Prvi puta ove godine, odnosno prvi puta od smrti dugogodišnjeg glavnog urednika Vladimira Cvitanovića i od konstituiranja novog uredništva na čelu s književnicom Irenom Lukšić, izdano je i u Gradskom kazalištu „Zorin dom“ u Karlovcu u četvrtak promovirano novo izdanje časopisa „Svjetlo“, četverobroj, kojega izdaje karlovački ogranak Matice hrvatske. Kako objašnjava glavna urednica, koncipiranje novog broja je započelo na ljeto, a preuzeli su 60 posto tekstova koje je prijašnje uredništvo prikupilo, posebno one o Gimnaziji Karlovac napisanih povodom 250. obljetnice postojanja. Objavljene su i pjesme pozitivno ocijenjene na natječaju za mlade pjesnike „Zdravko Pucak“, ali i prilozi članova Književnog kruga Karlovac, sjećanja umirovljenog liječnika Borivoja Vitasa na odrastanje, ali i drugi vrijedni prilozi. Nakon predstavljanja Svjetla su u istoj prostoriji predstavljeni i rezultati 18. natječaja za najbolju kratku priču „Zlatko Tomičić“ kojega provodi Književni krug Karlovac. Od osamdeset prijava iz Hrvatske i svijeta, u deset je nagrađenih i te se priče već objavljuju u Karlovačkom tjedniku.
Najboljom pristiglom kratkom pričom proglašena je „Dobar dan, poštovanje“ Ivane Gudelj iz Zagreba kojoj pripada novčana nagrada od dvije tisuće kuna. „Autorica postupno i precizno gradi priču o mladoj ženi s tisuću problema, otkrivajući podmuklo ozračje egzistencijalne i emocionalne nesigurnosti u današnjem svijetu. Neda radi kao telefonistica i nagovara ljude na kupnju bespotrebnih stvari. ‘Ona sjedi u malom boksu i tek je šperploča štiti kako kolege ne bi vidjele suze koje joj klize dok umiljatim glasom laže drugima’, kaže se u priči. ‘Dobar dan, poštovanje, ja sam Neda i želim Vam ponuditi…’ je rečenica koja se ponavlja nekoliko puta kao ironični refren koji svaki put dobiva neko novo značenje. Neda je istodobno stvaran i simboličan lik, junakinja svakodnevne borbe za opstanak i tiha buntovnica protiv zakona agresivne prodaje. U procijepu između pohlepe i laži kojima je prisiljena služiti i vlastite neiskvarenosti, Neda iz dana u dan emotivno sve više tone. Kada joj nametnu da posustalu radnu energiju podigne pjevanjem pred svima, daje otkaz. Nepodnošljiva laž tipično amerikaniziranih recepata za poboljšanje prodaje vrhunac je agresije nad njezinom senzibilnom ljudskošću. Ipak, osim sačuvanog ponosa i osjećaja trenutnog olakšanja, kraj priče ostaje otvoren jer su svi Nedini životni problemi ostali neriješeni“, stoji u ocjeni prosudbenog povjerenstva.
– I. Gudelj je ovom prvom nagradom postala najuspješnija autorica našeg Natječaja, jer je 2011. bila drugonagrađena, a 2014. na trećem mjestu. Tako se našla ispred poznatih književnika Igora Rajkija, koji ima jedno prvo i jedno drugo mjesto, i Marine Šur Puhlovski, pobjednice našeg prvog Natječaja prije 18 godina, koja je jednom bila i trećenagrađena – kaže predsjednik Književnog kruga Karlovac Želimir Sain.
Tisuću kuna je za priču „Rupa“, koju je prosudbeno povjerenstvo proglasilo drugom najboljom, dobila Senka Čorak iz Zagreba. „Riječ je o crnohumornom monologu branitelja s PTSP- om. Njegov život predstavlja tipičnu sudbinu razočaranog pripadnika svoje, možemo reći, izgubljene generacije. Mnogi će se prepoznati u trpkom beznađu, besparici, monotoniji i bezizlaznosti njegove svakodnevice. ‘Ta crna, mračna rupetina u meni“, definira svoj PTSP glavni lik ove priče, povjeravajući se najboljem prijatelju i suborcu. Bježeći od posvemašnjeg crnila pripovjedač niže gorko-smiješne anegdote iz djetinjstva i mladosti koje su ih zauvijek povezale. Umjesto ogorčenja prevladava rezignacija ublažena samoironijom iza koje se krije neka prigušena toplina, suosjećanje prema životnim suputnicima i supatnicima. Vrlo efektan završetak na groblju daje ovoj priči novo značenje i kao da otvara cinično pitanje – koji je od dvojice prijatelja i suboraca, svaki u svojoj ‘crnoj i mračnoj rupetini’, imao bolju sudbinu – onaj koji je već odavno mrtav ili ovaj koji u svojoj ‘crnoj rupi’ mora nastaviti živjeti“, napisalo je prosudbeno povjerenstvo.
Karlovčani Marin Bakić i Livija Stanišić su prijavili svaki svoju priču, „Dan sa Žikom“ i „Dan s Kićbom“, no kako opisuju iste događaje iz dvije različite perspektive, povjerenstvo ih je odlučilo skupno vrednovati i dodijelilo im je treću nagradu vrijednu pet stotina kuna ukupno.
– Svaki od njih će dobiti po 250 kuna, Kićba da si kupi hlače, a Žika da si nabavi knjigu po kojoj će razlikovati gljive – šali se Sain, jer u autoru opisuju, između ostalog, kako su Kićbi ponestale hlače, jer su se potrgale, a da Žika ubire otrovne gljive tvrdeći da su vrganji.
„Napisali su dvije zasebne priče o istim zbivanjima, povezane sadržajem, ali obojene različitom osobnošću dvoje autora. Članovi povjerenstva dogovorili su se da ih nagrade kao jednu priču jer su zapravo kompatibilne. Izdvajaju se nepretencioznim sadržajem i doimaju kao posveta jednostavnosti i spontanosti. Donekle podsjećaju na atmosferu čeških filmskih komedija koje
su se proslavile dobrodušnim podsmjehom na račun ljudske nesavršenosti. Simpatične nespretnosti na neki način oplemenjuju naše bivanje, pogotovo ako ih rado i veselo dijelimo s
drugim osobama. Rečenica iz ‘Dana s Kićbom’ ‘Njihove smotanosti skladno su se odmotavale i jedna uz drugu omotavale’, najbolje objašnjava paradoks skladnoga nesklada u ovim toplo ironičnim pričama“, ocjena je povjerenstva. Poredak ostalih priča je sljedeći:
1. „Zakasnio sam“ Tatjane Bednjanec iz Zagreba;
2. „Razrjeđivač“ autora koji želi zadržati anonimnost;
3. „Narast će“ Suzane Matić iz Zagreba;
4. „Matija Zenić“ Ante Krištića iz Zagreba;
5. „Izvor“ Katarine Pučar iz Jastrebarskog;
6. „Stara cura (Vampir zgrada)“ Damira Valenta iz Karlovca i
7. „Špenjglar“ Ane Car Škrtić iz Karlovca.
