Ekonomistica Jasmina Cvetković-Braim od 1. rujna će voditi gradsku tvrtku Zelenilo, odlučio je Nadzorni odbor temeljem natječaja na koji se prijavio i kandidat-provokator Nikola Badovinac, strojar, nekada gradski vijećnik iz redova Socijaldemokratske partije Hrvatske, a potom Hrvatske narodne stranke-liberalnih demokrata, nakon što je s kolegicom vijećnicom Marinom Novaković Matanić napustio tada vodeću opozicijsku stranku, a danas nepostojeću zbog unutrašnjih sukoba, da bi potom bio kandidat HNS-a i Nezavisne liste “Volim Karlovac” za gradonačelnika Karlovca na svibanjskim izborima, no neslavno je prošla ta njegova izborna utakmica kao što je neslavno prošla i kandidatura M. Novaković-Matanić za županicu.
HNS i Nezavisna lista “Volim Karlovac” nisu ostvarili niti jedan mandat u Gradskom vijeću Karlovca kao niti u Županijskoj skupštini Karlovačke županije. Badovinac je potom, za razliku od M. Novaković Matanić, koja je ostala profesionalni političar, odnosno stranačka tajnica, kao i u SDP-u, napustio i HNS iz razloga što je ta stranka odlučila na nacionalnoj razini koalirati s Hrvatskom demokratskom zajednicom, a Badovincu je HDZ očigledno nešto tipa biblijskog zla, pa on ne može progutati tu po mnogočemu logičnu koaliciju. Stoga je napustio aktivnu stranačku politiku, ali je i dalje na društvenim mrežama i u javnosti aktivan.
Primjerice, nedavno je ispred trgovačkog centra Kaufland na Trgu Josipa Broza negodovao skupa s još jednom karlovačkom bivšom gradskom vijećnicom, ali iz redova Hrvatskih laburista-Stranke rada Snježanom Kirinić te s frontmenom političke inicijative “Za radnički Karlovac” Dimitrijem Biračem zbog namjere, u međuvremenu sprovedene u djelo ili nedjelo, kako kome više odgovara, da se ta javna površina preimenuje u Trg hrvatskih branitelja.
Jedna od Badovinčevih političkih aktivnosti podrazumijeva i javljanje na raspisane natječaje u gradskim tvrtkama, pa je tako, dok je još bio aktivan u HNS-u, poslao prijavu na natječaj za izbor direktora Hrvatskog radio Karlovca, gradske tvrtke koja emitira program istoimenog radija i izdaje Karlovački tjednik, novinsku tragediju koja izlazi četvrtkom, a ima rubriku “Fotografija petkom”.
Do izbora nove direktorice Zelenila tvrtku će voditi Gordana Purgar, tehnička direktorica, uistinu stručna osoba koja je uvijek ulijevala povjerenje klijentima, predstavnicima javnosti i samoj javnosti, uglavnom svima, mada se, kao i svačiji posao, i njezin može kritizirati, primjerice odluka da se ukloni najstarija platana u Marmontovoj aleji, odnosno izostanak suvislog objašnjenja te odluke jer bolest ne može biti razlog s obzirom da je i laiku jasno, po očuvanom panju, da je stablo bilo zdravo. Zelenilo je do sada imalo na čelu Stjepana Turkovića, hardcore HDZ-ovca koji je prvo uživao povjerenje lokalnog moćnika i stvarnog gazde karlovačke politike Branka Vukelića, da bi mu potom, u borbi za prevlast nad karlovačkim HDZ-om i samim time i Karlovcem, jer Karlovac pomalo liči Pjongjangu, odlučio stati na stranu Damira Jelića, a Vukelić je kasnije malne iz bolesničkog kreveta i sa stranica tjednika Globus u ožujku 2013. godine upravo njih dvojicu apostrofirao kao one kojima posebno zamjera odnos prema njemu. Turković je možda i najosebujnija osoba koja je držala za jelićizma neku od funkcija, barem po iskustvu ovdje potpisanog novinara, jer se u kontaktu s njime sudarao s politikantstvom i isforsiranom gospodskom/direktorskom/malograđanskom profinjenošću koja se lako raspadala u sudaru s iole kritičnije intoniranim pitanjem i očitovala kao sirovost. Jedan je od dugovječnijih direktora Zelenila, ali nije najdugovječniji u povijesti – Ivan Hrsan je bio na tom mjestu 21 godinu, od 1969. do 1990. godine.
