Nenad Panić/Mark Elliot Chance: Mirišem svjetsku karijeru

"Kaže Woody Allen da je 80 posto uspjeha pojaviti se. Imam dobro umjetničko ime i pjevam na engleskom, pa mi je otvoren cijeli svijet. Nema razloga za lažnu skromnost, ali isto tako nisam opterećen time, nemam očekivanja i neću biti razočaran, ako se to ne dogodi. Već sam zadovoljan time kada napravim pjesmu, to mi je dovoljno“, veli karlovački kantautor. SpiKA

Autor: Marin Bakić

Nenad Panić, Karlovac, 14. 12. 2017. Foto: Marin Bakić

I had a dream of a walk in a park/On a cold November night. The crows were watching me, silently/Only the sound of my footsteps/My mind could collapse any minute now/Wish you diamonds and theatre/I’ll make amends for this broken heart/If I can. Wish I was the sun in me/Wish I could agree to everything/Wish I was the sun in you&Wish I could embrace you/And take you“, glasi tekst pjesme Wish You Diamonds. „Za nju smo snimili spot koji je sada u postprodukciji. Taj tekst sam sanjao“, kaže kantautor koji je prije nekoliko dana objavio prvi EP Gentleman from the Abyss i s kojim spikamo tim povodom. Mnogi ljubitelji glazbe u Karlovcu i drugi Karlovčani ga poznaju, pogotovo po Humanofonu kojega je činio s Vedranom Pavlovom, Dinom Pavlovom i Damirom Trputecom. Ipak, našeg sugovornika većina neće prepoznati po novom imenu, mada bi se moglo s vremenom dogoditi da ga toliko proslavi, pa da zasjeni pravo.

Kako je Nenad Panić postao Mark Elliot Chance?

  • Nemam suvisao odgovor na to pitanje, jednostavno mi je došlo da se tako nazovem.

Jesi li službeno promijenio ime ili je ovo novo samo umjetničko?

  • Samo je umjetničko, kao što je Robertu Zimmermanu Allenu Bob Dylan, primjerice. Ime mi je ispalo baš kantautorsko.

Dobro zvuči.

  • Slažem se. Stvari se poklapaju, imam goosebumps.

Uzbuđen si glede svega?

  • Apsolutno. Zašto ne bih bio? Uložio sam velik trud i novac u ovaj album, pa je normalno da sam uzbuđen. Drago mi je da ta uzbuđenost dolazi s pravog mjesta. Nisam, dakle, uzbuđen zbog toga što bih objavom ovog albuma mogao ostvariti bolji društveni status, nego zbog toga što sam „izbacio van“ ono što imam za kazati. Pjesme su snimljene prije nekih 10 mjeseci, a u međuvremenu sam jako napredovao, posebice vokalno. Zadnje vokale sam položio u kolovozu prošle godine.

Što to znači? Možeš li opisati produkcijski proces?

  • Prvo sam napravio osobni koncept pjesme. Kada snimam doma, pjesma mora imati zadovoljavajuću konturu i mora funkcionirati. Tada snimam ponovno, još jednom prođem kroz tekst, pripazim na trivijalnosti, kako se to nekima može učiniti, kao što su gramatika i slično. Humanofon je snimao s Markom Turkaljem i svidjelo mi se kako radi.

Bio vam je producent?

  • Tako je. Za umjetnika je jedna od najvažnijih stvari to da ima producenta koji ga razumije.

Koja je uloga producenta?

  • On razumije što želiš uraditi. Nije lako ono što nosiš u sebi, svoju umjetnost, prenijeti u neki suvisao format, ali ne samo to, nego je sudjelovao na albumu kao vrstan glazbenik. Primjerice, onaj vrhunski gitarski solo u pjesmi Wish You Diamonds je njegov, naježim se kada čujem tu solo dionicu.

Nerijetke su ocjene da je Humanofon previše samozatajan bend s obzirom na kvalitetu. Bi li se složio s time?

  • Bend čini grupa ljudi, on je poput veze između dvije osobe, s razlikom što ih je ovdje više, pa ne kliknemo međusobno uvijek, ali je bitno da svi gledamo u istom smjeru. Proveli smo deset godina skupa, a ostavili smo premalo materijala s obzirom na taj broj godina. No, bez daljnjega, bilo je super i stekao sam u Humanofonu odlično iskustvo.

