Mašala! Nakon posvršavanih dnevnih obaveza, jurim na plažu po osvježenje od nesnosnih vrućina. U punoj sam ljetnoj spremi – ručnik, boca vode, knjiga i mobitel.
Potonja će dva predmeta, dakako, ratovati za premoć u mojim rukama. Nakon spasonosnog prvog buća, ohlađena na podnošljivu temperaturu tijela, bacam se na ručnik i pogledom lutam uokolo. Plaža je prepuna ljudi koji se, poput mene, pokušavaju udobno namjestiti na tvrdoj podlozi. Neke od nas manje žulja jer smo dobro potkoženi, a tu je i nekoliko robova komfora koji su sa sobom doteglili ležaljke. Dok se ne brčkaju u vodi, ljudi razgovaraju, dozivaju, jedu, puše, mrljaju se losionom za sunčanje, igraju se s djecom ili odmjeravaju ostale kupače, ali velik broj njih leži i u miru – čita.
Knjige se danas prodaju na svakom koraku. Kiosci, benzinske pumpe, čak i pekare, imaju hrpe naslova na lageru; svoju kupnju možete obaviti tren prije odlaska na plažu. I dok odlučujete hoćete li za gablec ponijeti obične slance ili krafnu s pekmezom, za 39,90 kuna možete ubosti neki od novijih naslova mekog uveza („Narod i zemlja Hrvata“? „Slaba na heroje“? „Preljubnikova zakletva“?); 9,90 kuna su oni koje nitko ne želi, pa ih moraju utopiti čim prije, dok sezona ne završi.
Moje je čitanje počelo dječjim kockama na kojima su se nalazila slova abecede. S godinu dana znala sam sva slova, što je poslužilo kao zgodna nastupna točka kad bi starcima došli gosti; kazali bi slovo, a ja bih odlazila po kocku i donijela pred publiku. OK, to bi možda pošlo za rukom i bolje istreniranom psiću, no kako psića nije bilo, pokupila sam i keksić i pljesak.
Školska lektira nije mi predstavljala bauk jer sam voljela čitati, a pravilo o posuđivanju maksimalno tri knjige iz školske knjižnice neformalnim dogovorom s knjižničarkom uspjela sam podići na četiri.
S nosom u knjizi tumarala bih po kući, jela s knjigom pored tanjura i zaspala s knjigom na jastuku. Čitala sam sve što bi mi došlo pod ruku; bilo je tu slikovnica, novinskih izrezaka, dječjih enciklopedija i priručnika iz hortikulture. Sjećam se da sam jednom kod staraca na noćnom ormariću pronašla knjigu „Amanda – svemirska plesačica“, i pročitala je bez da sam razumjela značenje valjda polovice toga što je ondje pisalo, ali sjećam se da mi se svidio lik Amande te da je tamo bilo i nekih light pornografskih izraza, što mi je bilo vrlo zanimljivo.
Na faksu sam postala svjesna da sve manje čitam zbog gušta, a sve više iz obaveze. Literatura je bila prilično opsežna; ako nisi htio prolaziti puste skripte i zanimalo te sudjelovanje na seminarima, tjedno je trebalo prožvakati prilično velik zalogaj štiva.
Uz ostale radosti studentskog života, a kasnije i poslove, knjige su češće uredno stajale u policama, umjesto da započete leže posvuda po stanu, kako bih se, kad obavim koji od ostalih dnevnih zadataka, vratila čitanju.
Bill Gates, tata Microsofta i jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, kaže da čita pedeset knjiga godišnje. Ima tu svega; Gatesa zanima kako se grade zgrade, koji faktori utječu na razvoj djece i na koji se način danas liječe razne bolesti; kao da se vodi onom „gutao bih sve od reda – ribe, zvijezde i torpeda“. Svima koji se laćaju pisanja, Stephen King poručuje da „ako nemaš vremena čitati, ne možeš razviti alate koji su ti potrebni da pišeš“.
Kad su Warrena Buffeta upitali kako je postao The Warren Buffet, odgovorio je znatiželjnicima: „Čitajte pet stotina stranica literature, svaki dan. Tako znanje funkcionira, slaže se i izgrađuje, kao kamata koja se skuplja na vašem bankovnom računu. To može svatko od vas, ali jamčim da će malo vas to doista i učiniti.“
Naravno da će malo nas to učiniti, Warrene. Kad bismo svi to činili, uz poslove koji iscrpljuju i oduzimaju nam bar trećinu sati koje dnevno imamo na raspolaganju; sve naše ljubavne, prijateljske i obiteljske veze kojima se želimo posvetiti, hobije kojima se želimo baviti; plus nešto vremena rezervirano za hranjenje, osobnu higijenu i koji sat sna, petsto stranica tjedno čini se možda mrvicu previše.
