Kad je u svibnju ove godine Nezavisna lista “Za radnički Karlovac” objavila namjeru izaći na lokalne izbore, gotovo svi oni koji su uopće opazili tu vijest, dočekali su je s kritikom.
Ne zato što je to bila nova izborna lista ili zato što je oko nje bilo mladih, čak ni zato što je to lista koja je sadržavala i protest protiv dosadašnje lokalne politike (pritom pojam protesta ne označava ono što je označavao prije nego je zaražen organizacijama poput Živog zida ili Mosta nezavisnih lista).
Naši kritičari, kojih ne nedostaje, od režimskih novinara, preko liberalnih i onih koji naginju ulijevo, pa do sveprisutnih društvenih komentatora s manjom ili većom dozom sarkazma prisutnog u njihovom analizama – cijelu su pojavu sveli na jedan stav, na jednu kritiku za koju misle da je ispravna ili čak originalna. Prema njima, lokalna politika nije isto što i nacionalna i ovdje nema mjesta ni mogućnosti za rješenje bilo kakvih problema, osim komunalnih. Drugim riječima, lokalna politika jest komunalna politika i ništa više.
U jednom od naših tekstova kao osnovni nedostatak naglašena je tendencija karlovačke oporbe da je, kao i prosječnog Karlovčana, obuzme subjektivnost i iracionalnost prema lokalnoj politici. Duboko razočaran u lokalnu politiku, ogorčen i bijesan na lokalne političare, posebno na vladajuće, prosječni Karlovčanin je pun sarkazma u svakoj izjavi, u svakom komentaru. On ne vjeruje u ikakve promjene, a svakodnevno se iznova živcira, proživljavajući hadezeovsku politiku. I na takav stav Karlovčanin ima puno pravo. Ima pravo i na ponekad izraženiji sarkazam.
Nasuprot tome, politička oporba ne bi smjela, onako ogorčeno ili sarkastično, svu krivicu zbog dugogodišnje vladavine Hrvatske demokratske zajednice svaljivati na takozvanu političku nepismenost građana, na njihovo kratko pamćenje, malodušnost i tako dalje. Kao što naša oporba dopušta da je obuzmu osjećaji većine Karlovčana (bijes, ogorčenje, subjektivnost u političkim prosudbama) koji ne izlaze na izbore, tako, s druge strane, veći dio onih koji izlaze na izbore prihvaća mišljenje, odnosno stavove koje odašilje karlovačka vlast.
O kakvim je stavovima riječ? Da lokalna politika može ostvariti samo realne zahtjeve, one unutar njenih ovlasti, o čemu dobrim dijelom opet odlučuje sama vlast, da je stoga lokalna politika samo komunalna politika koja se tada ne bavi radnicima poduzetnicima, odnosno radom i kapitalom. Za razliku od njih lista Za radnički Karlovac smatra da je uz komunalnu ne samo moguća, nego i nužna radnička politika. Zapravo, jedini način da komunalna politika djeluje u korist većine Karlovačana jest da se temelji na radničkoj politici.
Kako bi mogla izgledati radnička politika kao lokalna politika u Karlovcu u trenutnim okolnostima? To je politika koja radnike i njihova prava stavlja na prvo mjesto, u središte svog djelovanja. To znači da se lokalne vlasti brinu i bore za to da svi radnici u Karlovcu imaju kolektivni ugovor tamo gdje je to zakonski omogućeno, da se radnička prava u trgovini povećaju zabranom radne nedjelje i praznika, kao i to da se sindikalna prava povećaju olakšavajući radnicima (smanjujući pritisak poslodavaca) učlanjenje u sindikate.
Radnička politika također znači naglasak na rješavanje problema besplatnog vrtića za svu karlovačku djecu, a ne samo dijela onih čiji roditelji rade. Ona je u punom smislu inkluzivna za sve društveno podređene skupine.
Ovo što danas imamo, sve je samo ne radnička politika, odnosno politika u korist većine Karlovčana. Danas je na djelu, i to vrlo efikasno, antiradnička politika.
U tom kontekstu treba vrlo ozbiljno uzeti izjavu gradonačelnika Damira Mandića da će karlovačka vlast biti „batler“ poslodavcima, odnosno kapitalu. Drugim riječima, što god trebaju, poslodavci će od karlovačke vlasti i dobiti.
Ako kapital gradi vrtiće, škole, obnavlja zgrade, zapošljava Karlovčane, onda i objektivno utječe na lokalnu politiku. Još važnije, onda utječe i kroz lokalnu politiku, putem lobiranja i putem direktnih pojedinačnih donacija u predizbornim kampanjama. Zašto onda mislimo da je lokalna politika samo komunalna politika, odnosno da ona nema klasni sadržaj? Zašto onda mislimo da ona ne radi u interesu kapitala?
Međutim, ako priznajemo da karlovačka lokalna politika ipak djeluje u interesu kapitala, onda to znači da istovremeno radi protiv interesa rada. Konkretan primjer, ako se lokalna politika ograđuje od problema rada nedjeljom i prava radnica u trgovini, onda ona djeluje u interesu trgovačkog kapitala koji i želi da se postojeće stanje ne mijenja. Istovremeno, to ide na štetu karlovačkih radnica koje uz to što ne žele raditi nedjeljom i praznicima, imaju ponižavajuće niska prava i niske plaće.
Još jedan konkretan primjer, ako se lokalna politika oglušuje i ignorira namjeru uprave jednog od karlovačkih poduzeća da će smanjiti plaću radnicima, onda lokalna politika djeluje u interesu dotične uprave. Uprava želi smanjiti ukupne troškove smanjujući ionako male plaće radnicima i najmanje što treba jest nekakav radnički otpor. Pritom je svijesna da radnici nisu organizirani i da nemaju povjerenja u politiku da se stvar riješi. Dakle, dok lokalna politika naizgled ništa ne radi, ona ne samo da pomaže dotičnoj upravi, nego odmaže i radi protiv karlovačkih radnika.
Konačno, klasni karakter naše lokalne vlasti nije upitan, kao ni stav koji prihvaća većina onih koji izlaze na izbore. To će se vidjeti u njihovoj reakciji na prethodno ispisane redove. Zašto? Zato što će oni na ove ispisane redove reći da je kritika promašila poantu budući da su poslodavci jednako bitni kao i radnici. Oni nešto ambiciozniji će reći da su poslodavci važniji od radnika jer stvaraju radna mjesta i tako doprinose zajednici. Nisu ni svjesni, pritom, da u drugom obliku ponavljaju tvrdnje čelnika HDZ-a koji godinama djeluju u pravcu stava da radnici moraju biti zahvalni poslodavcima što su im posao dali, pa je bolje da ništa drugo ne traže.
U kontekstu dominacije kapitala kako na nacionalnoj tako i na lokalnoj razini, stav izjednačavanja poslodavaca i radnika, kapitala i rada, znači i mišljenje i djelovanje u interesu kapitala. Naravno, na to mišljenje i djelovanje dio Karlovačana ima pravo. Međutim, onda to trebaju i priznati, a ne skrivati se iza tvrdnji da je lokalna politika moguća samo i jedino kao komunalna politika.
Zbog svega navedenog, stav je liste Za radnički Karlovac da radnička pitanja moraju postati središte lokalne politike, odnosno da lokalna politika mora postati radnička politika.