Više se nećete okupljati?

  • U odličnim smo odnosima i nikad se ne zna. S Vedranom snimam njegove pjesme, jer sam naučio dosta o snimanju.

Vratimo se na tehnologiju snimanja albuma i nastanka pjesama.

  • Ne znam kako te pjesme nastaju, to samo izađe iz mene, kao da sam došao na vrelo i poslužio se. Nastojim da ne razmišljam previše, nego da pustim nadahnuće da učini svoje.

Lakše ti je stvarati na engleskom jeziku?

  • Da, jer sam pod velikim utjecajem zapadne kulture. Neću kazati da mi je hrvatski jezik neprirodan, no na neki način „plivam“ bolje u engleskom jeziku – dikcijski mi je lakše, ulažem mnogo u proširenje rječnika, čitam knjige na engleskom jeziku na glas…

U naslovu prve pjesme si koristio arhaični izraz thee, a ne uobičajenu zamjenicu you.

  • Da. To je umjetnička sloboda. Došlo je u jednom trenutku, kao da Boga dočekujem.

To se češće koristi u gospel pjesmama kada se obraća Bogu?

  • To je istina. Osjećam veliku slobodu, pa radim što hoću. Nema smisla da se ograničavam. Pod utjecajem sam velikih glazbenika i mislim da sam naučio kako učiti od njih, a da ih ne kradem. Čitao sam biografije glazbenika i u glazbenom lancu postoje ostavštine na koje se može osloniti. „Pisati, svirati i snimati“ je motiv grupe The Clash kojega preuzimam, a zašto i ne bih kada je vrlo jednostavno sročen i odgovara im, slažem se s njime?

Ne možeš biti dobar pisac, ako ne čitaš, niti dobar glazbenik, ako ne slušaš?

  • Naravno. To je normalno i svatko tko se bavi umjetnošću je s time pomiren i ne treba se time opterećivati.

Vratimo se ponovno na tehnologiju snimanja kako bismo dočarali trud uložen u izdavanje albuma. Kakav je to postupak?

  • Ponekada je vrlo frustrirajući. Slično je to filtriranju mutne vode – uporan si u tome dok se tekućina ne izbistri. Tada napišeš 20 tekstova, a ne znaš koji je bolji.

Pišeš u teku?

  • Da. Ne pišem na računalu, jer mi tekst dobiva na težini, da se tako izrazim, kada pišem rukom. Slično je i sa skladanjem – volim lijepe melodije i pokušavam ne komplicirati, jer sam svjestan da prosječan slušatelj ne zna glazbeni jezik, ne zna, primjerice, što je šredanje, ali ga osjeti. Držim se tog načela. Mislim da sam nešto svoje razvio. Kada odsviram nešto i zazvuči mi dobro, ostavim gitaru sa strane bez da snimim melodiju i sljedećeg dana ponovno isprobam tu melodiju i vidim je li prošla test.

Zabilježiš li melodiju notno?

  • Ne. Glazbeno sam potpuno nepismen.

Kao i većina glazbenika.

  • Kažu da najbolju glazbu stvaraju amateri – profesionalcima glazba postaje posao i pritisak. Napisao sam tridesetak pjesama i jedva čekam da ih snimim i objavim, no to zahtjeva mnogo novca. Marko i ja imamo super odnos, plan, kužimo se i odličan smo tim. Tvrtko Bašić iz Zeus fabera, nekadašnje karlovačke grupe, se bavi snimanjem spotova i upravo smo snimili prvi spot.

Turkalj je producent i na ovom albumu?

  • Tako je, ali sudjeluje i kao glazbenik. Želim uključiti grad u to, da stvaramo i sviramo.

Osnivaš bend?

  • Tako je, barem pet osoba za početak, pa da možemo započeti s promocijom. Kada dođem na pozornicu, mora se vidjeti da mi je tamo mjesto. Pohađam kod profesorice Radmile Bocek satove pjevanja. Pozdravljam je, jer je žena za deset. Rad, rad, rad i samo rad – to je formula.

Kada ćete objaviti spot?

  • Čim bude gotov.

U postprodukciji je?

  • Da. I time se Tvrtko bavi i vodi kraju.

