opća zapuštenost i nebriga za javne prostore. Važnost trga za kvart i grad je neprocjenjiva.

Luka Krmpotić: Karlovac je danas za turiste i sve ostale koji putuju – tranzitni grad. Središtem prolaze jaki prometni koridor takozvane Brze ceste, čiji je službeni naziv Prilaz Većeslava Holjevca, i željeznička pruga koji su prvi vizualni kontakt s gradom, a cijela tranzitna zona pruža izrazito loš i neatraktivan pogled na zapuštene dijelove grada. Jedna od mikrolokacija koja je u izrazito lošem i sramotno zapuštenom stanju je upravo plato ispred pothodnika, odnosno nebodera. Nema važnost, jer se radi o neatraktivnom, nesigurnom i nezanimljivom prostoru koji ima samo prolaznu pješačku funkciju. Loše stanje partera platoa kao i metalna ograda koja je ostala nakon pohvalnog uklanjanja zaostale izgradnje ne doprinosi pozitivnoj ocjeni postojećeg stanja. Važnost potencijalnog trga u budućnosti proizaći će iz sadržaja koje će on pružiti, no prvenstveno to mora biti kvalitetno oblikovan prostor i s oblikovne i funkcionalne strane.

Zrinka Benić Jerinić: Prostor platoa je zapuštena nedefinirana gradska javna površina koja bi trebala biti element povezivanja dva dijela grada. Kompleksnost pozicije koja proizlazi iz zona koje je okružuju – intenzivna prometnica, komunikacija pothodnik   predstavlja veliki izazov u rješavanju njenog oblikovanja i sadržaja. Prostor zahvata ili „trga“ važna je točka gradskog tkiva kojim se definira jedan od pristupa u stari dio gradskog tkiva.

Stjepan Lipšinić: Plato i njegova zona, njegovo značenje u urbanom kontekstu grada, odnosno njegovo značenje za neposredno susjedstvo i grad općenito, su izrazit primjer slučajnosti, nešto što je nastalo kao otpadak jakih gradskih prostornih usmjerenja koja nikada nisu provedena do kraja, zbog čega se zapalo u svaštarenje nastalo spontanim procesom. Zato danas ovaj plato posjeduje neprikladnu sadržajnost i neprikladan dizajn. Plato djeluje kao tranzitno mjesto, kao prostorno proširenje uz zadane pješačke tokove na kojem ne znaš što ti je činiti. Tu nitko nikoga nije nikad čekao, jednostavno odatle se bježi drugamo. Iz tog razloga što je ovaj prostor takav, ne posjećujem ga često, ili bolje rečeno izbjegavam ga.

Boris Morsan: Trg danas ne postoji, jer su zgrade, koje bi trebale biti granice prostora, udaljene od onoga što bi trebao biti trg. Ako se postavlja pitanje o trgu, potrebno je pokazati projekt koji je rađen za to mjesto, ekonomsku analizu i sadržaje u zgradama oko trga i u pothodniku. Trg je važan, jer se nalazi na putu koji spaja Zvijezdu i Novi centar. Ta činjenica otvara problem Novog centra za koji ne postoji jasni smisao i plan razvoja. U sadašnjem urbanizmu predviđen je park posvećen četirima rijekama, trima cestama, dvoje braće, bastionu i vidikovcu. Prave rijeke su udaljene oko kilometar i pol od tog mjesta, ceste na pola te udaljenosti, braća su Mirko i Stjepan Seljan, a bastioni su srušeni. Vidikovac je planiran da se sve to gleda.

Tatjana Basar: Stanje platoa danas je slučajno, kao neka zaustavljena međufaza uređenja, odnosno prostor je nedovoljno iskorišten. Uklanjanje ruševnih zgrada otvorilo ga je, što svakako predstavlja određeni pomak, ali nema dodane vrijednosti koju bi stvorili elementi urbane opreme. Ipak, već sama širina prostora platoa i ulice s pogledom na okolne zgrade izazivaju osjećaj da smo na urbanistički potencijalno super vrijednom prostoru – koji kad osvijestite jednostavno morate o njemu razmišljati i ne možete ostati ravnodušni. Poveznica između starog i novog dijela grada može biti interesantna i kao puna, naime izgrađena, i kao prazna to jest parterno uređena, ali u oba slučaja Karlovcu na tom mjestu treba vrhunsko rješenje, nikako ne nešto prosječno. Smještaj ispred arhitektonski iznimno vrijednog bloka Nazorova – Ulica kralja Tomislava kolege Milana Bijelića, stambeno-poslovni niz Tomislavove, kao i poznavanje ranijih urbanističkih planova možda nas još više tjeraju na razmišljanje je li tu potrebna tek puka gradnja ili jedno pravo i kompleksno uređenje javnog prostora.

Luka Lipšinić: Plato je prošao nedavnu sanaciju. Njegova okolina je pretežito stambene namjene, s par ugostiteljskih objekata, trgovinama, poslovnim objektima, a tu je i blizina glavne gradske tržnice. Sam plato je smješten u zonu mješovite namjene po Generalnom urbanističkom planu, što je u skladu s okolnim objektima. Važnost platoa za kvart je ta da predstavlja uređenu urbanu površinu u inače gusto naseljenom području, a za grad je ta da funkcionira kao veza, glavni vezni punkt gradske jezgre i Novog centra.

