Sedmog prosinca su u organizaciji Studentskog centra Karlovac održani predavanje i radionica na temu lin startapa. Gosti predavači bili su Miro Hegedić i Filip Stipančić iz organizacije Lean Startup Croatia koji su više od pet godina prisutni u startup zajednici kao predavači, mentori, poduzetnici i voditelji startup projekata (Lean Startup Drill, Founder Institute, The Inkubator i tako dalje). Obojica su magistrirali na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, smjer industrijsko inženjerstvo i menadžment, a Hegedić je i doktorirao te, pored ostalih aktivnosti, i danas radi kao asistent na FSB-u. Organizacija LSC je dobro povezana s vodećim međunarodnim inicijativama kao što su Lean Startup Circle iz San Francisca, a imali su priliku na svojim Lean Startup susretima često ugostiti i najpoznatije predavače kao što su Ash Maurya, koji je poznat kao autor knjige Running Lean, Tristan Kromer, Spike Morelli, Jeff Gothelf, Dan Toma i mnogi drugi.
Po Cambridgeovom rječniku startap je tvrtka koja je tek počela poslovati. Ipak nije samo riječ o novom poduzeću, jer ono što razlikuje startap od drugih poduzeća je sposobnost vrlo brzog rasta prihoda ili aktivnih korisnika, ako govorimo o tvrtkama koje razvijaju neku aplikaciju. Da ne ulazimo previše u detalje, jer bi to zahtijevalo poseban članak samo o ovoj temi, recimo da je to tvrtka koja ima potencijal izrazito brzog rasta na tržištu na temelju inovativnog proizvoda ili usluge.
Što označava riječ lean? Doslovni prijevod s engleskog jezika za ovu riječ je osloniti se na nešto, težiti prema nečemu podrške ili nadahnuća radi. Lean kao pojam i kao metoda u industriji nastao je u Japanu nakon Drugog svjetskog rata, u tvornicama Toyote, kao proces automatizacije i optimizacije proizvodnje. Toyotin proizvodni sistem – TPS (Toyota Production System) se često naziva Lean. TPS se navodi kao osnovni primjer „Kaizen“ pristupa (kontinuirano unapređenje u malim koracima) kojem je cilj unaprjeđenje proizvodnje. Odlike TPS-a su velika varijabilnost proizvoda, male serije, mala količina zaliha, fleksibilna proizvodnja i visoka kvaliteta.
Na temelju navedenih pojmova kao i vlastitih iskustava, a ponajviše pogrešaka, u pokretanju novih tvrtki američki inženjer i poduzetnik Ries napisao je knjigu The Lean Startup. Ovom knjigom pokrenuta je lean revolucija koja se proširila diljem svijeta, a pokušava uvesti metodologiju, mjerenja i znanstveni pristup u početnim koracima pokretanja vlastitog poslovnog pothvata na temelju brojnih eksperimenata kojima se kontinuirano uči o kupcima putem jasno definiranog procesa odnosno takozvane build –mesure –learn petlje. S obzirom na navedeno i na to da su naši predavači ipak nekadašnji studenti FSB-a jasno je da im je ova metoda logična i zanimljiva kao predavačima.
Na samom početku predavanja postavljena su dva pitanja – što je ideja, a što problem. Ideju definiramo kao misao ili prijedlog o mogućem smjeru djelovanja, dok je problem pitanje postavljeno radi istraživanja, razmatranja ili rješenja. Startapovi obično nastaju kao ideje odnosno prijedlozi za rješenja uočenog problema koji muči korisnike. Poznata je izjava Alberta Einsteina koji je rekao da, ako bi imao sat da spasi svijet, 59 minuta bi proveo razmišljajući o problemu, a samo minutu tražeći rješenje.
Od ukupnog broja startapova u svijetu koji pokušaju provesti svoju ideju u održivi poslovni model samo njih deset posto uspije. Zašto je ovo surova činjenica i što razlikuje uhodani posao od startupa? Glavna i najvažnija razlika je da uhodani poslovi imaju jasno definiran poslovni model, što bi značilo definiran proizvod i tržište, dobavljače, kanale distribucije, prihode, troškove i tako dalje. Na početku svoga djelovanja startup ima samo niz pretpostavki o poslovnom modelu od kojih je najvažnija pretpostavka da postoji problem koji muči određeni broj kupaca (segment tržišta). Prema lean metodologiji prvi zadatak startupa je testirati osnovnu pretpostavku i utvrditi zanima li proizvod ili usluga odnosno ponuđeno rješenje uopće kupce kao i tko su točno ti kupci. Iz provedenog testa izvlače se zaključci te se rješenje prilagođava dobivenim rezultatima. Nakon toga slijedi testiranje ostalih pretpostavki po istom principu build – mesure – learn (napravi – izmjeri – nauči) koje se ponavlja dok se ne upotpuni poslovni model koji je prikazan na jednom listu (platnu) – lean canvas model.
