Pripema se projekt za Hrvatski dom

Oblikovanje tog prostora u društveno-kulturni centar pokušat će se ostvariti donacijom iz Europskog socijalnog fonda, a o tome se raspravljalo na KAoperativinoj tribini na Maloj sceni

Autor: Denis Mikšić

Tribina "Hrvatski dom u centru", Mala scena Hrvatskog doma, Karlovac, 20. 12. 2017. Foto: Anamarija Podrebarac

Karlovačka platforma udruga u nezavisnoj kulturi KAoperativa na Maloj sceni Hrvatskog doma organizirala je u srijedu tribinu “Hrvatski dom u centru” kako bi se pojasnio natječaj “Kultura u centru – potpora razvoju javno-civilnog partnerstva u kulturi” Europskog socijalnog fonda, predstavio dosadašnji rad platforme te potrebe i dobrobiti za opću zajednicu od otvaranja društveno-kulturnog centra.

Na tribini su sudjelovali kao panelisti profesor Mirko Petrić sa Sveučilišta u Zadru, Mario Protulipac iz konzultantske tvrtke WYG i Domagoj Šavor, koordinator KAoperative. Uz njih prisutne je pozdravila zamjenica gradonačelnika Andreja Navijalić, a o tehničkim i društvenim aspektima govorila je arhitektica Miranda Veljačić iz Platforme 9.81.

„Društveno-kulturni centar Hrvatski dom se uspostavlja kroz suradnju jedinice lokalne samouprave i mreže udruga“, podsjeća A. Navijalić na stav Grada Karlovca.

  • Do sad smo puno radili u tom smjeru i u konačnici smo došli do modela u kojem KAoperativa upravlja s Malom scenom. Grad je zadovoljan s ovim partnerskim odnosom, a vjerujem i da su članovi KAoperative, kao i korisnici zadovoljni dosadašnjim rezultatima – kazala je A. Navijalić.

Spominje izradu modela razvoja društvenog-kulturnog centra napravljenog uz potporu Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva kao prvi korak prema zajedničkom javljanju na fondove Europske unije.

  • Stvorena je platforma, zajednički smo radili na modelu razvoja, a ovaj natječaj nam otvara mogućnost financiranja nastavka procesa. Želja je Grada da u partnerstvu s KAoperativom zajednički prijavi projekt na raspisani natječaj Kultura u centru – dodaje A. Navijalić.

Kriterije natječaja iznio je Mario Protulipac iz tvrtke WYG. Iako se radilo o neslužbenoj prezentaciji, jer Ministarstvo kulture namjerava u siječnju detaljnije predstavljati natječaj, pojašnjena su neka od pitanja.

  • Specifični ciljevi ovog natječaja su unapređenje modela upravljanja, jačanje kapaciteta dionika i povećanje opće uključenosti građana u procese donošenja odlukama – objašnjava Protulipac.

Naglašava da je pri pisanju projekta važno usmjeriti se na podizanje javne svijesti o civilno-javnom partnerstvu, dok je partnerstvo saveza udruga i lokalne samouprave i temeljno za prijavu na natječaj. Petrić iz Urbanističke platforme se osvrnuo na pojam kulturne pustinje.

  • To je mjesto ili situacija lišena kulture ili intelektualnog interesa, zbog čega bi upravo društveno-kulturni centri trebali davati priliku za bavljenja kulturom i intelektualnim radom. Ovdje je potrebno razlikovati kulturu i zabavu. Nekad je kulturna pustinja bila očekivana u manjim mjestima no danas se i predjeli s razmjerno razvijenom kulturnom infrastrukturom i kulturnom baštinom pretvaraju u mjesta bez kulturne ponude. Jedan od uzroka je i potpuna usmjerenost na turizam, odnosno sezonski turistički ritam dok su izvan sezone ta mjesta u fazi hibernacije – veli Petrić.