Iva Žaja: Osim značenja oblika za prostor i njegovu otvorenost, plato se nalazi u lošem stanju koje je neadekvatno za aktivno zadržavanje. Kao otvorena ploha nudi niz mogućnosti za okolne zgrade koje su prilično gusto naslagane te prorijeđene jedino  parkiralištima, divljim parkiralištima ili neuređenim površinama. Važnost bi se mogla pokloniti interakciji iz smjera gradske tržnice prema centru grada i obrnuto, iskoristiti za funkciju koja bi neku ponudu nudila kroz cijeli dan, kao što su, na primjer, paviljon za cvjećarnice, plato za skejt bording, a to onda stvara i mjesto za ulične performanse, svirače i tako dalje.

Vesna Balta: Prostor je danas zapušten i dugotrajno zanemaren. Rekonstrukcija pothodnika je trenutak za promisliti  i o prostoru platoa u Nazorovoj, ali on do danas nije ponovno promišljan, niti je barem osvježen. Taj se prostor nameće za izvođenje urbanistički kvalitetnih rješenja koja bi doprinijela podizanju gradskog imidža.

Nikolina Barić: Spomenuta zona je neupitno u lošem stanju na što upućuju i nedavne reparacije od strane gradskih vlasti (stvaranje ”sigurnog” prolaza) koje su sada kontrastno ukazale na još već potrebu za uređenjem, redefiniranjem prostora u vidu novih sadržaja, njegove uloge i mjesta u izgrađenom gradskom tkivu. Trg se nalazi na mjestu prelaska iz starog gradskog centra u novi centar grada, zanimljive vertikalne osnove – s jedne strane uzdiže se vertikala nebodera dok s druge strane ponire u pothodnik – tranzitnog je karaktera, služi kao lijevak u pothodnik, no zapravo u pogledu izgradnje, opremljenosti, sadržajnosti nikad nije bio u cjelovitosti izveden.

Bojan Radošević: Plato je zapušten, bez ikakve urbane opreme i s derutnim parterom. Plato – ne bih koristio naziv ”trg”, jer on danas to definitivno nije – se ne bi trebao sagledavati na razini kvarta budući da blizina parkova, gradskog centra i tržnice zadovoljavaju potrebe stanovnika, nego je bitnije što on može ponuditi na široj, gradskoj razini s obzirom da se radi o jednoj od četiri spojne točke grada presječenog brzom cestom i prugom – uz podvožnjake u Mačekovoj i na Rakovcu, te križanju Smičiklasove i brze ceste. Upravo bi iz tog razloga taj prostor trebao zaživjeti kao pravi trg, mjesto dodira ”starog” i ”novog” Karlovca, centralna točka Magaševe linije.

Ivana Jandri: Plato u sadašnjem stanju nema gotovo nikakvih obilježja trga. Najvećim dijelom je omeđen prometnicama, što samo po sebi prolazniku ne daje razlog za zaustavljanjem. Obzirom na to da je plato na mjestu značajne tranzicije pješaka, ima potencijala postati mjestom zaustavljanja i okupljanja, ako mu se daju elementi i sadržaji kojima bi se to postiglo.

Na sjeverozapadnom dijelu trga planirana je izgradnja. Treba li na tome mjestu graditi?  A, ako će se graditi, o čemu je važno voditi računa kada govorimo o širem kontekstu trga?  

Luka Krmpotić:  Prostor platoa, ako gledamo širu zonu, je jedini nedefinirani i uvjetno nedovršeni prostor koji je prethodno bio reguliran raznim urbanističkim rješenjima koja su uvijek imala viziju reprezentativnog prostora/trga na prijelazu starog u novi dio grada.  Fragmenti parternog rješenja iz vremena izgradnje pothodnika vidljivi su na istočnoj i sjevernoj strani trga u vidu betonskih podzida, zidića i stubišta, dok zapadna strana na kojoj su donedavno bili objekti predviđeni za rušenje, i brojni elementi poput fontane nisu izvedeni. Jedna od definicija trga je kako je to prostor koji je barem s tri strane omeđen pročeljima zgrada, te prema tome nije potrebna nikakva (nadzemna) izgradnja osim parternog uređenja. Ako je nadzemna izgradnja imperativ za bilo koji vid uređenja i gradnje na tom prostoru, potrebno je promisliti kako je taj potez od Ulice kralja Tomislava kroz Novi centar bio zamišljen u širem kontekstu – u prvom planu do ulice su niski paviljonski objekti pristupni sa svih strana – dakle rahla zona izgradnje, a u drugom planu viši objekti i neboderi. U užem kontekstu potrebno je uključiti i plato ispred nebodera u cjelovito rješenje.

Boris Morsan: Planiranu izgradnju treba pokazati, kao i ekonomski plan za sadržaje na trgu. To je područje urbane ekonomije. Bez jasne koncepcije, kvalitetnog projekta arhitekture i razrađenih ekonomskih planova ne treba graditi. U svakom slučaju potrebno je izbjeći loša arhitektonska rješenja kakvo je na primjer zgrada Euroherca. Bez uvida u projekt nemoguće je dalje raspravljati o trgu i građenju na njemu. Pitanje izgradnje i pitanje što će se nalaziti u zgradama, nemoguće je riješiti bez sagledavanja razvoja cijelog grada. Za to je potrebno izraditi koncepciju prostornog razvoja grada – koju Karlovac još nema. Prema tome treba postaviti pitanja – što će se nalaziti na trgu, kako je to povezano s svim drugim funkcijama i arhitekturom u Karlovcu i postoji li kvalitetno arhitektonsko rješenje.