Najpoznatiji primjer ovakvog lean pristupa je tvrtka Dropbox koja je prije deset godina uočila tada realan problem – različite datoteke s računala na poslu, kod kuće ili mobitela niste mogli spremiti na jednom mjestu i u istom trenutku po potrebi doći do njih. Stoga su smislili rješenje – cloud storage uslugu gdje će svi ti fajlovi biti raspoloživi na jednom mjestu te će im se moći pristupiti s bilo kojeg računala. Ova usluga bila je u praksi samo ideja koja još nije funkcionirala. Zatim su na Redditu objavili čuveni promotivni video u kojem su u dvije minute objasnili svoju uslugu. Uz video su postavili i listu na koju su zainteresirani korisnici mogli upisati svoje podatke (ime i prezime i mail adresu). U samo jednoj noći registrirano je preko 70.000 prijava, što im je omogućilo daljnje financiranje projekta i pokretanje platforme. Bit cijele priče je da ne treba provesti mjesece razvijajući neki proizvod ili uslugu (aplikaciju) za koji će se na kraju ustanoviti da ga nitko ne želi.
Ako ispitivanje ne daje željene rezultate, naravno ne trebate odustati. U takvoj situaciji primjenjuje se pojam “pivotiranja” odnosno promjene smjera u razvoju proizvoda, ali sa zadržavanjem istog konačnog cilja. Pivotiranje je definirano kao nova strateška pretpostavka koja zahtjeva testiranje novog MVP-a (minimum viable product – minimalno održivog proizvoda). Vrlo poznati primjer pivotiranja u poslovnom svijetu je tvrtka Twitter koja je osnovana kao Odeo društvena mreža za pronalaženje i pretplatu na podkaste (digitalne datoteke koje sadrže audio ili audio-video zapis). Kada je iTunes počeo velikim koracima preuzimati ovu nišu, vlasnici su se prepali takve konkurencije, te dali djelatnicima dva tjedna da smisle novu strategiju poslovanja. Tako je nastala današnja čuvena mreža za mikroblogiranje.
Iako bi se predavanje moglo nastaviti na niz novih pojmova, jer je obuhvaćen samo početni dio lean startup pristupa, obzirom na vremenska ograničenja predavači su zadnjih pola sata odlučili ostaviti za radionicu. Auditorij je podijeljen u radne grupe koje su trebale s popisa izabrati jedan od tri ponuđena problema te napisati i zalijepiti na ploču niz listića s pretpostavkama o uzorcima i posljedicama problema te zašto isti već nije riješen. Pretpostavke su zatim podijeljene s lijeva na desno od onih koje smatramo poznatima do onih za koje smatramo da ne znamo ništa o njima i odozgo prema dole od onih za koje smatramo da imaju jak do onih koje imaju slab utjecaj na problem.
Zaključak je da se za testiranje odabire pretpostavka koja ima jak utjecaj na problem a o njoj zapravo ne znamo puno.
Zanimljivo, informativno, poučno.
Cijelo predavanje zamišljeno je od strane SC-a kao približavanje tematike startapa studentima Veleučilišta u Karlovcu. Osnivanje poduzetničkih inkubatora vezanih na sveučilišta odavno je poznat pojam u svijetu. Najpoznatiji primjer svakako je kalifornijsko sveučilište Stanford koje se početkom 1940-ih godina smatralo drugorazrednim. Nakon Drugog svjetskog rata povezivanje s vojnom industrijom i poticanje studenata na komercijalizaciju ideja osnivanjem vlastitih tvrtki dovelo je do neslućenog razvoja i današnje Silicijske doline. I danas postoje brojni primjeri startup inkubatora na sveučilištima ne samo u Sjedinjenim Državama, nego i u Zapadnoj Europi i Skandinaviji koji omogućavaju razvoj novih tehnologija te utječu na razvoj gospodarstva zemlje u cjelini. Naravno, ne umišljamo si sličnosti ili paralele s navedenim primjerima, ali uvijek treba težiti najboljima, pa makar to bila ideja za budućnost koja trenutno izgleda kao fantazija.
Zbog svega navedenoga žalosti nas slaba posjećenost predavanju od strane studenata, unatoč tome što su se mnogi od njih prijavili putem on line forme predavača i putem Facebook iventa. Zaključeno je da su takve prijave možda, također jedan uočeni problem koji će u budućnosti riješiti neki startup.
