“Gradska knjižnica ‘Ivan Goran Kovačić’ organizirala je u petak Zavičajnu čajanku u spomen na nedavno preminulog povjesničara i teoretičara književnosti Stanka Lasića. Čajanka je održana na Zavičajnom odjelu Gradske knjižnice ‘Ivan Goran Kovačić’. O ovom znamenitom Karlovčaninu govorili su novinar, publicist i književni kritičar Danko Plevnik, književni kritičar, esejist i leksikograf Velimir Visković, scenarist i redatelj Mladen Ćapin te novinar, kazališni i književni kritičar Tomislav Čadež. Zavičajnoj čajanki (sic!) prisustvovala je zamjenica gradonačelnika Andreja Navijalić”, čitava je to foto-vijest Karlovačkog tjednika o Zavičajnoj čajanci, skupu posvećenom Lasiću.
Porazno je što je to jedino što je objavljeno u Karlovačkom tjedniku, listu u vlasništvu Grada Karlovca i financiranog iz karlovačkog gradskog proračuna, o preminulom velikanu hrvatske kulture, dobitniku najvišeg gradskog priznanja namijenjenog Karlovčanima Nagrade Grada Karlovca, dobitniku najvišeg državnog priznanja za rad na području umjetnosti Nagrade za životno djelo “Vladimir Nazor”.
O Lasiću i njegovu djelu su se u dva tjedna od smrti raspisali svi hrvatski mediji, a gradski medij nije niti zabilježio njegovu smrt, nego je samo dao malu vijest o tome da je održan skup u njegovu čast. No, i ta mala vijest je netočna, sadrži dezinformaciju, a još dolazi iz pera glavnog unerednika Karlovačkog tjednika i Hrvatskog radio Karlovca Branka Obradovića-Kine koji uživanje u tom radnom statusu ne treba zahvaliti svojim novinarskim, jer ih niti nema, nego svojim ulizivačkim vještinama. Očigledno Lasić za glavnog unerednika nije dovoljno znamenit, inače bi se smrt jednog od najvećih intelektualaca koje je Karlovac ikada iznjedrio dostojnije obilježila, na više stranica, nekim možda tematskim sklopom, a ne šturom i netočnom foto-viješću.
Netočnost u tekstu je vidljiva na fotografiji na kojoj nema Viskovića jer je otkazao nastup i nije niti došao u Karlovac. Posljednja rečenica te vijesti ukazuje pak na način koji je Obradovića učinio glavnim unerednikom – u pogledu novinarskog zanata potpuno je neopravdano posebno spominjanje zamjenice gradonačelnika A. Navijalić, ali u pogledu ulizivačkog i više nego na mjestu. I mada se pred mirovinu i u statusu glavnog unerednika naučio konačno da u tjedniku ne predstavlja nešto što se zbilo šest dana ranije jučerašnjim događajem, što je osnova zanata, ta njegova vijest, u biti nevješto kopirana najava događaja, o velikom čovjeku je napisana i gramatički netočno – pogrešno je deklinirana imenica “čajanka” jer u dativu treba pisati “čajanci”.
Može se prigovoriti na zlobi, ali netko tko je isključivo bespogovornom poslušnošću i servilnošću, dakle pasji, došao, bez ikakvih novinarskih i, uže, uredničkih kvaliteta, na mjesto glavnog urednika Karlovačkog tjednika, uživa u tom statusu i u plaći i čini pritom isključivo štetu gradu, mogao bi prihvatiti i malo zlobe, ako tako želi nazvati upozoravanje na srozavanje medija na gradskom proračunu i na kriterije vlasti za napredovanje u službi. Primiti ponešto otrovnih strelica zlonamjernih je mala cijena za veliku plaću.
Jedino gdje možemo zamisliti da je prikladno da Obradović bude glavni urednik je televizijska emisija “Nightmare Stage Željka Malnara”. Uz Ševu, Slađu, Lakija i ostale junake te antitelevizijske emisije nedostajao je Obradović kao glavni unerednik da bi ta priča bila baš savršeno bizarna. No, pokojni genijalni Malnar se nije mogao baš svega i svakoga sjetiti.
Istina je, mnogo smo puta pisali o uništenju medija u vlasništvu Grada Karlovca koji su nekada slovili za najbolje lokalne medije u Jugoslaviji, a ta destrukcija traje dugo i nije započela s dolaskom Matije Perkovića za diktatora gradske tvrtke Hrvatski radio Karlovac, koja izdaje Karlovački tjednik i internetski portal te emitira program Hrvatskog radio Karlovca, a Obradovića za glavnog unerednika tih medija, pa to razaranje nije više vijest jer, kao što znamo, vijest je kad čovjek ugrize psa, međutim opet se i to mora uporno bilježiti s obzirom da su ti mediji slika i prilika gradske vlasti – tu se vidi koga i što vlasti toleriraju, odnosno s kime i sa čime upravljaju, trećim riječima kakvi im mediji i kadrovi uopće odgovaraju.
“Zašto Marina Grčić nije više pročelnica”, glasila je misao koja je autoru ovih redaka prošla kroz glavu za otvaranja izvrsne izložbe fotografija Denisa Stošića koja dokumentira izgradnju muzeja rijeka i slatkovodnog akvarija “Aquatika” na desnoj obali Korane? Gradonačelnik Damir Mandić, čelnik gradske organizacije Hrvatske demokratske zajednice, je otvarajući izložbu isticao najzaslužnije za ostvarenje tog projekta koji je Karlovcu nakon dugo vremena podario ne samo nov atraktivan sadržaj, nego i vrhunsku arhitekturu, a i, naravno, obilno financiranje iz fondova Europske unije, a spomenuo je, među ostalima, i tadašnju pročelnicu Upravnog odjela za investicije i europske fondove.