Vratimo se na produkciju pjesama, da otkrijemo trud koji stoji iza toga. Što sve treba obaviti da se pjesma koju stvoriš za nadahnuća bude objavljena?

  • Treba proći čitav proces snimanja. Zahvaljujući Steveu Jobsu i Appleu imamo odlične algoritme koji proces olakšaju. Rokeri su se uvijek dobro nosili s novim tehnologijama i koristili su ih, a zašto i ne bi? Moderna produkcija iziskuje standarde, što za rok glazbu može biti nezgodno, jer može ubiti spontanost. Međutim, koliko god puta snimao jednu pjesmu, uspijevam da je izveden srcem.

Gdje snimaš?

  • Danas se doma snima. Postoje dobre zvučne kartice i dobra računala koja koristimo. Koristili smo i mikrofonsko snimanje, no dobivamo čisti signal kada spojimo električnu gitaru i zvučnu karticu. Pritom postoji opasnost da se izgubi energija, no uspjeli smo u tome da je očuvamo. Dakle, kupio sam si zvučnu karticu i doma snimamo, da skratimo dodatno taj proces.

Bi li snimao u studiju?

  • Zašto ne? Ne treba se ograničavati. Studijsko snimanje iziskuje mnogo znanja i uvježbanosti. Veliki studiji imaju takozvane session glazbenike – umjetnik se ‘samo’ pojavi u studiju gdje ga čekaju prateći glazbenici. To je idealno, ali skupo. Način na koji radimo nam je umnogome pojeftinio proces. Odrekao sam se izlazaka i trošenja novca na gluposti, da bih uspio to financirati.

Kako kaniš povratiti uloženo – nastupima, putem mrežnih platformih Bandcamp i Soundcloud na kojima su objavljene pjesme?

  • Povrat uloženog je kada me prijatelj nazove i kaže da su ga jako dirnule pjesme. Nezahvalni smo danas. Što znači novac? Nije mi novac mi uopće motiv, pratit će me. Kroz meditaciju sam shvatio da se opterećujem s glupostima.

Vide se u tvojim pjesmama i opuštenost i otvorenost.

  • Dugujem to sebi.

Koje je značenje imena albuma?

  • Bio sam u pojedinim životnim razdobljima na dnu, da se tako izrazim.

To je taj abyss?

  • Tako je. Carl Gustav Jung bi kazao da sam bio sjenka sebe. To mi se pokazalo korisno, jer moraš poznati sve aspekte sebe, istražiti svoje srce. Zato se zna dogoditi ljudima da, ako ne upoznaju svoju tamnu stranu, kada „puknu“ to postane dramatično. Znao sam biti depresivan, a nisam znao zašto. No, kada počneš uključivati svoje srce i počneš postavljati pitanja, dođeš do odgovora. Svi želimo biti voljeni i prihvaćeni.

Duhovnost je izuzetno važna?

  • Naravno. To je jedan od aspekta čovjeka. Ako zanemariš fizički aspekt, možeš se razboljeti. Meditacija je dio mentalne higijene.

Kako meditiraš?

  • Istraživao sam što raditi, kako si pomoći, jer sam dosegnuo kronično nezadovoljstvo samim sobom, pa sam morao nešto poduzeti. Jednostavno sam sjeo i zatvorio jebene oči. Malo je išlo, malo nije, ali sam počeo istraživati meditaciju sve više putem interneta. Čuo sam za Vippasana meditaciju koja podrazumijeva da se povučeš na 11 dana, da toliko dugo ne pričaš, da jedeš dva obroka dnevno i meditiraš 11 sati dnevno, ne u komadu, nego po sat. Vipassana znači vidjeti stvari onakve kakve jesu, da su prolazne. U sklopu te meditacije se prakticira nešto što se zove strong determination sitting, i to od četvrtog do zadnjeg dana, a podrazumijeva da se sjedi sat bez da se pomakneš, što je jako teško. Suočiš se tada sa svojim sranjima i skužiš nakon pet ili šest dana da negativnosti prođu, ako se ne zakačim za njih. Ako si, primjerice, ljut, pustiš tu emociju i ona ode. Tada sam prvi puta sebe upoznao, to je bilo lani u lipnju kada sam bio u Toskani u tom centru.

Postoji neki centar za to?