Tatjana Basar: S obzirom na udaljenost stambene zgrade na sjeverozapadu i tipologiju okolne izgradnje s pozicioniranjem eventualne gradnje valja biti oprezan. Nisam sigurna da je optimalno graditi baš u sjeverozapadnom dijelu – moje promišljanje tog prostora je drugačije. Ne treba odbaciti mogućnost gradnje, ali raspored punog i praznog ovdje je od najveće važnosti. Predmetni plato tek treba postati trgom – sama frekvencija prolaza pješaka nije dovoljna. Odnos prema dvije iznimno prometne ulice, prema „gradu preko pruge“ i prema pothodnicima; atraktivnost prolaza i zadržavanja pješaka, usmjeravanje kretanja, sadržaji, vizure… Niz je čimbenika o kojima treba voditi računa. Odluka o prioritetnom od njih uvelike će oblikovati projektno rješenje.

Iva Žaja: Treba aktivirati prostor, to je sigurno. I raditi na njemu. Provući ga kroz analizu važnosti i mogućnosti. Gradnja je sama po sebi potreba, ako je prostor zapušten, i više šteti svojoj okolini nego joj je na usluzi. Ako je cilj aktivirati prostor, bitno je napraviti ga javnim i pristupačnim svim korisnicima i znatiželjnicima.

Zrinka Benić Jerinić: Prostorno-planskom dokumentacijom određene su zone gradnje. Gradnja na toj lokaciji je izuzetno osjetljivo pitanje zbog postojećih građevina u neposrednoj blizini te odredbi GUP-a Karlovca vezanih uz katnost i izgradnju na predmetnoj lokaciji.

Ivana Jandri: U kontekstu poticanja prolaznika da se zaustavi ili da ima razlog doći na trg može se graditi sadržaj javne namjene, ali u smislu nižeg i paviljonskog tipa objekta kako se novonastali trg ne bi izolirao od moguće zelene površine na sjeverozapadnom dijelu. Površina platoa je premala za ozbiljno shvaćanje trga, pogotovo zbog omeđenosti prometnicama, te je možda potrebno razmotriti mogućnost funkcionalnog povezivanja sa sadašnjom zelenom površinom.

Luka Lipšinić: Treba graditi ili za prvu ruku, urediti. Važno je osmisliti sadržaj koji bi uspio zadržati korisnike na toj lokaciji i dati joj veći smisao od prostog tranzicijskog punkta. Iskoristiti potencijal okoline i implementirati ga u samu lokaciju.

Vesna Balta: Izgradnja u tom području je potrebna zbog potrebe dobivanja gušće strukture u urbanoj strukturi Karlovca budući da je ta pozicija izrazito gradska i centralna.

Stjepan Lipšinić: Površnim pristupom bez dubinske analize rekao bih da bi prostor vjerojatno  mogao živjeti kao uređeni trg, ali samo uz uvjet nastanka nekog dodatnog ”jakog” sadržaja. S obzirom da se radi o mjestu na kojem rudimentarno završava jedan od povijesnih gradskih izlaza, ili ”zglob” na kojem se događa jedna od mogućih transformacija pješačkog prometa prema ”centralnim gradskim sadržajima” lociranim  s druge strane primarno određenih  prometnih barijera, rukovodeći se postulatima prostorne organizacije i regulacije ili čak usmjerenja pješačkih prometnih tokova, logično je da bi se rješenje za transformaciju sadašnjeg prostora moglo potražiti u lokaciji nekog poslovnog sadržaja, ili, preciznije, poslovne zgrade uz ovu površinu. Možda je to upravo ova planirana izgradnja koja bi omogućila da ”slučajni plato” postane trg,  koji je tada to postao, jer je dobio vlastitu ”pumpu” ili barem vlastiti akcent. Ako se pak Nazorova ulica razmatra kao dijagonala kojom su centralni sadržaji povijesnog dijela grada vezani na sadržaje ”novog karlovačkog centra”, ova bi površina mogla biti upravo njen završetak ili početak. Ako se pak radi o želji da se izgrade sadržaji koji nisu nužno povezani s ovom lokacijom u smislu potencijala za stvaranje trga, što znači da se mogu locirati bilo gdje drugdje u gradu – govorimo o situaciji u kojoj sadržaj i lokacija nisu u direktnoj vezi – za konačno uređenje ovog platoa bih radije primijenio rješenje koje inklinira ”urbanom parku” te bih mu na taj način pristupio i u razradi i u oblikovanju.

