Ljubljanska Šećerana – još jedan pospani div

Stari, a svakako ne otpisani, div je, dakle, na putu da postane centar vrhunske umjetnosti, kulturnih i kreativnih industrija, književnosti. Svakako se radi o konceptu kulture u službi gospodarskog rasta sa svim njegovim prednostima i nedostacima, ovisno o tumačenju. Možemo se samo nadati da će prostor zadržati svoj revolucionarni naboj kakav je imao od samog početka donoseći nove tehnologije, nove teme, motive, ideje i razmišljanja i da neće postati loša kopija sličnih turistički atraktivnih galerijskih prostora u europskim prijestolnicama u kojima se umjesto reflektiranja i raščlambe društvenih zbivanja i umjetničke proizvodnje od strane posjetitelja puno više pije skupa kava

Autor: Lucija Unuk

Što imaju zajedničko šećer, Ljubljana, slovenska moderna, školski kurikulum, vatra, radnička klasa i tvornica kulture razotkriti ćemo u današnjim putevima urbanih transformacija.

Šećerana (Cukrarna) u slovenskom kolektivnom sjećanju ima posebno, čvrsto mjesto kojeg joj je osigurala slovenska moderna, plasirajući je izravno u školski kurikulum. Vjerojatno nema školarca u Sloveniji koji ne bi bio upoznat s utjecajem starog industrijskog kompleksa monumentalnog izgleda na Poljanskom nasipu na stvaranje modernističke četvorke Ivan Cankar-Josip Murn-Dragotin Kette-Oton Župančič. Zdanje uz rijeku će neminovno ostati mjesto sjećanja na slovensku literarnu produkciju iz kraja 19. i početka 20. stoljeća, njezin teški socijalni položaj i ponajviše tragični kraj, sigurno i nakon što će se današnji izmoreni, a ponosni div ljubljanskog degradiranog prostora transformirati u galeriju trendi kulturne četvrti, koja će po urbanističkim planovima u budućnosti nastati u jugoistočnom djelu središta Ljubljane.

Najstariji objekt industrijske kulturne baštine na slovenskim prostorima ima svoj početak u 19. stoljeću, točnije 1828. godine, i, kako objašnjava Vesna Krmelj u publikaciji “Cukrarna”, u narednih 30 godina nosilac je industrijske revolucije prostora koja uključuje doseljavanje u grad, sve veće socijalno raslojavanje i urbanizaciju. Prvu tvornicu šećera u grad doveli su Josip Pelikan i Friedrich Rossman, veletrgovci na burzi u Trstu, tehnički voditelj Englez William Moline i arhitekt Pertsch. Izgrađena je iz cigle i kamena, stropovi su bili drveni. Kompleks je uključivao objekte tvornice, upravne prostore, skladišta i stambeni dio – sve povezano u cjelinu. Iako je tvornica nastala kao posljedica burnog dolaska industrijskog kapitalizma u slovenski prostor, V. Krmelj upozorava da je proizvodni dio u prostor smješten s velikom pažnjom da se uspostavi suživot s rijekom, stambenim djelom kompleksa, vrtovima i trgom.

Tvornica šećera je 1856. godine zapošljavala 225 radnika i podupirala cijeli niz lokalnih dobavljača. S njezinim djelovanjem povezano je prvo skromno kreiranje socijalnog osiguranja i financijske pomoći radnicima, kao i rad djece za proizvodnim strojevima, koji u Šečerani po tadašnjem običaju nije izostao. S proizvodnjom šećera 1855. godine od šest i pol tisuća tona, tri godine prije njezinog gašenja, u tvornici je proizvedena jedna šestina cijele produkcije šećera tadašnje Habsburške monarhije. Nakon požara koji je predstavljao kraj slatke priče o uspjehu, proizvodnja nikad nije obnovljena i započinje razdoblje različite namjene zgrade, sve do nesretnog rušenja dijela kompleksa zbog izgradnje ceste s tri prometne trake, što mnogi, najblaže, smatraju posljedicom nefunkcionalnog sustava zaštite i razumijevanja značenja kulturne baštine.

