Robert A. Heinlen u svom je znanstveno-fantastičnom romanu Time Enough for Love iz 1973. napisao: “Ljudsko biće moralo bi biti sposobno promijeniti pelenu, isplanirati invaziju, zaklati svinju, osvojiti brod, dizajnirati građevinu, napisati sonet, voditi osobne financije, sagraditi zid, imobilizirati slomljenu kost, ohrabriti umirućeg, slušati zapovijedi, izdavati zapovijedi, surađivati, djelovati samostalno, rješavati jednadžbe, analizirati probleme, gnojiti njivu, programirati računalo, skuhati ukusno jelo, učinkovito se boriti i galantno umrijeti. Specijalizacija je za insekte.”
OK, možda se neurokirurg, molekularna biologinja, krojač ili slastičarka ne bi složili s Heinlenom, no on ne tvrdi da bi svaki čovjek morao znati svaku od navedenih i ine dodatne vještine, već da u svakome od nas čuči potencijal da, uz zanat koji odaberemo, školovanje koje smo završili i vještine koje smo savladali, nastavimo proces učenja dok god živimo, bilo da je riječ o praktično iskoristivim, primjenjivim vještinama, ili o učenju radi učenja; čitate li o rudnicima boksita u Brazilu ili vas zanimaju društveni i nacionalni pokreti Proljeća naroda, to znanje eventualno možete uposliti prijavom na kviz znanja ili u svrhu tjeranja mamurnih gostiju s rođendanske proslave vaše trogodišnje kćeri. A sudoku, križaljke i ostale mozgalice, osim što dobro dođu za razbibrigu na plaži, i Mensa preporučuje kao korisne aktivnosti za održavanje mozga u dobroj kondiciji.
Većina nas će delegirati drugima da obave one zadatke koje ne znamo napraviti sami, za koje nam se ne da izdvojiti vrijeme ili smatramo da ih ne možemo obaviti kvalitetno kao što to čine specijalizirani profesionalci; plaćamo depilaciju, manikuru, frizuru, popravak bicikla. No, postoje i oni koji smatraju da sve to mogu, i žele, napraviti sami; isti oni koji su, još kao klinci, prije škole na satelitskoj razjapljenih čeljusti gledali kako MacGyver, od lopte, žice, komadića vate, kerozina i novina izrađuje balon, a žvakom i komadićem Snickersa zatvara pukotinu na nuklearnom reaktoru; ili kako Bear Grylls, dere kožu s tuljanove lešine da bi načinio vodonepropusno odijelo otporno na niske temperature.
To su oni koji trijumfiraju nad birokracijom, jer odlično poznaju propise i znaju se obratiti na pravu adresu, ishode da im za nekoliko sati korisnička podrška riješi problem s internetom; oni koji se cjenkaju i dobiju traženo po besramno sniženim cijenama, oni koji znaju koje se vino sljubljuje uz koje jelo, oni koji mogu sami popraviti vodokotlić i brisače na autu, pokrpati čarape i od starih traperica napraviti kul torbicu i ležaj za psa? Dobro, tko je te ljude naučio izrezbariti stolicu iz komada hrastovine i isplesti šal u rasta bojama? Jesu li to sve didovi i babe revno prenosili svojim pokoljenjima? Neki sigurno jesu, dok je ostalim smrtnicima široko polje world wide weba, spremnog da isporuči na tisuće konkurentskih poveznica koje tvrde da je ono što nude upravo ono što nama treba. Bez obzira zanimaju li vas priručnici o tome kako našminkati oči da bi izgledale veće, izgraditi kućicu na drvetu ili pripremiti savršen tamagoyaki, ud’ri subscribe, i ostvari pristup hrpi korisnih i beskorisnih sadržaja. Učiti online je lako, pitate se kako?