Nikolina Barić: Trg ima svoje međe, svoje stranice. Sagledavati ga bez okolne izgradnje i obratno nije logično. Sagraditi li tamo neboder, lamelu zgrade, paviljon ili ništa pitanje je koje se treba postaviti u detaljnoj analizi samog prostora i onog što se želi postići. Odgovor se odnosi i na pitanje parkirališta. Neupitno je da taj dio grada vezan na dva kolodvora, centralnu tržnicu koja nema dovoljno parkirnih mjesta, pa se može razmišljati i o ”podzemnom trgu”  i vertikalnom projektiranju te vezi na postojeći, također devastirani i disfunkcionalni pothodnik. Međutim, prije toga trebala bi uslijediti detaljna prostorna analiza koja će ukazati na stvarne potrebe i vrstom intervencije u prostoru.  Jean Phillippe Vassal, francuski arhitekt, je jednom svojom intervencijom preuređenja trga u Bordeauxu (Place Aucoc) za koju je bio angažiran, odigrao svoj građanski neposluh te stari i dotrajali trg, nakon dugotrajne analize i razgovorom s građanima, ocijenio ”lijepim kakav jest” i odlučio ništa ne dirati i ne projektirati. Ponekad je i mala intervencija puno bolja od megalomanskih zahvata.

 

Bojan Radošević:  Nisam sklon izgradnji na toj poziciji iz dva razloga. Prvo, prostor srušenih zgrada na bivšoj trasi Jozefine trebalo bi pridodati ostatku platoa i stvoriti cjeloviti i kvalitetniji prostor novog trga. Takav trg već ima definirane fasade okolnih stambenih zgrada, s otvorenom frontom prema brzoj cesti. Drugo, Karlovac ima relativno velik fond zgrada koje nisu u uporabi i prepuštene propadanju, kojima je potrebna obnova i ponovno korištenje. ”Obijesna” gradnja pored mrtvih kapitala nije mi logična. Bojim se da, ako dođe do izgradnje, ona neće poštivati zatečeno urbano mjerilo.

Branko Vedrina: Graditi ni u kojem slučaju, a pogotovo ne planiranu izgradnju. Prije svega, lokacija je prevrijedna za tip i sadržaj ranije spominjanog trgovačkog centra. Radi se o upuštenom platou izgradnja kojega je započela ranih 1970-ih za potrebe pristupa dvama pothodnicima ispod jakih cestovnih i željezničkih prometnica, a koji povezuju stari dio grada s neophodnim sadržajima Novog centra. Nažalost, započeti zahvat u prostoru nije nikad dovršen zbog problema oko zapuštenih i napuštenih stambenih zgrada predviđenih za uklanjanje, što je do danas i izvršeno. Ostali objekti koji uokviruju ovaj prostor su odavno završeni. Uklanjanjem starih zgrada stekli su se uvjeti za konačno cjelovito uređenje tog slobodnog prostora, ali nikako izgradnjom trgovačkog centra s popratnim sadržajima (kino-dvorane, stambeni prostori, podzemna garaža…). Prvo, slobodni prostori (trgovi, parkovi) su najvredniji prostori svake urbane sredine. Drugo, postojeći trgovački, poslovni i stambeni prostori na užem i širem području Karlovca već sada u velikoj mjeri nadmašuju potrebe grada. Treća, šteta koju bi Karlovac pretrpio izgradnjom ranije planiranog centra u velikoj bi mjeri nadmašila korist od dobivanja nekoliko kino-dvorana, kojima bi se Karlovčani, istina, radovali, ali izgradnja istih se treba riješiti na drugi način.

Kako gledate na ideju da se stvore sadržaji ispod trga, na primjer parkiralište?

Boris Morsan: Dva kolodvora u blizini trga su jedini poznati kolodvori uz koje nije projektirano parkiranje automobila. Propuštena je prilika da se iza autobusnog kolodvora napravi višekatno parkiranje za potrebe Zvijezde, uz glavnu prometnicu. Umjesto toga imamo prijedloge da se, mnogo skuplje, garaže ukopavaju uz nepotrebno opterećivanje ulica kojima se prilazi garažama.

­Vesna Balta: Smatram da je podzemna garaža u tom prostoru potrebna i trebalo bi je

izgraditi u veličini koja je poduzetnički isplativa tj. provesti analizu koliko je to parkirnih mjesta. Također, ovdje se trebaju naći javni sadržaji koji su primjereni budućem trgu.

Tatjana Basar: Nisam sigurna da raspoloživa površina opravdava troškove gradnje garaže, kao ni je li dobro tu stvoriti dodatni pritisak vozila i u bilo kojem dijelu postaviti barijeru pješacima, što rampa za podzemnu garažu svakako jest. Ali mogu zamisliti da je i tu moguće kreativno i kvalitetno rješenje, uz nužni odmak od naše navike kako nešto funkcionira godinama.

Iva Žaja: Sigurno postoje studije o potrebi i pitanju prometa u mirovanju. Plato je prostor česte interakcije i okolnih sadržaja koji nemaju osiguran parking prostor kao, na primjer, autobusni kolodvor. Da li je podzemna garaža na tom prostoru rješenje čini mi se kao nagla solucija.

Marko Vajdić: Sama izgradnja podzemnih garaža u Karlovcu je jako skupa i nepromišljena ideja. Skupa zbog blizine stambenih objekata (nebodera) koja iziskuje specifičnu tehnologiju gradnje, a nepromišljena zbog razine podzemnih voda koja je uvijek problem u našem kraju. Ovo dvoje ima za posljedicu da su takvi objekti u osnovi neprofitabilni i investicija se dugo neće isplatiti. Također moram priznati da mi je upitna sama površina i kapacitet garaže koji se tamo može postići. Ako želiš garažu koja će biti “financijski” prihvatljiva za korisnike, treba ti ona s velikim kapacitetom. Pitanje je hoće li okolni sadržaj privući građane i navesti ih da tamo parkiraju u velikom broju? Raditi garažu malog kapaciteta je suluda investicija, a tlocrtno gledano, površina o kojoj govorimo je vrlo mala. Prometno gledano, više bih volio vidjeti kvalitetni javni prijevoz nego generirati dodatni promet osobnih vozila prema gradu. Garaža na ovoj lokaciji je po meni “no go”.