Neko vrijeme je kompleks služio kao boravište vojnicima, koji su se u Meksiku borili za Ferdinanda Maksimilijana, da bi nakon potresa 1895. godine upravnik zimi dozvolio boravak mnogim obiteljima bez doma, od kojih su neke tamo i ostale, te, da bi si omogućile normalan život, neke od soba iznajmljivale studentima. Pjesnik Murn je tamo živio, stvarao te oko sebe okupljao i ostale moderniste koji su u Šećerani raspravljali o literaturi, umjetnosti te, naravno, politici i tako prostor zauvijek upisali u slovensku književnost.

U 20. stoljeću Šećerana nudi prostor tvornici tkanina, proizvodnji dječjih vozova, ima ulogu skladišnog prostora. Stambeni dio su predstavljali socijalni stanovi i skloništa za beskućnike. U 80. godinama prošlog stoljeća u tvorničkom djelu zamalo je nastao prvi šoping centar u Jugoslaviji, da bi u 1990-ih zgrada rapidno propadala, iako je cijelo vrijeme ostala inspirativni moment i prostor mnogih likovnih, filmskih i konceptualnih umjetnika. Zadržala je i svoj socijalni karakter – u napuštenim prostorima stare tvornice našli su svoje sklonište beskućnici i ostale ranjive skupine s društvenog ruba. Cesta je Šećeranu “probušila” 2010. godine. Grad je zgradu otkupio 1998. godine za pet milijuna eura, a 1999. godine su u nju ušli i anarhisti (Anarhistički kolektiv Cukrarna). Danas se anarhistička aktivnost više povezuje s ljubljanskim Rogom, čiji su planovi za budućnost zamrznuti u svjetlu dugotrajnih sudskih postupaka.

Kakva budućnost se onda planira za jednog od na pola spavaćih ljubljanskih divova? Grad je 2009. godine raspisao natječaj za prijedlog uređenja Šećerane sa Ambroževim trgom i obalom Ljubljanice. Pobijedio je prijedlog arhitektonskog biroa Scapelab. U održivoj urbanoj strategiji Ljubljane i njezinom provedbenom planu koji uključuje obnovu Šećerane s okolinom saznajemo da će projekt Galerije Cukrarna i Dvorca mladih i knjige Cukrarna biti dovršen do 2020. godine, da će biti sufinanciran iz Europskog fonda za regionalni razvoj kroz mehanizam integriranih teritorijalnih ulaganja, a cijela transformacija će stajati oko 26 milijuna eura. Galerija Cukrarna tako će postati najveći galerijski prostor u Sloveniji, centar likovne i ostalih vizualnih umjetnosti, veličine dvije tisuće četvornih metara. Predviđeno je uređenje i stabilizacija zgrade, uređenje podrumskih prostora, novih etaža za nove programske djelatnosti, energetska sanacija, parkiralište i park slovenske moderne. Konzervatorske odredbe uključene su u projekt i odnose se na vanjski izgled zgrade, dok će početak radova zadržati procjena utjecaja na okoliš, koja će trebati biti izvedena zbog preciznog uvođenja europske regulative u slovenski pravni okvir i karakteriziraju ju stroži uvjeti. Galerija Cukrarna će biti pod upravom Muzeja i galerija Ljubljane. Dvorac knjige i mladih Cukrarna će uključivati programe mreže organizacije mladih, literarne događaje i biti će centar za promociju ilustracije. U zgradi su planirane kafeterija te knjižara i moderni jazz klub, koji će biti kapacitiran ponuditi kvalitetne koncerte.

Stari, a svakako ne otpisani, div je, dakle, na putu da postane centar vrhunske umjetnosti, kulturnih i kreativnih industrija, književnosti. Svakako se radi o konceptu kulture u službi gospodarskog rasta sa svim njegovim prednostima i nedostacima, ovisno o tumačenju. Možemo se samo nadati da će prostor zadržati svoj revolucionarni naboj kakav je imao od samog početka donoseći nove tehnologije, nove teme, motive, ideje i razmišljanja i da neće postati loša kopija sličnih turistički atraktivnih galerijskih prostora u europskim prijestolnicama u kojima se umjesto reflektiranja i raščlambe društvenih zbivanja i umjetničke proizvodnje od strane posjetitelja puno više pije skupa kava.

Rad Akriviraj Karlovac portala financijski podupire Fond za pluralizam Agencije za elektroničke medije
Share on FacebookTweet about this on TwitterEmail this to someonePin on Pinterest