Osim spomenutih oblika informalnog učenja usvajanjem bezbrojnih tips, tricks & hacks, na raspolaganju su nam online tečajevi otvorenog pristupa i strukturiranog sadržaja kojima možete ostvariti brojne certifikate te čak steći akademske titule s tisuća svjetskih učilišta. I dok će vam za nula para neke od svjetskih faca iz područja obrazovanja, poput Yale University omogućiti samo da zavirite u njihove skupe i strogo čuvane riznice znanja, mnogi drugi MOOC (eng. massive open online course – masovni otvoreni online tečaj) nude priručnike, video predavanja, zadatke, literaturu i forume na kojima polaznici mogu razmjenjivati iskustva, raspravljati o problemskim zadacima i rješenjima te u međusobnoj interakciji s predavačima održati nastavni proces bez obzira u kojem dijelu svijeta se nalazili.
Brojne su kritike MOOC, poput one da je takav način učenja kaotičan, dostupan samo ljudima koji ostvaruju potrebnu razinu digitalne pismenosti i znanja engleskog jezika (gotovo svi MOOC su na engleskom jeziku), te da velika većina polaznika nema dovoljno discipline da postave sami svoje ciljeve i ustraju u izvršenju svih zadataka koje MOOC pred njih postavlja. Usprkos tome, ovaj način usavršavanja znanja i vještina iznimno je popularan diljem svijeta, te su neka od najprestižnijih svjetskih sveučilišta uključena u MOOC projekte. Na komercijalnim mrežnim stranicama kao što su Corusera, Microsoftova Lynda ili Udemy, dobar dio programa se plaća, no mogu se pronaći i besplatni; dok je na stranicama Future Learn ili edX većina sadržaja besplatna. Dobar je Google tko guglati voli, pa proguglajte malo i pronaći ćete MOOC s komentarima i ocjenama korisnika; ako znate u što se upuštate nećete upisati tečaj gdje vam predavač na broken engleskom i grafom nacrtanim u Paintu tumači diferencijal funkcije.
Ovisno o afinitetima i željama, učiti možete doslovno bilo što; od obrade fotografija, programiranja, digitala, ekonomije, marketinga, jezika, obrade podataka, glazbe; izbor je gotovo neograničen. Recimo, učili ste francuski jezik cijelu srednju školu i dvije godine faksa, pa ipak, dok ste po tisućiti put slušali kako Zaz, pošast radio postaja, pjeva Je Veux, sve je zvučalo kao hrpa nabacanih slova r. Šteta tog francuskog, tako je seksi jezik; rado bih obnovio znanje, al’ ne odvaja mi se od teško zarađenih srebrnjaka za tečaj. Uz Duolingo, za pola godine možete učvrstiti B1 razinu francuskog, i prije upisa na konverzacijski tečaj za B2 uštedjeti par tisuća kuna, utvrditi gramatiku i povećati fond riječi. Ako ovo zvuči kao reklama, to je zato što jest, samo me, nažalost, nitko nije platio.
Zgodno je znati stvari, bez obzira hoćete li ih kapitalizirati u unosan biznis ili jednostavno napokon sjeckati svoje povrće Julliene tehnikom. Trenutno radim na dva MOOC i zadovoljna sam postignutim; osim što sam naučila korisne vještine, tečajevi su mi pomogli da prepoznam koja područja mi se isplati dodatno usavršiti, te ću nakon položenih certifikata upisati nove, dodatno specijalizirane za teme koje me zanimaju.
Gotovo svaki MOOC ima i aplikaciju za pametni telefon, pa učiti i raditi možete doslovno bilo gdje; ako trenirate s vlastitom tjelesnom težinom, treba vam samo prostirka i telefon da biste uz hrvatsku bodyweight aplikaciju Madbarz vježbali negdje u prirodi. Ako smatrate da postoje stvari koje biste željeli i mogli znati bolje, zašto na njima ne poradite? Za pola godine od danas možda ćete opet pomisliti kako bi bilo korisno da znate raditi u Photoshopu ili SQLu, a razlika može biti u tome da ćete iza sebe imati šest mjeseci učenja, s napretkom koji je vidljiv iz dana u dan i s jasnim ciljem koji ćete, prije ili kasnije, sigurno dostići. Nebo nije granica, ali uz MOOC, granica nije ni limit na vašem bankovnom računu. Što čekate?