Zrinka Benić Jerinić: Nedostatak parkirališnih mjesta prisutan je u centru grada. Budući da je ta lokacija u neposrednoj blizini mišljenja sam da bi se o tom prijedlogu trebalo raspraviti. Možda bi se na taj način smanjio intenzitet prometa u samom centru grada.

Branko Vedrina: Vrlo blagonaklono, ali samo ako se to stavi u projekti program za novi arhitektonsko-urbanistički natječaj. Inače sam skloniji da se započeti zahvat u prostoru dovrši prema odobrenoj projektnoj dokumentaciji, ali „niveliranoj“.

Stjepan Lipšinić: Osnovno obilježje ovog prostora danas, ako to zaista i spada u obilježja, je njegova funkcionalna dinamika – plato na mjestu gdje se mora proći da se ciljano stigne nekamo. Važno je sačuvati ovo obilježje njegove funkcionalne i prostorne dinamike, bolje reći protočnost koju taj prostor posjeduje samom kontingencijom potreba grada i njegovih građana. Ovaj plato je dinamično mjesto neposrednog kontakta jedne i druge strane prometne barijere (brza cesta i željeznica). Potrebno je nadograditi ovu protočnost programima koji omogućavaju djelomično zadržavanje prometa, prilagoditi rješenje planiranim vizijama ovog dijela gradskog prometa. Tako je moguće da nastanak ideje o parkiralištu pod zemljom (trgom) predstavlja zasigurno rješenje za rasterećenje današnje prometne situacije. Loše bi bilo rješenje kojim bi se ovom mjestu oduzela već rečena funkcionalna dinamika i protočnost. Želim reći da ne bi bilo dobro ići s idejom romantiziranja lokacije kao nekog lijepog mjesta koje može postati pribježište za nekakve sezonske sadržaje i programe. Rješenje se za mene nalazi na tragu toga da se  pusti, potiče i nadogradi njegova postojeća napetost, te da se ista provocira i još dodatno istakne novim odgovarajućim programima.

Bojan Radošević:  Podzemna garaža definitivno bi pomogla u rasterećenju prometnog opterećenja ovog dijela grada. Naravno, takva ideja trebala bi se razraditi na nivou šireg područja, usporediti ovu i druge lokacije i odlučiti koja je optimalna i najpogodnija.

Ivana Jandri: U slučaju izgradnje objekta javne/mješovite namjene javila bi se potreba za povećanjem kapaciteta broja parkirnih mjesta, a s obzirom da je površina već dovoljno mala za sam trg, možda bi to bilo potrebno.

Luka Lipšinić: Nemam ništa protiv te ideje, dok je pravilno osmišljena i izvedena, drugim riječima, da ne dolazi do mogućih problema u prometu i da se podzemna garaža to jest njena ulazno/izlazna rampa ne nameće kao element koji bi zasjenio sav ostali potencijal platoa, to jest trga. Isto tako, sav podzemni sadržaj bi morao korespondirati sa sadržajem postojećeg pothodnika i postojećeg autobusnog kolodvora.

Luka Krmpotić:  Za razliku od urbanistički loših ideja koje su se pojavljivale u medijima poput objekta sa sedam nadzemnih i tri podzemne etaže, s poslovnim prostorima i 60-ak stanova – na najprometnijoj točki u gradu – ideja parkirališta ispod trga je prihvatljiva, ako je isplativa s aspekta gradnje, kapaciteta, održivosti svake vrste, te ako se pristup garaži pozicionira izvan pješačkih pravaca. Podzemnu garažu bi tada trebalo vezati na oba susjedna pothodnika koja vode na najživlji dio grada – gradsku tržnicu, što bi bilo od obostrane koristi, a izlaz iz garaže na kotu trga planirati kao niski, rahli i prohodni, vrsno oblikovani paviljonski objekt koji mora imati sadržaje koji su preduvjet za zadržavanje ljudi i živost trga, poput trgovačkih, poslovnih i ugostiteljskih sadržaja.

Što mislite o ideji da se za novi trg raspiše arhitektonsko-urbanistički natječaj i zašto bi to bilo važno?

Branko Vedrina: Sklon sam ideji da se raspiše natječaj za dovršetak započetog poduhvata u duhu današnjeg vremena, a i protiv novog arhitektonsko-urbanističkog natječaja sa sasvim novim programom nemam ništa.