  • U svijetu ih je 150 i funkcioniraju na principu donacija – kao polaznik doniram za sljedećeg učenika, dakle to je skroz plemenito, nitko te na ništa ne sili. Uglavnom, tamo sam prvi puta upoznao sebe i već se četiri godine nalazim u tome, meditiram i toplo to preporučujem svakome. Postoji i mindfulness meditacija i nju uvode na velika sveučilišta kao što su Harvard i Stanford, MIT… Počeli su to uvoditi kao predmet, jer meditacija počinje tamo gdje završava kognitivna znanost. Tehnologija je napredovala, no da bi svoj potencijal mogao ostvariti u potpunosti, moraš se maknuti samome sebi s puta, a pritom se misli na razmišljanje.

Je li te način života koji si prihvatio prije četiri godine učinio produktivnijim i plodonosnijim

  • Apsolutno, jer sam se maknuo sebi s puta. Važno je napomenuti da su najveće zamka stupica meditacije očekivanja. Kada sam kazao da je ono što sam ostvario meditirajući dovoljno za mene, počelo se događati ono pravo. Kada sam imao velika očekivanja, nije se događalo ništa, ali sam svejedno ipak imao dobrobit od toga, od same činjenice da nakon stresnog dana sjednem pola sata, sat, dišem, meditiram, budem prisutan bez razmišljanja o tome što je bilo i što će biti. Inače, meditiram po sat vremena, ali je na početku teško i pet minuta.

Na tekst se treba dosta koncentrirati. O čemu su pjesme?

  • To su pjesme o meni, meditaciji, međuljudskim odnosima, prirodi… Nadahnuća je, kada otvoriš oči, u izobilju.

Može li se dogoditi da napišeš angažiranu pjesmu?

  • Može.

Hoćeš li promovirati album?

  • Ne želim se uskratiti za sviranje uživo. Jako je dobar osjećaj popeti se na binu, imati mikrofon ispred sebe. Jako se veselim svirci, to je poanta svega. Sve što sam radio i što ću raditi je u tu svrhu, mada je bitno i snimati, jer je to ono što ostaje iza umjetnika, malotko pamti dugoročno nastupe. Teško je ponekad ostvariti vezu između umjetnika i publike. Kao glazbenik imaš priliku manipulirati pažnjom i emocijom slušatelja. Kada profesor shvati da ga nitko ne sluša, počne jako tiho pričati, pa usmjeri pažnju na sebe, a isto je i s glazbom.

U kojem će se smjeru razvijati tvoj stil?

  • Teško je reći, ali se veselim saznati.

Kako bi opisao svoj stilski razvoj od početaka do ovog albuma? Kako je tekao taj razvoj po tvom sudu?

  • Onako kako je trebao. Poanta je biti svoj, odnosno to je ono što valja ostvariti, a sve to ovisi o tome kakav ću čovjek biti i kakva ću iskustva stjecati.

Kakav si čovjek, takva je glazba?

  • Tako bi trebalo biti.

Što kaže tvoja glazba o tebi, kakav si čovjek?

  • Rekao bih dobar.

Može li se na Bandcampu zaraditi, pa da povratiš uložen novac donekle barem?

  • Nisam baš upoznat s time. No, ako se ne varam, možeš tamo gdje upisuješ cijenu napisati nulu, pa ćeš moći nabaviti pjesmu. Nema smisla da se to naplaćuje, to su mi prve pjesme. Neki troše novac na izlaske, a ja sam odlučio trošiti novac na glazbenu opremu, nove hobije, izlete i vještine. Ne vidim da itko pita ljude o povratu novaca nakon vikenda.

Spomenuo si da si proizvod utjecaja. Kojih?

  • Prvo moram reći da bez podrške roditelja ne bih mogao doći do toga da objaviti album. Nisam mogao imati bolje roditelje. Kao najveće uzore i utjecaje prvo moram navesti sestru Marinu koja je jedno vrijeme radila u Londonu, a doma se vraćala sa punom putnom torbom nove glazbe, odnosno CD-ova. Bila bi neko vrijeme u Karlovcu i onda otišla nazad u London, a meni ostavila tu hrpu nove muzike. Njezin utjecaj je definirao moj glazbeni ukus. Nakon nje, moram spomenuti Tihomira Ivku i Mastena koji su puštali muziku na Maloj sceni Hrvatskoj doma. Što se glazbenih utjecaja tiče, očigledan je Pink Floyda, zatim su utjecali i Neil Young, Manic Street Preachers, Nick Cave, Jimi Hendrix, Enio Morricone, koji je skladatelj s ogromnim mudima, jer se ne libi spojiti, primjerice, zviždaljku i simfonijski orkestar s obzirom da je posvećen pjesmi. Kada sklada za film je opredijeljen za savršen zvuk, što se čuje, primjerice, u „Dobar, loš, zao“. To su moji uzori.