Uostalom, kad bi svaka šuša čitala petsto stranica tjedno, ne bi više bilo toliko impresivno što to čini Buffet. Ali, ne čitati uopće, ili čitati toliko malo da rečenica: “Ne sjećam se kad sam zadnji put pročitala knjigu”, ne izazove sablazan onoga kome je upućena, zvoni na uzbunu.
Ruku na srce, to ionako najčešće čujemo u svrhu čistog prenemaganja, kad nam osoba želi naglasiti koliko je strašno zaposlena, preokupirana sastancima i rasporedom koji ne ostavlja vremena za nešto banalno poput čitanja beletristike ili pop-znanosti. Ista ta preopterećena osoba, sirota, možda će jedino krišom progurati na mjesecima unaprijed zacementirane to-do liste neki naslov iz područja self-help literature.
Obožavam se izgubiti u čitanju na svojim portalima – Muf, Vice, Slate, The Atlantic, Aktiviraj Karlovac, BlogBuster, Kolumne, GQ, Mashable i Salon posjećujem redovito, kao jedan od dnevnih rituala, a na neke nabasam preko poveznica koje drugi dijele na društvenim mrežama. Redovito mi stiže i nekoliko newslettera s preporukama za čitanje, poput onog koji sastavlja Marko Rakar i čijim se sadržajima zabavljam nedjeljom prijepodne. Često se, naravno, događa i da čitajući članak slijedim reference koje se nalaze unutar teksta, što me odvodi do novih zanimljivih članaka…
I tu koncentracija pada žrtvom prevelike količine informacija u prekratkom roku. Tema za temom, referenca za referencom; moj ograničeno kapacitirani mozak može odjednom probaviti samo onoliko koliko može, i u jednom trenutku kao da se pregrije i zaurla: „Dosta interneta za tebe danas!“
Ali kako odoljeti porivu da kliknemo na članak o temi koja nas zanima, pogotovo ako je naslov privlačan? Na slabašan otpor šlepaju se pisci idiotskih clickbait naslova, pa često naslov slože da sugerira nešto potpuno drugo od sadržaja koji se nalazi u članku (u katran i perje takve naslove valja sjajna Facebook stranica Hejt za klikbejt).
OK, klikamo i čitamo sadržaje koje netko stavlja pred nas, i u tome nema ništa loše sve dok i sami vodimo računa o čitanju literature koja nas zanima. Svatko ima vremena za čitanje, samo ga treba malko pročistiti i prenamijeniti. Ako volite čitati online, napravite sistem pohranjivanja tekstova koji vas zanimaju i vratite im se kad budete imali vremena.
Putujete li na posao javnim prijevozom, izbrišite aplikacije društvenih mreža s mobitela i udubite se u knjigu (kao što to čine zgodni dečki u vožnji njujorškom podzemnom). Izjednačite vrijeme za čitanje s vremenom posvećenim sebi, i spojite ga s ostalim ugodnim aktivnostima; u vrućoj kupki ili ležeći na kauču pokriveni dekicom uživat ćete još više ako se zabavite dobrom knjigom.
Dosadne aktivnosti poput peglanja učinite zanimljivijima uz audio knjige kojih na internetu ima bezbroj; isto možete učiniti prije spavanja. Pomaže i napraviti popis knjiga koje želite pročitati taj mjesec, te odrediti broj stranica koji ćete proći svaki dan, bez iznimke.
Par desetaka stranica dnevno, sedam dana u tjednu, pedeset dva puta godišnje. Brojka na kraju godine sigurno će vas učiniti zadovoljnima, ali poanta nikad nije ni bila u broju.
Poanta je u navici koja će vam oplemeniti maštu, pokazati uzbudljive nove svjetove, učiniti vas kreativnijima, podariti vam nove ideje i uvide, inspirirati vas i odvesti u smjerovima koje možda ne možete ni zamisliti. Kao i s većinom navika koje će snažno utjecati na vaš život, učinci neće biti vidljivi preko noći, ali kad ih osjetite, osjećat ćete da ste stekli ogromno bogatstvo. I bit ćete sretni što ste počeli baš danas, na plaži.
(Članak prvotno objavljen na portalu BlogBuster 23. kolovoza 2017.)