Turković je sada na novoj političkoj dužnosti koja se lažno predstavlja kao nestranačka, ovoga puta u Županijskoj upravi za ceste. Jelić, bivši karlovački gradonačelnik, a sadašnji karlovački župan, cijeni lojalnost, pa ga je “povukao sa sobom” na županijsku razinu. Turković bi mogao biti i menadžer godine – s krajem 2016. komunalna tvrtka koju je vodio ostvarila je dobit od pola milijuna kuna. Bizarnost povezana s njime je da je mu je tvrtka platila školovanje na Visokoj školi za poslovanje i upravljanje “Baltazar Adam Krčelić” iz Zaprešića, što je stajalo 12.000 kuna. Iste godine kada postaje direktor, što je pomalo i nejasno, dakle 2005., sa 47 godina na leđima, stiče višu stručnu spremu i stručni naziv viši poslovni tajnik, pa se potom potpisuje bacc. oec iliti prvostupnik ekonomije. Ako mu tvrtka plaća školovanje, a 2005. postaje direktor, kako to da već iste godine stiče taj naziv? Drugo, s kojom stručnom spremom je izabran za direktora? Naravno, znamo kako se izabire za direktora u Karlovcu, glavna kvalifikacija je članstvo u HDZ-u, međutim neke formalnosti se moraju ispuniti. Tu dolazimo do bizarnosti u Turkovićevoj priči – dok se nije potpisivao kao prvostupnik ekonomije, potpisivao se kao inženjer, bez određenja čega je to inženjer, a to nije nikada pojasnio. Tvrdio je da se pogreškom potpisivao kao inženjer jer se tako potpisivao direktor prije njega Zlatko Grčić, pa su ostale šprance koje su se greškom koristile i nakon Turkovićevog dolaska. Međutim, i u dokumentima Gradskog vijeća Karlovca, prije Turkovićeva dolaska na mjesto direktora Zelenila, ovaj se potpisuje kao neodređeni inženjer.
Čitava ova priča da bismo se vratili budućoj direktorici Zelenila. S obzirom na iskustvo i stručnost, odluka da se izabere nju, a ne Badovinca je sasvim logična. Ne postoji valjda niti jedna osoba na kugli Zemaljskoj koja će tvrditi da J. Cvetković-Braim nije kvalificirana voditi Zelenilo. No, postoji drugi problem, a taj je da je kandidat opet izabran iz partijskog bazena, a ta činjenica, na koju svojim provokacijama ukazuje Badovinac, porazna je po status struke u Karlovcu.
J. Cvetković-Braim je nedvojbeno stručna, no može biti Bill Gates, neće biti izabrana, ako nije podobna, a da je podobna dokazuje lista HDZ-a i Hrvatske seljačke stranke na izborima za Vijeće Mjesnog odbora Rečica na kojoj je buduća direktorica Zelenila treća popisu kandidata. Nije ovo kritika J. Cvetković-Braim, nego sustava koji je zaveden u Karlovcu još za komunizma, a kojega HDZ baštini, sustava jednakih i jednakijih.
Badovinac s pravom upozorava da su raspisani natječaji farsični i nema tu ništa novoga osim što je donekle inovativan i zabavan njegov način ukazivanja na to. Problem je što nužda podobnosti ponižava stručnost buduće direktorice, vlast poručuje da nije najvažnija njezina stručnost, za koju se borila ulažući godinama u sebe, nego podobnost i time vrijeđa vlastiti kadar, ali i svakoga građanina – ako se taj kadar vrijeđa, možda mu nije niti stalo do vlastite stručnosti. U slučaju kada je kod kandidata za neko rukovodeće mjesto ili rukovodioca jasno da mu je politička orijentacija jedini adut, to nije toliko žalosno, ali jest kada postoji i vrlo jaki adut stručnosti, kao što je u slučaju kojega opisujemo. Stručan je, primjerice, i Ivica Horvat, nekadašnji župan i novi-stari direktor gradske tvrtke Vodovod i kanalizacija, i jasno da je prije svega politički podoban. Dakle, opet se kadrovira nauštrb ljudskog resursa kao gradskog kapitala.
Gradonačelnik Damir Mandić je transparentnost pri zapošljavanju i obećao, ali transparentnost je vrijednost samo u odnosu na netransparentnost. Niti ranije partijsko postavljanje direktora neke tvrtke nije bilo moguće prikriti.
Barem standardi nisu urušeni – Mandićeva HDZ-ova vlast i dalje transparentno razara gradski kapital.
