Milovanje: Hibridno razvojno planiranje u Karlovačkoj županiji

Zašto se u Karlovačkoj županiji „zaglavilo“ sa izradom strategija? Zbog čega se već drugi put produžava dokument koji nikome ništa posebno ne znači? Dakako, kao i uvijek, više je razloga. Ono što je spomenuto u službenom pojašnjenju samo je dio jednog većeg kompleksa problema koji su vezani uz razvojno planiranje na području Karlovačke županije i šire. Postoje nesuglasice i lutanja na državnoj razini oko obaveza uz izradu strategija jedinica lokalne i regionalne samouprave pa se stalno čeka nešto novo. Sada se čeka usvajanja novog srednjoročnog strateškog dokumenta pa će se valjda razvojni ciljevi regionalnih institucija usklađivati sa tim dokumentima, dok strateški planovi nižih jedinica lokalne samouprave (općine, gradovi) postaju neobavezni.

Autor: Mile Sokolić

Stara Strategija razvoja Karlovačke županije 2011. – 2013. drugi put je produžena na 6. sjednici Županijske skupštine u četvrtak iako je Županijsko partnersko vijeće pod predsjedanjem župana Ivana Vučića, na sastanku održanom pred same lokalne izbore, 12. svibnja 2017. jednoglasno usvojilo novu Županijsku razvojnu strategiju za razdoblje od 2016. do 2020. godine. Dakle, postoji već pripremljen novi strateški dokument, ali svejedno je pred vijećnike došla stara strategija, a u obrazloženju odluke spominje se da će ovaj do sada jedini operativni plan verificiran od strane Karlovačke županije biti na snazi do usvajanja novog srednjoročnog strateškog dokumenta.

Bilo je dosta gužve oko pokušaja da se donese nova strategija i prethodno županijsko vodstvo namjeravalo je taj posao završiti do lokalnih izbora. Ali, eto nije, pa se ponovno potvrdilo pravilo da su te strategije previše komplicirana materija za regionalne i lokalne političke dužnosnike, ali i za razne „eksperte“ u regionalnoj agenciji i Županiji koji bi trebali rutinski proizvesti jedan strateški dokument, ali čini se da ništa više nije moguće napraviti rutinski, posebno kad se krivo starta.

Najprije da pojasnimo što su to strateški dokumenti. To su operativni planovi (knjižice od stotinjak strana) u kojima se razrađuju razvojne smjernice pojedine jedinice lokane samouprave, institucije, udruge, ustanove. Strategije se donose na određeni vremenski rok u kojem se predviđa realizacija projekata navedenih u tom dokumentu. Sadržajno, strateški dokumenti se sastoje od analize okruženja na koje se dokument odnosi, vizije, misije, razvojnih ciljeva, prioriteta i mjera. Najvažniji dio strategije trebao bi biti financijski plan koji uključuje popis projekata razvrstanih po ciljevima i mjerama koji se planiraju provoditi, te pojašnjenja vezanih uz izvore sredstava kojima će se ti projekti financirati.

Zašto se u Karlovačkoj županiji „zaglavilo“ sa izradom strategija? Zbog čega se već drugi put produžava dokument koji nikome ništa posebno ne znači? Dakako, kao i uvijek, više je razloga. Ono što je spomenuto u službenom pojašnjenju samo je dio jednog većeg kompleksa problema koji su vezani uz razvojno planiranje na području Karlovačke županije i šire. Postoje nesuglasice i lutanja na državnoj razini oko obaveza uz izradu strategija jedinica lokalne i regionalne samouprave pa se stalno čeka nešto novo. Sada se čeka usvajanja novog srednjoročnog strateškog dokumenta pa će se valjda razvojni ciljevi regionalnih institucija usklađivati s tim dokumentima, dok strateški planovi nižih jedinica lokalne samouprave (općine, gradovi) postaju neobavezni. Tako se konačno izlazi u susret onima kojima je bio teret provesti proces razvojnog planiranja u svojoj ustanovi ili jedinici lokalne samouprave i „legalizira“ se ad hoc planiranje po potrebi, što odgovara političkim akterima koji kontinuirano manipuliraju s razvojnim „fokusom“ i trguju sa obećanjima što će i kome financirati na svom području.

Sve navedeno, naravno, nije spriječilo neke druge regije da ipak „rutinski“ pristupe poslu razvojnog planiranja pa se na njihovim web portalima mogu vidjeti ažurirane strategije, što ukazuje da su svoje ljudske kapacitete razvili do te mjere da im je razvojno ili strateško planiranje postalo uobičajena metoda koja olakšava i čini transparentnim upravljanje javnim resursima. Zašto se to nije dogodilo u Karlovačkoj županiji?

To pitanje zahtjeva opsežniju analizu jer je čitav niz problema na ovom području pratio proces pripreme za implementaciju EU fondova. Jedan od tih problema odnosi se i na ozbiljnost ili neozbiljnost shvaćanja procesa razvojnog planiranja, a riječ je izboru predstavnika raznih institucija (tzv. dionika) u Partnersko vijeće Karlovačke županije koje je trebalo raspravljati o razvojnim ciljevima, sudjelovati u njihovom definiranju i konačno, odobriti ili verificirati izrađeni dokument (Strategiju) kao proizvod zajedničkog posla izabranih predstavnika različitih sektora iz Karlovačke županije. Drugi razlog je vezan uz organizacijski pristup regionalnog koordinatora (Razvojne agencije) koja je bila tehnički nositelj tog posla.

