Sve do nedavno sam se nadao da će, s obzirom na uložena sredstva, Stari grad Dubovac ponovno procvasti, ali izgleda da tomu neće biti tako. Kako je Stari grad Dubovac u vlasništvu Grada Karlovca, osjećam se obavezan obratiti Vam se kao gradonačelniku, ali i karlovačkoj javnosti. Dobra stara europska praksa nameće obvezu da svaki pojedinac mora reagirati na pojave koje imaju štetno djelovanje na kulturna dobra. Ovakav stav prema spomenicima je dobro argumentiran u stručnoj literaturi, kao i u nekoliko strukovnih kodeksa.
Branič kula Starog grada Dubovca nakon 500 godina više to neće biti, već postaje „Kula kartografa“. Ta prenamjena kule kao i uređenje okoliša se planira obaviti mimo suvremenih trendova na način koji je postojao prije postojanja konzervatorskih odjela i struke te mogućnosti otvorenog javnog djelovanja.
Prema “Strategiji kulturnog razvija grada Karlovca 2014-24” na Starom gradu Dubovcu bi trebala biti prikazana najstarija prošlost grada i okolice. Zašto bi trebala biti prikazana najstarija prošlost karlovačkog kraja? Najvažnije je zbog široj javnosti nepoznate činjenice da na mjestu gdje se nalazi Stari grad život traje u kontinuitetu još od kamenoga doba, dakle tamo nalazimo najstarije tragove boravka ljudi na području Karlovca. Štoviše, lokalitet Dubovac postaje jedno od najvažnijih središta panonskoiliričke plemenske zajednice Kolapijana i ishodište mnogih važnih sastavnica njihove kulture pa prema tome i relevantan srednjoeuropski arheološki lokalitet.
Otkrivanje ovih podataka i senzibilizacija, pa i edukacija javnosti trebala se dogoditi ove godine kroz izložbe Gradskog muzeja Karlovac „Zlatno doba Dubovca“ i „Kolapijani“, no Gradski muzej Karlovac je bez valjanog razloga iste otkazao i već odobrena sredstva preusmjerio na neke nove teme u čiju se kvalitetu, zbog kratkoće pripreme, može posumnjati. Dapače, čudno je da se već odobrena javna sredstva prenamjenjuju za programe koji nemaju puno veze s navedenom Strategijom. Čemu onda Strategija?
Branič kula Starog grada je dodijeljena na korištenje Gradskom muzeju Karlovac. Tamo je djelomično dovršena izložba „Oko Kupe i Korane“, koju kao koautor potpisujem sa Željkom Kovačićem, arhitektom koji iza sebe ima brojne muzejske projekte pa tako i Muzej krapinskih neandertalaca, te ga se s pravom smatra najplodnijim muzejskim arhitektom u nas. Izložba u Branič kuli je trebala biti nominirana za europski muzej godine, ali je realizacija iz političkih razloga obustavljena. Postojeća izložba temelji se na autentičnoj građi sa samog Dubovca, iz Karlovca i okolice. Tumači čemu je pojedina prostorija (kat) služila – tamnica, obrana glavnog ulaza, kapelica s prikazom razvoja obreda i crkvenog uređenja, stanovanje s naglaskom na ostavštinu Frankopana i Zrinskih, vidikovac ili soba generala s maketama. Preferira ambijentalnu postavu, a prikazane su i razvojne faze samog Starog grada utemeljene na višegodišnjim timskim istraživanjima. Izložba je i sada atraktivna za posjetitelje, ali bi bilo nužno da se, uz manje nadopune zbog protoka vremena, dovrši. No, Gradski muzej Karlovac je, naprasno, tjedan dana nakon odlaska u mirovinu autora izložbe, odlučio tu izložbu srušiti i postaviti, bez suvisle argumentacije, izložbu „Kula kartografa“, koja bi, valjda, trebala prikazati Karlovac kao centar kartografije? To je kao da se naš slatkovodni akvarij nalazi na Braču, a muzej bračkog mramora i klesarstva u Karlovcu. Evo zašto. Izložba u branič kuli se svojim ambijentalnim postavom referira na nalaze sa samog Starog grada i bliže okolice te poštuje spomeničku vrijednost objekta. Pokazalo se da se ima što vidjeti i kada je domaća baština u pitanju, dok se „Kula kartografa“ referira na neke tuđe kulturne vrijednosti. U doba kad nastaje Stari grad Dubovac u današnjem obliku „naša kartografija“ se događala u Amsterdamu. Naravno da ti tadašnji kartografi zaslužuju naše poštovanje jer kod nas tada nije bilo stručnjaka za izradu karata, no promovirati kartografiju nauštrb vlastite baštine i to u vremenima kada se teži da se svaka lokalna pričica pretvori u osebujan kulturno-turistički proizvod je van pameti.