Imaš li ambicije izgraditi profesionalnu glazbenu karijeru?

  • Imam, i to svjetsku. Kaže Woody Allen da je 80 posto uspjeha pojaviti se. Imam dobro umjetničko ime i pjevam na engleskom, pa mi je otvoren cijeli svijet. Nema razloga za lažnu skromnost, ali isto tako nisam opterećen time, nemam očekivanja i neću biti razočaran, ako se to ne dogodi.

Ali je moguće da se dogodi?

  • Nekako mi miriši da bi se to moglo zbiti. No, već sam zadovoljan time kada napravim pjesmu, to mi je dovoljno. Po vibraciji pjesme se može shvatiti jesam li zadovoljan njome.

Je li ključ uspjeha ne opterećivati s uspjehom?

  • Apsolutno, ne shvaćati sve to ozbiljno. Rutina je velik neprijatelj sreće, jer ona leži izvan zone udobnosti. Svaki dan nešto radim oko glazbe nakon to se vratim s posla, pa čitam, mnogo nadahnuća dobivam iz filmova… Inspiraciju za pjesmu L’Chance sam dobio od filma Stand By Me. To me djelo, u kojemu je glavni lik dječak Gordon LaChance, jako pogodilo. Poistovijetio sam se s njime toliko da su te dvije kitice pjesme samo izašle iz mene.

Rekao si da okupljaš bend. Kakve glazbenike tražiš?

  • Sviranje je vještina koja se stječe praksom. Imam razumijevanja, ako netko ne može nešto odsvirati, ali mi je bitno da ima srce i volju. Bruno Vuljanić je na bubnjevima, Vedran Filaković je na basu, s nama je bio i gitarist Soul Radija Igor Đarmati-Giga, no ipak nije uspio to uskladiti s drugim obvezama. Trebamo klavijaturistu i još jednog gitaristu. Turkalj je rekao da bi volio svirati te pjesme, no i on je već uvelike zaposlen. Vidjet ćemo kako će se to razvijati.

Tko je osmislio slogan s EP-a Humanofona otprije dvije godine Instrument is human, instrument is people?

  • Mislim da je to skovao Vedran. To je dio teksta pjesme koja je imala tri dijela i bila je dosta složena, no nismo joj bili dorasli i šteta što je nismo mogli hendlati.

Napravili ste pjesmu koja je jača od vas?

  • Tako je.

Pratiš li scenu u Karlovcu? Kome bi se odavde još mogla dogoditi svjetska karijera?

  • Ne pratim više toliko, a i već sam pomalo staromodan. Hrvatski glazbenici uglavnom pjevaju na hrvatskom jeziku, pa je šteta što svijet nije upoznat s TBF-om, Gibonni ili Nikolom Marjanovićem, koji je vrhunski vokal. Može se u Hrvatskoj zaraditi od tantijema, ali treba jako puno skladati, snimati i nastupati. Što se tiče karlovačkih glazbenika, sjajni su bili Lizards Exist, a nemam niti Internet da pratim, jer mi je to distrakcija.

Rekao si da bi htio na pozornicu. Koji te prostori najviše zanimaju?

  • Nisam o tome razmišljao. U Karlovcu bih volio nastupiti na košarkaškom igralištu u šancu, jer mi je taj prostor ostao u dobrom sjećanju otkako smo nastupali kao Humanofon, dobar je zvuk tamo, a i glazba koju stvaram fino diše na otvorenom prostoru. Preferiram uglavnom otvorene prostore.

Koliko vam treba da se uvježbate?

  • Ovisno je to o kvaliteti glazbenika i opreme.

Ima li dosta prilike za svirke?

  • Itekako. Kafići rade po tom pitanju „k’o ludi“. Treba im sadržaj, a glazbenici tako fino zarade.