Doista, rekonstrukcijom gradske uprave, koja je predstavljena na famoznoj tiskovnoj konferenciji u kafiću Ziggy, predstavljeni su pročelnici među kojima nije bilo osobe, uz tadašnjeg i sadašnjeg direktora Razvojne agencije Karlovačke županije “Karla” Viktora Šegrta, najzaslužnije za dobivanje bespovratnih 36,222 milijuna kuna, ili gotovo sto posto ukupne vrijednosti investicije, iz Europskog fonda za regionalni razvoj.
Ne znamo tko je sve od novih pročelnika u HDZ-u, ali nas ne bi nas začudilo da je nestranačka stručnjakinja M. Grčić ostala bez pročelničkog mjesta kako bi netko od stranačkih osoba mogao biti imenovan pročelnikom. Prijašnji gradonačelnik, a današnji karlovački župan Damir Jelić se svojedobno u emisiji Hrvatske televizije “Otvoreno” pohvalio kako i među karlovačkim gradskim pročelnicima ima nestranačkih osoba, htijući time valjda prikazati sebe kao širokog i tolerantnog, a u biti se prikazao u lošem, dakle ispravnom, svjetlu jer bi trebalo biti pravilo, a ne izuzetak da u upravi sjede nestranački/neopredijeljeni stručnjaci/birokrati – upravo su pročelnička mjesta upravna.
Podsjetimo se kako je u sukobu s tadašnjim direktorom gradske tvrtke “Vodovod i kanalizacija”, a današnjim zamjenikom gradonačelnika Ivanom Mrzljakom iz službe otišao Krešimir Veble, stručnjak zaslužan za osiguranje sredstava iz tadašnjeg pretpristupnog ISPA fonda Europske unije za potrebe izgradnje pročistača otpadnih voda te za uspješnu provedbu tog projekta, a sada i M. Grčić gubi status gradskog pročelnika. Je li u gradskom sustavu gore biti sposoban ili nezavisan? Je li za vlast najgora kombinacija sposobnosti i nezavisnosti?
Gradonačelnik još od kampanje najavljuje da će zapošljavanja u gradskom sustavu biti transparentna kao odgovor na prozivke zbog političkog nepotizma, međutim taj nepotizam je i do sada bio transparentan, pa ostaje nejasno zašto Mandić insistira na toj transparentnosti – u biti bi trebalo insistirati na transparentnosti u stranačkom članstvu, odnosno na tome da sve političke stranke objave registre svojih članova.
Nekadašnji gradski vijećnik Nikola Badovinac je svojim provokativnim prijavama na raspisane natječaje za direktorska mjesta u gradskom sustavu, čime nastoji dokazati da su ti natječaji farsa provedena za zakonito uhljebljivanje podobnih, zapeo za pero novinaru Jutarnjeg lista Mariju Pušiću koji je o tome napravio veliku priču za Nedjeljni Jutarnji. Novo doba koje su neki očekivali s novim gradonačelnikom za sada nam je ponudilo samo staru praksu – zakonskom procedurom su legitimirani odabrani za direktore – Mandićevog zamjenika Mrzljaka (HDZ) je na mjestu direktora Vodovoda i kanalizacije zamijenio Ivica Horvat (HDZ), Stjepana Turkovića (HDZ) je u Zelenilu zamijenila Jasmina Cvetković-Braim koja se natjecala na mjesnim izborima u Rečici na listi HDZ-a i Hrvatske seljačke stranke, za direktoricu Čistoće izabrana je jedna od kandidatkinja s liste HDZ-a i Hrvatske socijalno-liberalne stranke za Skupštinu Županije karlovačke Josipa Škrtić Pucarević.
„Najkorisniji savjetnik je dobronamjeran kritičar. Ma ne mora biti ni dobronamjeran“, poručio je gradonačelnik reagirajući na Badovinčev nacionalni istup, no demantira ga toleriranje ovakvih ulizničkih gradskih medija jer, po onome što je rekao, Obradović i slični su mu nekorisni. Zašto ih onda drži u gradskim medijima, odnosno zašto ne ukine tu tvrtku i ne pogasi te medije, što bi bilo još i najbolje možda?
„Iako bih imao dosta argumenata, ne želim polemizirati oko mnogih tvrdnji koje su izrečene jer Nikolin istup, iako duboko subjektivan i politički obojen, doživljavam dobronamjernim. Na koncu, sam je svjestan da i kod ovih natječaja o kojima govori a tiču se gradskog sustava, vidljivo je da stranačka pripadnost i aktivizam nisu bili presudni“, kaže Mandić, ali samim time priznaje i da su bili uvažavani. Samom tvrdnjom da „stranačka pripadnosti i aktivizam nisu bili presudni“ implicira da su ipak uzimani u razmatranje jer je presudno ono što prevagne između različitih kriterija. Uostalom, naravno da su bili presudni, dosta je stručnjaka različitih vrsta u partijskom bazenu.
„Pozivam sve koji žele raditi za dobrobit grada da nam se pridruže svojim znanjem, motivacijom i argumentiranom kritikom. Ljubav prema Karlovcu, ako je već idemo mjeriti, mjerimo djelima“, poručuje gradonačelnik, no što su on i njegovi partijski suradnici učinili besplatno i entuzijastično za grad kao zajednicu kao što to radi, primjerice, Badovinac? Koja su to njihova djela za Karlovac, a da nisu masno plaćena? Malošto i malokoja, ali se zato obilato koriste svi mogući gradski resursi u najvećoj mogućoj mjeri – zato se i osvaja vlast, a potom se imenuju obradovići da prodaju maglu.
No, dobro, prodaju sebe prije svega, a da uspješno prodaju maglu su previše prozirni iliti – transparenti.