Posebna je priča nepripremljenost za nasilno mijenjanje sadržaja u Branič kuli. Prethodni projekt je prošao recenzije i dozvole (lokacijska dozvola, odobrenje Konzervatorskog odjela…), a sada to više nikom nije potrebno. Stara se izložba uskoro ruši, a nemamo pojma što nova donosi. Što ako se ne dobiju potrebne dozvole? Zar ćemo opet biti godinama bez važne turističke atrakcije? Što je s autorskim pravima koja mogu također biti predmetom spora i dovesti do zatvaranja kule?
No, vratimo se samoj ideji „Kule kartografa“. Nepripremljenost se najbolje očituje – osim, naravno, činjenice da se stara izložba ruši, a da o novoj nitko nema pojma što donosi pa ni oni kolji su glasali za nju – tako što očito nitko nije analizirao strukturu posjetitelja, jer da jest sigurno ne bi predložio ovakvu temu. Čini se da je bolji golub na grani nego vrabac u ruci.
Kako to u praksi izgleda? Predočite si geografsku kartu koja je na stranom jeziku, s nekim teško čitljivim starinskim slovima, bez danas uobičajene orijentacije. Što vam je činiti? U prvom redu u miru se pokušati snaći što uopće vidite. Ne radi li se to kod kuće u miru radne sobe ili za ekranom računala? A što se događa u bivšoj „Branič kuli“? Glavni posjetitelji su djeca na školskim izletima. Za većinu njih su takve karte tek tapete na zidovima, a oni koji bi i željeli nešto vidjeti nemaju nikakve šanse za to. Pokazalo se to u „Generalskoj sobi“ Branič kule gdje je izloženo nekoliko karata. Druga važna skupina su obiteljske posjete Starom gradu i to često s još ponekim gostom koji nije iz Karlovca. Kako pomiriti različite generacije i interese s ovako uskom temom, a da nikomu ne bude dosadno? O promociji najvažnijih spomeničkih vrijednosti našeg kraja da i ne govorimo.
Svaki stručnjak koji razumije i kojem je stalo do kulturne baštine ne bi trebao mijenjati dušu, spomeničku vrijednost i značenje „Branič kule“ već naglašavati sadržaje koji pojašnjavaju kako je ona nastala, funkcionirala i što se unutra moglo nalaziti. Mora se zato čestitati na hrabrosti autorima nove ideje koji olako odbacuju 500, 600 godina tradicije „Branič kule“. Vjerojatno će ući u povijest kao osobe koje su dale novi izmišljeni imidž Starom gradu Dubovcu.
Uređenje okoliša Starog grada Dubovca također izmiče kontroli. Preko ljeta je, u vrijeme godišnjih odmora, bila organizirana javna rasprava o prijedlogu uređenja okoliša koji ne uvažava autentičnu vrijednost spomenika. Na primjer, oko ostataka crkve svetog Mihovila idejnim projektom je predviđena drvena šetnica koja jako podsjeća na kvazi-srednjovjekovnu situaciju. Dubovac je već imao takvo uređenje kada je grof Nugent napravio od njega lošu imitaciju zapadno europskog zamka. Srećom je ta faza kratko trajala.
Sam Stari grad je isprva zaista bio drven i pun drvenih konstrukcija. Da bi se to po čemu je Dubovac (dub-drvo – drveni grad) dobio ime istaklo, treba konzultirati struku i iskusne istraživače koji su na tome radili, jer u protivnom se dolazi do lošeg rješenja.
Naravno, pod uvjetom da Karlovac želi biti europski grad, a ne čaršija ili ala Las Vegas replika srednjovjekovlja. Ignoriranjem struke, bojim se da samo mogu zapjevati: „Viva, Las Vegas“.