Kao svima znane primjere navodi Zadar, grad s pet tisuća studenata, a bez pravih kulturnih i društvenih sadržaja.

  • Jednokratne atrakcije kao što su Pozdrav suncu i Morske orgulje zanimljivi su na 30 minuta. Privlače pažnju bez snage zadržavanja kulturnog interesa. Radi se o masovnoj zabavi no to ne pomaže zimi građanima.
    Najpopularniji kulturni objekt u Zadru je knjižnica koja je pravi primjer što i na koji način treba raditi društveno-kulturni centar. Vrlo je dobro posjećena, i tijekom dana pruža građanima brojne sadržaje, mjesto za učenje i čitanje, slobodni pristup internetu. Do zgrade knjižnice nalazi se bivša vojarna koja je kompletno devastirana. Za puštanje te infrastrukture u pogon postoji inicijativa Za kvart koja želi otvoriti kvartovski društveno kulturni centar – kaže Petrić.

Navodi još jedan dalmatinski primjer, onaj Doma mladih u Splitu, u čije je oživljavanje uključen.

  • Nakon godina propadanja zahvaljujući radu i povezivanju većeg broja različitih aktera Dom sad funkcionira. Nalazi se malo izvan samog centra grada u kojem su koncentrirane sve kulturne ustanove dok veći dio grada nema nikakve kulturne infrastrukture. Za 1990-ih godina je postojala ideja da se oko ovog takozvanog kulturnog prstena sagradi “duhovni prsten grada Splita” kojeg bi sačinjavale novosagrađene crkve u svakoj gradskoj četvrti. Bez obzira na izgradnju nekoliko novih crkvi ti dijelovi i dalje su ostali bez društvenih i kulturnih sadržaja. Najširi prostor po vanjskog dijela grada zaokružuje novoizgrađeni prsten s trgovačkim centrima. Ovakvoj “pustinji” suprotstavljaju se sami građani sa svojim malim inicijativama, izgradnjom boćališta, plesnih i drugih klubova u garažama i drugih oblika samoorganiziranja dok se za kulturu mladih izdvaja jako malo – ističe Petrić.

Kao europski primjer promocije zabave nasuprot kulture uzima praksu izgradnje zabavnih parkova.

  • U Biogradu na Moru, u kojemu nema nikakvih kulturnih sadržaja, izgrađen je i otvoren prvi takav zabavni park u Hrvatskoj. Za “fun-parkove” kroz europske fondove izdvajaju se velika sredstva dok se uređenje i izgradnja kulturnih sadržaja ne potiče. Prema istraživanju provedenom u Njemačkoj utvrđeno je da čak 25% populacije ne razumije programe javnih kulturnih ustanova, a upravo toj populaciji namijenjeni su fun-centri – kaže Petrić.

Nedostatak prostora kulturne namjene rješava se u praksi otvaranjem društvenih centara namijenjenih građanima izvan gradskih središta koji u svojim četvrtima nemaju nikakvih drugih sadržaja.

  • Community centar je prostor s internet vezom, čitaonicom, mjestom za druženje i razne programe kao što su predavanja i tribine, radionice i slično. Opća komodifikacija kulture dovela je do propasti javne kulture u mnogim mediteranskim zemljama. U splitskom središtu su prostori za ateljee umjetnicima davani besplatno, no sad se klasificiraju kao poslovni i iznajmljuju po komercijalnim cijenam, što je uzrokovalo su umjetnici istjerani iz gradskog središta – kaže Petrić.

KAoperativa podsjeća na početke pokretanja platforme koja je do danas narasla na 12 udruga članica. Osnova za okupljanje bila je ideja zajedničkog djelanja prema prostorima, uvjetima za rad i razvoje nezavisne kulturne scene, sudjelovanje na stvaranju kulturne politike. Do 2013. godine organizirala programe nezavisne kulture za ljetnih mjeseci dok se zimi sve se utišalo.