Tatjana Basar: Za ovaj prostor natječaj smatram najboljim rješenjem. Uvijek će biti prigovora i različitih mišljenja, ali natječaj osigurava da o prostoru odlučuju stručni, a ne investitor – pojedinac. Natječaj omogućava sudjelovanje niza projektanata, odnosno svi mogu sudjelovati i potruditi se oko svoje vizije. Ujedno, natjecatelje tjera da daju najbolje od sebe, na način da se pridržavaju projektnog zadatka, ali ga istovremeno i preispituju, te u slučaju neslaganja s njim svjesno odstupe te daju i neki drugi prijedlog.  Osnovni uvjet za dobar natječaj koji će se realizirati u kvalitetnom ostvarenju je dobar projektni zadatak. Već svladavanjem tog koraka arhitekti mogu pomoći investitoru i Gradu da realno sagledaju mogućnosti prostora i korigiraju neke svoje prvotne zahtjeve ili da letvicu namjerno postave visoko kako bi ih dobivena rješenja preskočila na još višem stupnju, uz napomenu da „letvica visoko“ može značiti i najjednostavnije, najčišće rješenje, a ovdje su svi smjerovi mogući.

Luka Lipšinić: Arhitektonsko-urbanistički natječaj bi zasigurno donio niz zanimljivih rješenja i stvorio interes za konkretnu lokaciju, ali i sam grad. Za natječaj sam, ako se projektni zadatak korektno i smisleno definira i ako sam natječaj bude sproveden po pravilima struke.

Boris Morsan: Za natječaj je potrebno imati jasni program s ekonomskom analizom, treba znati što se želi graditi, treba naći kvalitetni žiri, koji nagrade neće dijeliti svojim prijateljima, i treba se pojaviti kvalitetno rješenje. Od svih natječaja u Karlovcu samo je jedan dao kvalitetno rješenje, i to za knjižnicu u Novom centru. Svi ostali su završili kao promašaji uz namještanje rezultata od kojih je najpoznatiji natječaj za sportski centar na Korani gdje je Krešimir Rogina, kao član žirija, isposlovao nagradu Ivanu Mucku da bi mu ovaj malo kasnije vratio uslugu na natječaju za kompleks u Ilici u Zagrebu. S natječajima treba biti oprezan, pogotovo u Karlovcu. Kad se govori o natječajima nije na odmet spomenuti što je o njima napisao Frank Lloyd Wright: „Ocjenjivački sudovi najprije iz natječaja izbacuju najgore projekte, zatim najbolje i onda mediokriteti ocjenjuju mediokritete. Natječaji su dobri samo za vježbanje početnika“. Natječaj za pod trga nema smisla jer se trgovi rješavaju sa zgradama koje ih okružuju a podovi su dio cjeline. Ako je projekt zgrade na trgu – o čemu ne znamo ništa – kvalitetan, bilo bi pošteno da autori projekta riješe i prostor ispred zgrade. Niti jedan arhitekt, koji drži do sebe, neće ići rješavati prostor ispred tuđeg projekta. Osim ako ga ovaj zamoli za pomoć ili konzultaciju. Prema tome od takvog  natječaja se ne može očekivati ništa.

Vesna Balta: Mislim da je obavezno da se za plato Nazorova raspiše arhitektonski natječaj jer je to prostor koji uvelike utječe na sliku grada i sliku o gradu zbog izrazite  blizine komunikacijskih puteva, a time i zbog velikog broja ljudi, bilo naših sugrađana ili prolaznika kroz grad koji percipiraju taj prostor – blizina autobusnog kolodvora, željezničke postaje, blizina brze ceste kroz Karlovac prema moru, blizina centralne gradske tržnice. Namjerom arhitektonskog natječaja će se moći studiozno krenuti u osmišljavanje programa za taj prostor te otvoriti mogućnost  na samom natječaju dobiti kvalitetna rješenja arhitektonskih timova.

Iva Žaja: Javni natječaji su uvijek pozitivan iskorak u rješavanju problema, i možda bi se s time i dodatno potaknula ozbiljna pitanja za rješavanje. Osim struke mogla bi se aktivirati i javnost koja sigurno iščekuje uređenje svojeg „dvorišta“.

Zrinka Benić Jerinić: Raspis arhitektonsko-urbanističkog natječaja jedini je način dobivanja najkvalitetnijih rješenja oblikovanja gradskih prostora kojim se potiče kritičko razmišljanje o prostoru/lokaciji/gradu te uključuju stručna i opća javnost. Izbjegavanje provedbe natječaja pogoduje se interesnim skupinama te izostaje sudjelovanje građana/struke što može dovesti do oblikovanja prostora koje nije u skladu s vrijednostima predmetne lokacije.

Bojan Radošević:  Ovaj je prostor jedna od spojnih točaka grada i zbog toga bi bilo dobro da se putem natječaja osigura što više različitih ideja koje će u konačnici i dovesti do realizacije trga. Bilo bi dobro, u slučaju raspisivanja natječaja, da se u obzir uzme čitavi potez brze ceste od Ulice kralja Tomislava do Smičiklasove. Tako bi se dobilo sveobuhvatno rješenje koje bi se, osim trga ispred nebodera s natpisom „Kordun“, pozabavilo otvaranjem vojarne – koju bi definitivno trebalo izmjestiti iz centra grada na drugu lokaciju – prema autobusnom kolodvoru i uređenjem križanja Smičiklasove i brze ceste. U tome možda leži i mogućnost da Karlovac prestane biti samo tranzitno područje i da se više ne pitaju je li ikad itko stao u Karlovcu.

