Za rujna i listopada sve vrvi od događanja koja ukazuju na značaj urbanog planiranja i održivog urbanog razvoja. Od 16. do 22. rujna mogli smo pratiti događaje na području održive urbane mobilnosti, koja predstavlja vrlo važnu komponentu održivog urbanog razvoja. Svakog prvog ponedeljka u mjesecu – ove godine je to bilo 2. listopada – obilježava se Svjetski dan prostora, proglašen od strane Ujedinjenih naroda 1985. godine sa ciljem da promovira i upozorava na nužnost i odgovornost svih nas za budućnost gradova i lokalnih zajednica.
Ove godine središnja tema listopada, također mjeseca prostora, koji završava 31. 10. kada je Svjetski dan gradova, je stambena politika odnosno održivo stanovanje. Nije slučajno da se svake godine u listopadu u prijestolnici EU, ove godine već 15. put, provode Europski dani regija i gradova/European days of Regions and Cities, različiti događaji, radionice, izložbe, debate i predavanja na temu izazova na području urbanog i regionalnog razvoja s kojima se susreću EU i njezini gradovi. O Open days ćemo više pisati u sljedećem prilogu, dok ćemo se danas osvrnuti na Urbanu agendu EU te na izazove koje donosi na »terenu«.
Urbanisti su danas svjesni da politika prostornog planiranja i urbanog razvoja povezuje različite sektorske politike, ako se želi stvarno utjecati na život ljudi na nekom prostoru. Prostor u ovom članku razumijemo kao place, dakle društveno kreiran krajolik, koji nastaje kroz transformaciju fizičkog prostora (space) u društveni. Baš zbog složenosti politike urbanog razvoja, od planiranja do provedbe, danas u njezinom kreiranju trebaju sudjelovati svi dionici – nacionalne vlasti, lokalne vlasti, agencije, civilni i privatni sektor, cijela zajednica, kao što to proizlazi i iz, 2013. godine od strane Europskog udruženja prostornih planera pripremljene, Europske povelje o prostornom planiranju. Povelja predstavlja viziju razvoja europskih gradova i regija, donosi pouke na temelju prošlosti te naglašava odgovornost europskih prostornih planera, pa i svih nas, da, sukladno svojim mogućnostima, doprinesemo razvoju Europe kao mreži gradova i regija. Izazovi na koje ukazuje povelja proizlaze iz pogrešnih skretanja u prošlosti. Europski gradovi su se mnogo puta razvijali bez da su čuvali svoje osobitosti, tako da su gradske jezgre ostale prazne i degradirane, lišene ljudske aktivnosti, koja se preselila na njihovo zaleđe, čime se mnogo puta uništavalo ruralna i prirodna područja. Razvoj prometne infrastrukture u mnogim slučajevima nije bio održiv, podržavao je neodržive oblike prijevoza, postojeće urbane zajednice zbog manjka resursa i motivacije puno puta pretvorene su u maglenu urbanu masu.
Već završeni, pa i postojeći projekti, koje podupiru EU i drugi donatori, a koje u Karlovcu ponajviše aktivno potiče civilno društvo, bave se tim izazovima – želi se revitalizirati Zvijezdu, potiče se participacija i edukacija građana da aktivno kreiraju svoju sredinu, potiče se očuvanje kulturne baštine kao dio posebnog lokalnog urbanog identiteta, kroz educiranje se građane opunomoćuje za bavljenje s temama urbanog razvoja, aktivno kreiranog od strane zajednice. Smjer je, dakle, dobar, put težak i dugačak, poželjno je da su odmori na putu što kraći.
Što je znači Urbana agenda EU i zašto nam uopće treba? Agendu trebamo razumjeti kao proces rješavanja izazova urbanog razvoja pod zajedničkim »kišobranom«, sudjelovanje Europske komisije i država članica, okvir koji se širi i sužava u kontekstu svakodnevne europske realnosti. Europska komisija prepoznala je značaj razvojnih politika i iskustava gradova u rješavanju lokalnih problema i njihovu ulogu u postizanju pametnog i održivog gospodarskog rasta u Uniji. Cilj Agende je tako što više uključiti gradove u kreiranje zajedničkih politika, kako bi se bolje prepoznalo njihove probleme i izazove s kojima se suočavaju. S obzirom da je izazova sve više na području gospodarstva, okoliša, klimatskih promjena, migracija, starenja populacije, prehrambene samoopskre i na drugdje, potreban je cjelovit pristup njihovom rješavanju, znači koordiniranost lokalnih, nacionalnih i europskih sektorskih politika, te održiva regionalna i urbana politika EU. U okviru Agende oblikovana su različita partnerstva u kojima sudjeluju gradovi, države članice, Europska komisija, civilni i privatni sektor. Svako partnerstvo djeluje na konkretnom području. Do sada su kreirana partnerstva za sljedeća područja – integracija migranata i izbjeglica, kvaliteta zraka, stambena pitanja, urbano siromaštvo, kružna ekonomija, digitalna tranzicija, urbana mobilnost, radna mjesta i vještine za razvoj lokalne ekonomije, energetska tranzicija, klimatske promjene, inovativna i odgovorna javna nabava, održivo korištenje prostora, zelene inovacije. Partnerstva na razini EU redovito se sastaju i zajedno rade na razvoju i primjeni konkretnih aktivnosti za razvoj gradova, koje na kraju doprinose i pametnom razvoju zajedničkih europskih politika i EU kao cjelini kod postizanja pametnog, održivog i ukjučujučeg rasta, što je cilj Strategije EU 2020.
Prostorne koncepte koji se kroz Urbanu agendu EU pokušavaju realizirati, promovirati i dodatno razvijati u gradovima i državama članicama procjenjujemo kao dobar smjer. Vizija povezivanja europskih gradova i lokalnih zajednica u smislu teritorijalne kohezije i funkcionalnih regija, koje prostorno nisu nužno ograničene s nacionalnim granicama država EU, kroz određene mehanizme koordinacije i zajedničke akcije, svakako je na djelu. S obzirom na aktualne velike probleme i izazove EU, bavljenje svakodnevnim problemima europskih gradova od strane Europske komisije čini se kao jedna od njezinih najnaprednijih aktivnosti. Povezivanje Komisije i gradova na području urbanog razvoja može imati pozitivan učinak na nacionalne vlasti u smislu kreiranja pametnih rješenja koja doprinose boljem životu u Uniji – čak mogu predstavljati oblik pozitivnog pritiska na nacionalne vlasti da provode pametne javne politike i usluge po mjeri korisnika. Treba imati na umu da su prostorno planiranje i politika urbanog razvoja same po sebi uvijek političke, stvar pregovora, stvar različitih interesa i borbe za dominaciju. Politike urbanog razvoja trebaju se razvijati po integrativnom (koordinacija svih razina vlasti i sektorskih politika), otvorenom (poželjno je da se uključuje što više dionika), participativnom (aktivni angažman stanovnika, ne puko javno savjetovanje od, na primjerm tri dana) i interaktivnom (uključuje visoki stupanj pažnje i odaziva svih uključenih) ključu. Čini se da bi preporuka gradskim vlastima bila da bi trebali iskoristiti Urbanu agendu EU kao dobar smjer za urbani razvoj i tako osigurati bolji život stanovnicima. Zaključujemo da postoji još puno otvorenih mogućnosti za djelovanje.