  • Istraživanje 2014. godine je pokazalo je kako postoji potreba osnivanja društveno-kulturnog centra i za to je odabrana zgrada Hrvatskog doma. Krajem 2015. godine KAoperativa je iskazala inicijativu za preuzimanje upravljanja prostorom male scene od dotadašnjeg upravitelja, tvrtke Mladost, da bi krenula s upravljanjem 2016. godine u travnju – kaže Šavor.

E. Mučići je potom objašnjava Model upravljanja temeljen na Pravilniku o upravljanju Malom scenom Hrvatskog doma.

  • KAoperativa kao upravitelj prostorom sama putem javljanja na natječaje iznalazi financijska sredstva za plaće voditelja/koordinatora dok Grad sudjeluje u troškovima hladnog pogona – kaže E. Mućići.

Rezultati od preuzimanja upravljanja su jasno mjerljivi, broj događanja i korisnika se povećao za sto posto u odnosu na prvu godinu upravljanja, a uspostavljeni model može se uzeti kao primjer. KAoperativa gleda na natječaj kao daljnje razvijanje postojećeg modela kroz što će se korigirati i unaprijediti dosadašnja praksa. Uz to, napominju, 30 posto budžeta može biti iskorišteno za prilagodbu prostora i opremanje.

Daljnji rast programa u Hrvatskom domu KAoperativa vidi putem širenja na druge funkcionalne prostore u zgradi koji se ne koriste kako treba i za koje će se zagovarati uključivanje po ovom modelu. Šavor veli da udruga i inicijativa u Karlovcu ima dovoljno, no nedostaje im prostora za postepeni rast. Ovaj pristup osvajanja prostora po prostor je, ističe, rješenje za Hrvatski dom.

Petrić se slaže s idejom uređenja prostora “malim koracima”.

  • Na primjeru Doma mladih u Splitu može se vidjeti kako se išlo malim koracima u smjeru ukupne obnove. Kad bi se sve odjednom htjelo urediti na kraju se ne bi puno napravilo. Prostor osim što je fizički je i metaforički, prostor koji je potreban. Kod riječkog muzeja Benčić se to vidi još bolje, prostori se otvaraju kako se otvara i potreba za njima. Nema smisla urediti veliki prostor ako za to sad ne postoji potreba – kaže Petrić.

Preklapaju li se koncepcije kina Edison i Hrvatskog doma?

  • Edison kao najstarije namjensko kino u Hrvatskoj će biti isključivo kino dvorana dok Hrvatski dom ima svoju poziciju kao gradski društveno-kulturni centar s velikom centralnom dvoranom. Kino Edison nikad neće biti društveno-kulturni centar nego će to biti Hrvatski dom – odgovara A. Navijalić.

„Razlika u tome je da Hrvatski dom već djelomično živi i ima svoje programe dok Edison to tek čeka. EU fondovi ne prepoznaju kulturu kao turistički proizvod pa moramo prilagođavati naše projekte. Poanta je razvoj programa i participacije što je vrednije nego sagraditi objekt u koji treba dodatno ulagati. Za odgovoriti na europske natječaje potrebno je puno truda i kreativnosti“, dodaje Protulipac.

Izjednačavanje neprofitnih sadržaja namijenjenih široj javnosti i komercijalnih programa problem je s kojim se očito susreću organizatori u više hrvatskih gradova. Neravnopravne uvjete za rad u dalmatinskim gradovima predstavio je Petrić.

  • Zadarska knjižnica ne naplaćuje korištenje za neprofitne programe, no u Splitu da što je veći problem u kulturi. Problem jer je isti trošak za kulturni sadržaj kao i komercijalni. Korištenje kazališta još je skuplje tako da se to djelomično pokriva kroz gradske donacije gdje grad plaća korištenje dvorane za projekte koje rade udruge – kaže Petrić.

Tribina je održana uz potporu Zaklade Kultura Nova, te u suradnji s Urbanističkom platformom.