Luka Krmpotić: Generalnim urbanističkim planom Karlovca za ovaj prostor arhitektonsko-urbanistički natječaj je preduvjet izgradnji. Budući da je vlasnički zemljište dijelom privatno, a dijelom gradsko, prije natječaja valjalo bi provesti anketiranje javnosti te radionice s predstavnicima struke, kako bi se barem dio tih promišljanja inkorporirao u natječajni program. Dvojnost vlasništva problem je u željama dviju strana – privatni interes je u maksimalnom iskorištenju parcele bez obzira na objektivne urbanističke mogućnosti, odnosno na ono što taj prostor podnosi, dok bi javni interes trebao biti u ostvarenju javnog prostora koji ne sadrži barijeru na bitnom pješačkom pravcu i ostvarenje trga. Jedno od mogućih rješenja ka povećanju javnog prostora i izgradnji urbanistički odgovarajućeg objekta je u zamjeni udjela u vlasništvu, odnosno ustupanje neke druge lokacije koja trpi veću izgrađenost, iskoristivost, katnost za predviđene poslovne i stambene sadržaje. Arhitektonsko-urbanistički natječaj je nužan za vrijedne gradske prostore poput ovog, štoviše zato što se radi o značajnoj intervenciji u visoko konsolidiranom gradskom tkivu. Natječajna rješenja mogu ponuditi najbolje i najkvalitetnije, a često i neočekivano rješenje nekog problema u pozitivnom smislu.

Nikolina Barić: Suvišno je navoditi razloge zašto je jedan natječaj bilo koje vrste, pa tako i arhitektonski, važan za društvo – prvenstveno u smislu demokratičnosti, a potom i u smislu odabira najkvalitetnijeg rješenja među ponuđenim, što se bez njega prepušta idejama jednog pojedinca. S druge strane, na ovom konkretnom slučaju, natječajem se može osigurati jedno cjelovito rješenje cijele zone koje onda može trpjeti bilo kakva fazna građenja i razne privatne interese bez da se namjeravana slika prostora ne uništi. Spominjem ovo jer je vrlo izgledno da se cjeloviti zahvat u ovom prostoru neće dogoditi.

Ivana Jandri: Natječaj podržavam, ako se planira urediti kvalitetna gradska površina koja bi privukla građane.

Stjepan Lipšinić: Možda je to jedan od načina dobivanja kvalitetnih rješenja, a onda je to i važno. Mislim da je glavni cilj i zadatak takvih natječaja, osim doprinosa u pozitivnom doživljaju određenog prostora, podizanje opće svijesti o njegovom karakteru, važnosti, te o  njegovom općem potencijalu. Velika većina građana znade vrlo malo o značaju ove površine u urbanom konceptu grada, o genezi njenog nastanka na mjestu na kojem je urbanističkom intervencijom prekinut smjer ceste koja je Karlovac spajala s Hrvatskim primorjem, o mjestu prvog ”sigurnog” prijelaza iz tvrđave u novi centar grada. Teško je etablirati nešto što je stvoreno (možda) kao rješenje iz nužde, a pogotovo odrediti konceptualnu osnovu za njegovu reaktivaciju ili nešto drugo. Natječaj je način na koji će se (možda) stvoriti ideja o sadržajnim nadogradnjama, koje bi ovaj prostor mogle (možda) pretvoriti i u neku drugi urbani sadržaj potreban gradu, primjerice u urbani park. Poželjno je da natječaji stvore neočekivani doživljaje nekog prostora, te da korisnike ili sve faktore korištenja i odlučivanja, osvijeste i navedu na promišljanje o njemu. Mogao bi to biti jedan sladak mali, ali važan projekt, kao inicijacija za daljnje akcije i promišljanja.

Što vidite kao prvi korak prema postuliranju trga i što procjenjujete da će se na tome prostoru dogoditi?

Boris Morsan: Potrebno je prikazati projekt za sjeverozapadnu stranu trga i raspraviti njegovu vrijednost. Istovremeno je potrebno pokrenuti izradu koncepcije prostornog razvoja cijelog grada i ocijeniti kako se projekt zgrade uklapa u cjelinu s obzirom na funkcije, ekonomsku analizu, promet i arhitektonske vrijednosti. Ako je projektirana visoka zgrada treba voditi računa da se ne vidi iz Zvijezde, da se ne dogodi slučaj kakav je neboder u Šebetićevoj ulici. Bez cjelovitog sagledavanja razvoja Karlovca nema mnogo smisla raspravljati o podu trga.

Vesna Balta: Provedba arhitektonskog natječaja uvelike doprinosi percepciji važnosti  prostora. Vjerujem da će se na tom prostoru dogoditi moderni gradski trg koji  će doprinijeti estetici grada i standardu življenja u gradu, kako za stanovnike  tako i za veliki broj putnika koji će uz njega prolaziti, stvarati sliku o gradu, te odlučiti da zastanu i u Karlovcu.

Tatjana Basar: Kako se sada već niz godina ne događa ništa, teško je procijeniti. Iako sam uvijek na strani događanja i djelovanja, ovdje čekanje možda i nije nužno nešto loše. S vremenom se nekad raščisti puno toga, i misli i osjećaji. Voljela bih da se dogodi vrijedan javni prostor jer je potencijal ogroman. Nemam ništa protiv da to bude i komercijalno isplativo bilo kome. Sigurna sam da takav spoj nije nemoguć i da se ispravnim vođenjem projekta može ostvariti prostor koji će voljeti i pozitivno doživljavati velika većina građana. To zapravo uvijek i je prvi cilj arhitekta – oblikovati prostor u kojem će se osjećati lijepo. Ne postoji ništa vrijednije od javnog prostora u gradu.

