Na prošlim lokalnim izborima u Karlovcu Hrvatska demokratska zajednica je odnijela veliku pobjedu, a Socijaldemokratska partija Hrvatske doživjela možda i najveći poraz na državnoj razini. Sastav Gradskog vijeća ukazuje na jednu paradoksalnu situaciju. S jedne strane, HDZ i koalicijski partneri imaju većinu s kojom mogu izglasati praktički bilo koju odluku. U tom smislu, postoji stabilnost koja oporbene lokalne političare dovodi do očaja jer znaju da se nijedna politička odluka HDZ-a u Gradskom vijeću ne može dovesti u pitanje. S druge strane, najveća oporbena stranka je Živi zid. To je posljedica kako potopa SDP-a tako i reakcije Karlovčana da glasaju za nekog tko nije dio lokalne politike. Živi zid u ovom trenutku ima tu ‘antipolitičku’ prepoznatljivost na razini države, pa je onda bilo očekivano da će im to pomoći i na lokalnoj razini. Ali za razliku od formalne stabilnosti u Gradskom vijeću oko HDZ-a, ovdje postoji neformalna, društvena, nestabilnost.
Činjenica je da je HDZ dobio vrlo slabu glavnu oporbenu stranku. Ljudi iz Živog zida nisu previše teorijski potkovani i nisu dosljedni u skladu sa svojim politikama i ideologijom. Makar pripadaju desnijem političkom spektru, to još nisu osvijestili kao stranka. Ovo ostavlja mogućnost HDZ-u da u raznim situacijama pokuša pridobiti na svoju stranu ljude iz Živog zida, a da oni pritom budu uvjereni da rade nešto progresivno.
Sastav Gradskog vijeća pokazuje da postoje tendencije koje guraju prema političkoj promjeni. Kojom brzinom će do te promjene doći, u kojem smjeru će ona ići, na koji način će se manifestirati i hoće li posljedica biti smjena lokalne vlasti ili ne – sve to ovisi o subjektivnom faktoru. Sve to ovisi o političkim organizacijama koje u Karlovcu djeluju.
Drugim riječima, sada se naziru momenti koji ukazuju na političku promjenu u budućnosti. Karlovačka oporba te momente mora prepoznati i iskoristiti ih na način da ojača, da se okupi oko neke političke platforme i da se tako pripremi za vlast.
Međutim, situacija s karlovačkom oporbom danas je, realno, drugačija. Zapravo, situacija je porazna. Ovdje u prvom koraku nije toliko bitno što oporbene političke organizacije govore, nego je bitan način na koji djeluju i kako politički promišljaju.
Glavna mantra oporbe je da su Karlovčani sami krivi zato što imaju takvu vlast na čelu s gradonačelnikom Damirom Mandićem. Dakle, Karlovačni sami zaslužuju ovu vlast koju imaju. Pa neka drugi put i dalje ostanu doma za lokalne izbore. Tako smatra oporba. Pritom dodaje da je HDZ stranka provincije i kao takvu je ne treba shvaćati ozbiljno budući da pametniji ljudi za nju jednostavno ne mogu glasati.
Ovo je baš školski primjer kako u politici ne treba razmišljati. Prvo, političku oporbu u Karlovcu trenutno treba zanimati, vezano za HDZ, jedino organizacijski stupanj te stranke i raznih organizacija koje se uz nju vežu. Oporba mora osvijestiti situaciju u kojoj je HDZ izuzetno organizirana i disciplinirana stranka. Je li ona provincijalna, građanska ili nešto treće to je za politiku u ovom trenutku sekundarno. Umjesto forme, treba preispitati sadržaj.
Postoji dio Karlovčana vezan za vladajuću stranku i to nije zagonetka. To se vidi, između ostaloga i na izbornim rezultatima. Na oporbi nije da se zgraža nad tim dijelom Karlovčana niti da panično i razmaženo krivi ostatak Karlovačana koji nisu izašli na izbore i preglasali HDZ-ove birače.
Stvar je zapravo u sljedećem – oporba krivi Karlovčane jer ostaju doma na dan izbora i jer ih politika ne zanima. Oni ostaju doma jer nemaju volje, razloga ili motiva izaći na izbore, a to je zbog toga što nisu mobilizirani. Nisu mobilizirani jer nema političke organizacije koje će ih mobilizirati, odnosno nema političkog subjekta koji će ih organizirati. Sve to znači najveću odgovornost upravo onih političkih organizacija i političara koji prozivaju te građane za izbornu apstinenciju. Dakle, oporbena lokalna politika (koju u širem smislu od nedavnih izbora čini i lista Za radnički Karlovac) su najveći krivci što dio Karlovčana ne izlazi na izbore i na taj način ne preglasava HDZ-ove birače.
Prosječni Karlovčanin i lokalni političar nisu isto. Prvi nema volje baviti se politikom, jer mu se ona gadi ili pak jer ga ne zanima dovoljno da bi se angažirao. Ima pravo pljuvati po svemu i govoriti i iracionalne stvari, riječju može rezonirati da su ludi oni Karlovčani koji trpe vladavinu HDZ-a i ne izlaze na izbore, iako nemaju posla i žive loše baš zbog HDZ-a.
