Kad pomislimo na Transilvaniju vjerovatno većina od nas ne može ne sjetiti se romana irskog pisca Brama Stokera “Drakula” ili istoimenog horor filma američkog redatelja Francisa Forda Coppole. Brdoviti, šumom pokriveni krajolik, zelene doline i vampiri, sve to se dobro prodaje u okviru turističkih paketa po rumunjskoj Transilvaniji.
Imali smo priliku posjetiti transilvanijske gradove Cluj-Napocu i Turdu s okolicom kada smo sudjelovali na konferenciji o regionalnom razvoju na području Srednje i Istočne Europe, koju je organiziralo Udruženje za regionalne studije (Regional Studies Association) od 10. do 13. rujna. U okviru konferencije, na kojoj su se okupili predstavnici akademskih institucija, poslovnog i nevladinog sektora te javne uprave iz Europske unije, obrađivale su se različite teme na području regionalnog i urbanog razvoja, povezivanja ruralnih i urbanih područja u funkcionalne regije, politika na području upravljanja prostorom, razvoja zajednice, europske kohezijske politike, pametne specijalizacije i ostalih povezanih tema na području održivog razvoja. Upoznali smo različite uspješne projekte, podržane kroz europske fondove i rezultate brojnih akademskih istraživanja, koja će se, nadamo se, koristiti kao usmjerenja za oblikovanje i provedbu javnih politika u članicama EU. Naravno, nije bilo moguće zaobilaziti temu Brexita i njegovog utjecaja na daljnju integraciju EU te pitanja o tome kakva zapravo može ili treba biti budućnost EU, u biti konteksta u kojem se nalazi regionalna politika Unije.
Jedan od uspješnih projekata, koji je također dobio potporu iz fondova kohezijske politike, bio je projekt prenamjene nekdašnjih rudnika soli u muzej proizvodnje soli i višenamjenski, rekreacijski i zabavni prostor. Dobar je to primjer kako se na temelju postojeće kulturne i prirodne baštine nekad industrijski orijentiran rumunjski grad Turda transformirao u grad kojeg svake godine posjeti na tisuće turista zbog atraktivnosti megalomanskog podzemnog prostora sa slanim podzemnim jezerom i prekrasnim, šarolikim, od soli i vode oblikovanim špiljskim zidovima. Ako možemo vjerovati Wikipediji, a, temeljem iskustva bismo i mogli, s obzirom da se i u okviru našeg posjeta rudniku u njemu nalazio ogroman broj domaćih i stranih posjetitelja, od otvaranja 1992. godine do 2014. godine kompleks je posjetilo više od dva milijuna milijuna turista. Na službenoj mrežnoj stranici rudnika možemo pronaći podatak da je samo 2014. godine zabilježeno više od pola milijuna posjeta, ne samo onih koji su htjeli obići rudnik, nego i onih koji su dolazili u centar haloterapije, alternativne medicine, koja se temelji na korištenju soli za zdravljenje ili smanjivanje posljedica astme ili raznih respiratornih infekcija.
Proizvodnja soli u različitim rudnicima soli na području Turde ima korijene još u rimskom dobu. Područje je dugo bilo pod njemačkom i mađarskom vlasti, pa se rudnici prvi puta službeno spominju u 13. stoljeću u dokumentima mađarskih vlasti. Proizvodnja soli u rudnicima postojala je sve do 1932. godine kad je zbog različitih razloga – smanjenja potražnje te nedovoljno razvijenih proizvodnjih tehnologija i procesa – ugasila. Rudnici su od 1948. do 1992. korišteni kao skladište sira.
Za potrebe turizma, također zdravstvenog, koji se u budućnosti planira proširiti, rudnici su otvoreni 1992. godine pomoću 5,8 milijuna eura iz EU fondova, programa Phare 2005 ESC za razvoj lokalne i regionalne infrastrukture te lokalnih izvora gradova Turda i Cluja-Napoca. Rudnici su transformirani u jednu od glavnih turističkih atrakcija Transilvanije, pretvoreni u muzej i podzemni tematski, zabavni, park. Projekt za modernizaciju i transformaciju rudnika izradila je rumunjska grupa arhitekata, koja surađuje s grupacijom građevinskih tvrtki Ecopolis. Politika grupacije je da se u projektima koje izrađuje rukovodi načelima održivog razvoja i promovira korištenje zelenih, okolišu prihvatljivih tehnologija i materijala. Ecopolis je kod transformacije rudnika pripremio projekte za infrastrukturni dio kompleksa, plan za njegovu unutrašnjost i okolinu sa slanim jezerima te prijedlog poslovnog plana za njegovo trženje.
U okviru modernizacije rudnika izgrađena su dizala i stepenice, otvoreni i povezani su novi rovovi koji nose imena po habsburškim vladarima, te napunjeni sa sadržajima poput mini golfa, kuglane, stolnog tenisa, igrala za djecu, zabavnog parka, igrališta za rukumet, mali nogomet, badminton, biljar. Instalirano je šest gondola i različitih rekreacijskih alata za djecu i odrasle, zanimljivog, inovativnog dizajna. U rovu se nalazi i amfiteatar sa 180 sjedala u kojemu se održavaju razni umjetnički projekti. U Terezijskom rovu nalazi se podzemno slano jezeru sa slanim otocima, po kojem se možete voziti čamcima i uživati u dubini 112 metara. U rudniku Gizela nalazi se zdravstveni centar za haloterapiju. Rudnik ima dva ulaza, glavni ulaz je formiran u obliku paviljona. Oko glavnog ulaza nalaze se toplice i slana dolina, pokrivena specifičnom vegetacijom, sve u okviru zaštitenog područja Nature 2000.
Turdin podzemni kompleks svakako predstavlja jedinstven i atraktivan prostor, vrijedan posjete. Vozeći se kroz postindustrijsku Turdu posjetitelj osjeti vrijednost tog kompleksa oko kojeg se usredotočila gospodarska aktivnost grada i okolice. Posjeti turista premašili su sve procjene iz vremena izrade projekta modernizacije i transformacije rudnika. Ostavlja se ipak dojam da će za sam grad biti jako važno da se ostvare dodatna ulaganja koji bi ga pretvorila u mjesto ugodno za život građana, koji, osim sredstava za golu egzistenciju, čemu kompleks na rubu grada svakako doprinosi, trebaju i dodatnu društvenu infrastrukturu.
Ako se ostvare dodatna ulaganja u modernizaciju kompleksa, što se planira, potrebna će biti i ulaganja u atraktivnost gradske jezgre i infrastrukture samog grada, koji sa svojom industrijskom baštinom svakako ima neki poseban šarm, kojeg treba razvijati. Što nam se posebno svidjelo jest to da su u rudnik, koji se nalazi na području Turde, uložena i sredstva Cluja-Napoce, pa se radi o regionalnom projektu, koji povezuje oba grada i okolicu, tako da se pozitivni učinci preljevaju po cijelom području te doprinose njegovom održivom razvoju na temelju endogenih potencijala. U budućnosti treba obratiti pažnju na daljnji razvoj kompleksa, koji za sada, unatoč nekim kritikama da je kulturna i prirodna baština oštećena po cijenu razvoja turizma, po našem mišljenju predstavlja jedan od boljih i održivih projekata podržanih kroz kohezijsku politiku Europske unije.
