Europska unija je slabija no što je bila – ne može riješiti najveće probleme kao što su migrantska ili grčka kriza te Brexit. Ova situacija može dati mogućnost za ostvarenje ciljeva inicijative “Unija plaća”. Vodeći EU političari također vide da tenzije u plaćama koje tište EU stvaraju problem i građanima zapadnih zemalja koji ostaju bez svojih radnih mjesta. Kohezijska politika nije uspješna. Nismo uspjeli smanjiti razlike između zapadnih i istočnih zemalja. EU novac smo dosta trošili na nevažna ulaganja. EU bi stoga trebala više pomoći srednje i malo poduzetništvo u Srednjoj i Istočnoj Europi. S većim plaćama dolazi i veća potrošnja, a samim time i veća proizvodnja, što će i poduzeća i državu učiniti bogatijima, a tada je lakše smanjiti porezne terete. Ostvarenje ciljeva inicijative bi bio prvi korak dugog procesa – kaže parlamentarni zastupnik desničarske mađarske stranke Jobbik István Szávay, koji je u srijedu gostovao u karlovakoj knjižnici za mlade predstavljajući europsku građansku inicijativu koja za cilj ima prikupiti milijun potpisa u godinu dana i predati ih EU institucijama čime bi se tu zajednicu prisilio da ponudi rješenja za smanjenje velike nejednakosti u plaćama između zemalja Zapadne Europe i Istočne, odnosno Srednje Europe.
Potpora se prikuplja u sedam zemalja, među kojima je i Hrvatska u kojoj valja skupiti najmanje 8250 potpisa, a u Hrvatskoj je za to zadužena nova politička stranka Generacija obnove koju vodi nekadašnji čelnik mladeži Hrvatske čiste stranke prava Frano Čirko.
- Glavni cilj inicijative je da naš slogan “Jednake plaće za jednaki rad” i službeno postane temeljno načelo EU i da ona započne s uklanjanjem nejednakosti između zapadnih zemalja unije i zemalja Srednje i Istočne Europe. Ta je inicijativa pokrenuta baš u ovim zemljama je masovno iseljavanje, prvenstveno mladih, u zemlje Zapadne Europe – objašnjava Čirko.
Mada su uzroci iseljavanja raznoliki, prevladavaju nedostatak povjerenja u hrvatsko društvo i “nakaradna verzija klijentelističkog kapitalizma”, a napose loše stanje ekonomije, tvrde u Generaciji obnove.
- Ključni razlog za odlazak je razlika u plaćama između Hrvatske i zemalja u koje se može jednostavno odseliti. Odlazi se za poslom koji im nudi veću plaću za jednaki rad. Da je manja ta razlika, i stopa odlaska bi bila manja, bez obzira na neke sociološke čimbenike. Sličnu ili istovjetnu sudbinu doživljavaju i ostale zemlje Srednje i Istočne Europe. U Hrvatskoj imamo 1,240.000 umirovljenika, te oko 1,440.000 radnika. Umirovljenici čine trećinu stanovništva u Hrvatskoj, a njihov udio u općoj populaciji raste. Omjer umirovljenika i radnika je 1 naspram 1,17, što je debelp ispod granice izdržljivosti, a situacija se pogoršava i dalje. Već su sada izdvajanja za mirovinski sustav velika kočnica poduzetništvu. Svakim odlaskom mlade osobe Hrvatska automatski gubi i mirovinskog osiguranika, čime teret na nama koji ostajemo u Hrvatskoj biva sve veći. Kada tome pridodamo neučinkovitost menadžera mirovinskih fondova koji naš novac ulažu u tvrtke poput Agrokora, taj teret na nama je još i veći – veli Čirko.
Nastavlja da EU “egzodus mladih iz naših zemalja na Zapad ne vidi kao problem”.
- Štoviše, nerijetko možemo slušati o pozitivnim stranama “mobilnosti radne snage unutar Unije”. Međutim, oni koji napuštaju zavičaje ne odlaze za pukom željom da promijene radno okruženje ili zbog kozmopolitskog pogleda na svijet. U većini slučajeva odlaze protivno svojom primarnim životnim željama, često sa suzom u oku i grčem u želucu u potrazi za boljom plaćom i životom u kojemu neće morati strepiti za dobro svoje obitelji i svoje vlastito. Naš je cilj da EU nejednakost u plaćama odredi kao problem i da to počne rješavati. Ona je to i dužna učiniti, jer su semlje Srednje i Istočne Europe upravo zbog ujednačavanja standarda sa Zapadom i ušli u EU – kaže Čirko.