Drugi ne može i ne smije tako rezonirati i ako to radi onda se ponaša upravo apolitično. To je također jedan od paradoksa naše oporbe. Ona bi djelovala politički, a promišlja apolitično. Ti si političar, onda se ti bavi organiziranjem i mobiliziranjem ljudi. Kad većina nema volju za djelovanje, onda ti djeluj, a nemoj svaliti krivnju na mene, jer si nesposoban okupiti ljude oko sebe – eto to je poruka svima nama.
Oporba još nije shvatila da političko djelovanje dolazi zajedno s političkim promišljanjem. Što prije odbaci iluzije o trenutnom stanju to bolje. Kad lokalni političar kaže da su ludi oni Karlovčani koji trpe HDZ iako im ništa nije dao i zbog njega žive još gore, onda on zapravo pokazuje da uopće nije ušao u razloge apatije i rezigniranosti tih ljudi, da nije razmišljao na koji način te ljude okupiti, pronaći zajedničke točke kako u odnosu na njih same tako i u odnosu na postojeću političko-ekonomsku situaciju u gradu, da nije uopće razmišljao kako organizirati te ljude i putem te organizacije motivirati ih da izađu na izbore.
Ako to i dalje ne želi ili ne vidi – onda se ne treba baviti politikom. Činjenica je da HDZ s manjim strankama desnice ima svoje birače koji organizirano izlaze na izbore i koji mu donose pobjedu. Manje je bitno postoji li takva situacija u drugim gradovima ili pak i na razini države. Tko tako postavlja problem, zapravo ga i ne želi riješiti.
Problem za oporbu postoji ovdje i sada i ona ga treba riješiti. Jedini način da se preglasa HDZ-ove birače jest da se mobilizira onih dvadesetak tisuća Karlovčana koji ne izlaze na izbore i to svi znaju. Međutim, to se svakako neće uraditi tako da se nude programi koji su u suštini isti kao i ono što nudi stranka na vlasti, s razlikom u njihovom izvođenju ili u njihovoj namjeri. Investicije, fasade, poduzetnici i uvjeti poslovanja, uređenje Zvijezde, grijanje, uređenje kupališta itd. – sve su to ciljevi i HDZ-a, a ako i nisu on ih može preuzeti kao što to već i radi. Dakle, HDZ se ne može smijeniti takvim programom. Posebno ne dok oporba, baš kao i HDZ, na lokalnu politiku gleda primarno kao na komunalnu politiku.
Karlovačni koji sjede o svemu tome doma ne razmišljaju i nije ih briga. Iako se lokalnoj politici tako čini, situacija ipak nije normalna i uobičajena, a to znaju i ti Karlovčani. Stoga računati na njihove glasove i njihovu podršku i pritom predlagati iste stvari kao i HDZ, računati da će se oni prikloniti ljudima kod kojih ne vide apsolutne nikakve nesuglasice s HDZ-om oko ključnog pitanja životne perspektive – znači biti u političkoj zabludi. Sama činjenica da oporba toga nije svjesna potvrđuje njenu odvojenost od stvarnosti u kojoj većina Karlovčana živi i djeluje. Kao rješenje nameće se odgovor na pitanje koje si očito karlovačka oporba dosad nije postavila ili se nije usudila postaviti – je li cilj smijeniti HDZ i Mandića pa onda rukovoditi gradom ili „konstruktivno“ podržavati HDZ i Mandića svaki put kad oni svoje odluke pravdaju brigom za Karlovac i Karlovčane?
Karlovačka oporba već sada sebi mora postaviti za cilj političku smjenu HDZ-a i Mandića i u skladu s tim djelovati. U ovoj situaciji s takvim stupnjem apatije i rezigniranosti Karlovčana nijedan drugi politički cilj neće smijeniti HDZ. Oporba se još dodatno kompromitira u njihovim očima surađujući s HDZ-om i igrajući ulogu konstruktivne oporbe.
Na kraju, karlovačka oporba mora se okupiti oko radničkog pitanja. HDZ vodi najdosljedniju politiku upravo protiv radnika. U antiradničkoj atmosferi u gradu, u kršenju radničkih prava, u niskim plaćama, konačno, u visokom profitu karlovačkih poduzeća (po čemu je Karlovac u vrhu na razini države) – u svemu ovome vidi se izrazito dosljedna politika HDZ-a. Stoga je najefikasnije antihadezeovsko djelovanje ono koje se bori za radničko pitanje.
Jasno je da sva oporba ne može dijeliti iste poglede budući da je i sama heterogena, ali ih i ne treba dijeliti. Zato neka vrsta proradničke platforme ne treba biti sva politika oporbe. Ona treba biti središte koje će je ipak držati na okupu u odnosu na HDZ. Sve dosadašnje platforme nisu dale apsolutno nikakvog rezultata.