Iva Žaja: Procjena je individualna želja, a prostor vidim urbano, ali opuštajuće. Možda oživljavanje same plohe bez susjedne izgradnje, kao stav da može sam, ali da bi odlično sudjelovao s okolnom arhitekturom, kao hub postojećem i budućem sadržaju.

Zrinka Benić Jerinić: Arhitektonsko-urbanistički natječaj je osnovno polazište za dobivanje najvrednijih rješenja oblikovanja gradskih prostora. Provođenjem natječaja izbjegava se jednostrani pristup oblikovanja prostora. Mislim da će taj prostor još dugo čekati neka sretnija i bolja vremena.

Bojan Radošević: Inicijative građana kao što je ‘Karlovačka pozitiva” o osnovnom komunalnom uređenju platoa su mali, ali praktični koraci. U nedostatku vizije i interesa vlasti, građani su dovedeni do toga da sami grade svoj grad i da mu vrate prekinuti kontinuitet urbaniteta. No, za neki veći zahvat ipak će trebati potaknuti gradske vlasti na veće korake. Ipak, smatram da je izglednija varijanta izgradnje u sjevernom dijelu platoa, a, nažalost, nauštrb kvalitetnog javnog prostora. Bojim da će takva zgrada, u današnjim prilikama, ostati zjapiti prazna poput zgrade nove tržnice.

Stjepan Lipšinić: Glavni cilj i zadatak takvih akcija, osim doprinosa pozitivnom doživljaju nekog prostora, je podizanje opće svijesti o karakteru, važnosti i njegovom potencijalu, a to znači podizanje svijesti o tome da je u zajednici važno stvoriti mjesto na kojemu se ljudi, ako žele, imaju zbog čega i zadržavati, odnosno, mjesto koje će građani, kroz njegovu opremu i popratne sadržaje koristiti, a ne kojim će samo proći. Klupe i zelenilo su jednostavna i često primjenjivana metoda, kod čega takav program završi na njihovom adekvatnom oblikovanju. Trg istovremeno može sadržavati i druge elemente, bez da se narušava njegova osnovna koncepcija kao javnog gradskog prostora. Mogućnosti su tu beskrajne, a jedino ograničenje su novac, što znači, u većini slučajeva ili možda samo po koji put nemoć, kod koje se onda traži dijametralno suprotno rješenje tzv. kapitalizacije lokacije, koja je, gotovo uvijek, ulazak u mediokritetska rješenja.

Nikolina Barić: Nomen est omen. Potrebno je raspravama i ovakvim inicijativama te osvješćivanjem građana i gradske vlasti potaknuti na razmišljanje o spomenutom prostoru kao o trgu kako bi on u konačnici to i postao. Male intervencije, poput inicijative s klupama, su dobar početak kako bi se skrenula pažnja građanima na mjesto i građane ponukalo da prostor smislenije koriste. No, takve su inicijative nedovoljne. Uz suradnju sa strukom, potrebno je ustrajati na osmišljavanju kvalitetnog programa i ideji natječaja kao jedinom obliku definiranja ovog prostora.

Luka Lipšinić: Dati platou naziv ”trg” to jest imenovati ga kako bi dobio identitet. Potom, urediti trg minimalnim, ali prijeko potrebnim urbanim elementima kao što su klupe, javni izvor pitke vode, ambijentalna rasvjeta i tako dalje. Procjenjujem da bi trg mogao postati novo javno okupljalište blizu Novog centra koje bi moglo donijeti živost i svježinu u taj dio grada.

Ivana Jandri: Postavljanje klupa i sličnih urbanih elemenata, no situacija se neće puno promijeniti dok se ne napravi konkretno isplaniran i projektiran prostor ispunjen odgovarajućim sadržajima.

Luka Krmpotić:  Od uklanjanja postojeće izgradnje na zapadnoj strani platoa prošlo je nekoliko godina, obvezni natječaj nije proveden, limena građevinska ograda koja okružuje polje korova je ostala, o projektu se gotovo više ni ne govori. Prvi korak bi mogao biti podatak o trenutnim planovima i vremenskim okvirima eventualne realizacije. Ako je riječ o duljem vremenskom periodu od “nekoliko” godina, valjalo bi razmisliti o privremenom rješenju – uklanjanje ograde, jednostavni hortikulturni zahvati i postavljanje minimalne urbane opreme, uređenje parkirališnih mjesta ispred zgrade na zapadnoj strani platoa, odnosno nešto na tragu nikad dovršenog projekta parternog uređenja. Privremenim rješenjem s minimalnim zahvatima podigla bi se vrijednost prostora, dio grada na frekventnoj lokaciji bi dobio atraktivniji vizualni dojam te bi se možda razvila svijest o važnosti lokacije kao javnog prostora/trga.

Branko Vedrina: Sudeći kako se prema tome prostoru odnosilo do sad, može se očekivati svašta.

Rad Aktiviraj Karlovac portala financijski podupire Fond za pluralizam Agencije za elektroničke medije