Dakle, o prvom je riječ. Obavezu formiranja Županijskog partnerskog vijeća predstavnici županijske vlasti shvatili su na način kako to i inače shvaćaju. Nastojali su utjecati na to da članovi partnerstva budu samo oni predstavnici ustanova, privatnih tvrtki, nevladinih organizacija i drugi za koje su bili sigurni da im neće raditi probleme i predlagati neke „nesuvisle“ aktivnosti. Pa je tako bilo zanimljivo pratiti kako se diskretno sugerira da treba izbjeći da u Partnerstvu sudjeluju predstavnici Odbora za ljudska prava kojeg je vodila gospođa Jelka Glumičić, Ženske grupe Korak, Milan Medić i slični iako su predstavnici civilnog sektora bili daleko ispred svih u znanju o pripremi projekata, posebno u odnosu na institucije, a za svoje udruge su već izrađivali strateške razvojne dokumente. Znači, dobro su bili upoznati i s metodologijom razvojnog planiranja. Neke od navedenih su kasnije „rehabilitirali“ jer su gradskim institucijama dosta pomogli oko edukacije njihovih djelatnika o upravljanju projektima, pokretanju raznih lokalnih inicijativa koje danas imaju širi značaj (Sklonište za žene žrtve nasilja, Centar za mlade, i sl.). Naravno, teško je očekivati da će Medić dobiti priznanje Grada Karlovca ili Karlovačke županije za sve što je napravio u razvoju civilnog sektora na ovom području. Problema je bilo i s izborom predstavnika privatnog sektora u partnerstvo jer uspješni i samostalni poduzetnici nisu smatrali važnim trošiti svoje vrijeme na sjedenje u nekom tijelu gdje se od njih još i očekivalo da se svime slažu. Zbog toga su „na nagovor“ u partnerstvo ušli predstavnici privatnog sektora koji su bili interesno ili politički povezani sa voditeljima lokalnih institucija i Županije, što znači da se nisu zamarali ozbiljnošću posla koji su trebali obaviti i na sastancima se nisu posebno angažirali i često su bili odsutni.

Brojni problemi povezani sa regionalnim koordinatorom su također pomogli da je sve to oko razvojnog planiranja u Županiji krenulo i završilo loše. Naime, Razvojna agencija Karlovačke županije nije se adekvatno ekipirala da može istovremeno nositi posao organizacije rada Županijskog partnerskog vijeća, izrade strateških dokumenata, što prije svega podrazumijeva Županijsku razvojnu strategiju, pa i strateške dokumente za ostale jedinice lokalne samouprave, kao i izrade i implementacije projekta koji su bili sastavni dio prve strategije koja je, eto, i dalje važeća. Rukovodeći se već spomenutom logikom da se sve to radi ionako zbog zadovoljenja forme, a ne zbog toga što će taj dokument netko smatrati svojim poslovnim planom, nije formiran tim koji bi se bavio samo sa tim poslom već se više djelatnika agencije povremeno uključivalo i izlazilo iz tog procesa pa ne postoji ažurirana dokumentacija o sastancima Županijskog partnerskog vijeća, nema uređene baze podataka o projektima koji su se namjeravali provesti ili su u međuvremenu završeni, u proces prikupljanja podataka i analize stanja na području Županije nisu adekvatno uključeni predstavnici stručnih službi jedinica lokalne samouprave, županijskih upravnih odjela i drugih sektorskih javnih ustanova koje prikupljaju određene podatke o zaštiti prirode, gospodarstvu, socijalnim pitanjima, civilnoj zaštiti i slično. Ukratko, eksperti koji postoje nisu na adekvatan način organizirani i uključeni u proces razvojnog planiranja i izrade glavnog strateškog dokumenta Karlovačke županije.

Treba na kraju reći i da umjesto organizacije vlastitih ljudskih kapaciteta, gradovi i općine i razne županijske institucije pribjegavaju angažmanu vanjskih stručnjaka za izradu strateških dokumenata, raznih studija i planova koji dolaze iz Zagreba, Rijeke i drugih gradova. Njihov angažman se dakako plaća i oni odrađuju ono što se od njih traži, a njihov pristup je praktičan i često površan. Naime, oni nastoje u najkraćem vremenu završiti posao za koji su angažirani, što znači da se ne zamaraju previše s propitivanjem lokalnih dionika o njihovim razvojnim vizijama već smjernice za ono što će napisati dobivaju od predstavnika političke vlasti, dakle samo jedne skupine dionika koja kao strateške prioritete nameće ono što je njima u interesu, a to nije svrha i cilj razvojnog planiranja. Kada je riječ o staroj i novoj razvojnoj strategiji Karlovačke županije vanjski eksperti uključivali su se samo u proces ex ante evaluacije, što je dio obvezne procedure u izradi strateških dokumenata. Oni nisu sudjelovali u izradi samog dokumenta, što je u ovom slučaju možda ipak gora verzija.

Rad Aktiviraj Karlovac portala financijski podupire Fond za pluralizam Agencije za elektroničke medije