“Ovdje moram naglasiti projekt ‘Geotermika’, a vezan je za veliki geotermalni potencijal Karlovca. Naime, na približno 2500 metara ispod površine zemlje na području Karlovca postoji ogromni rezervoar tople vode temperature oko 140 stupnjeva Celzija. Projekt Geotermika odnosi se na različite vidove korištenja te tople vode, na primjer za proizvodnju električne energije, zagrijavanje kuća i stanova, proizvodnju povrća u staklenicima, za bazenske komplekse i tako dalje. Tu se radi o zelenoj energiji koja čuva prirodu odnosno smanjuje korištenje ugljičnog dioksida. Početkom ovog mjeseca održana je konferencija u Energetskom institutu Hrvoje Požar o korištenju potencijala geotermalne energije u Hrvatskoj gdje su predstavljeni i potencijali Karlovca. U potpunosti smo uključeni u taj projekt, sve svoje resurse smo spremni uložiti u njegovu realizaciju. To je razvojni projekt koji Karlovcu daje neslućene mogućnosti. Gradska uprava je spremna”, poručuje karlovački gradonačelnik Damir Mandić u intervjuu danome povodom Dana grada.
Zanimljiv je njegov šuplji diskurs: “Ovdje moram naglasiti…”. Pa naglasi, ako baš moraš, i to baš ovdje. Objava da se počelo konačno raditi na iskorištavanju ogromnog i neiskorištenog potencijala Karlovca, koji može biti poluga razvoja grada, je divna rođendanska vijest i ne bi bila primljena s razočaranjem da nije obznanjena u još jednom poltronskom intervjuu danom glavnom uneredniku Karlovačkog tjednika i Hrvatskog radio Karlovca Branku Obradoviću-Kini. Mandić obećaje gospodarski razvoj bez društvene/političke/kulturne reforme. Struktura koju predstavlja neće u biti nikada niti dozvoliti toliki gospodarski razvoj koji bi mogao ugroziti njezinu poziciju u društvu. Mandićeva priča o geotermalnim izvorima djeluje sada obećavajuće, no, bez brige, ako se u realizaciju tih mogućnosti i upusti, pazit će se da utjecaj tog pothvata ne nosi i klicu društvene promjene posredstvom širenja slobode od postojećih političkih odnosa.
Karlovac slavi svoj rođendan, ispisuju se na društvenim mrežama i izgovaraju razne čestitke građana i dužnosnika, a ujedno se svake godine stvara nešto što bi se moglo podvesti pod kampanilizam – nekritičko slavljenje lokalne sredine. Svakome je zavičaj bitan, no postoji razlika između izražavanja privrženosti zavičaju i svemu što predstavlja u životu pojedinca te stvaranja čak i nekakve lokalne ideologije koja idealizira Karlovac, posvećenost zavičaju uzdiže na umalo pa na religioznu razinu. Malošto je štetnije od toga po grad kojemu više od bilo čega, pa i tih geotermalnih izvora, trebaju demokratizacija, jednakost svih građana, bez obzira na političku pripadnost, odnosno političnost ili apolitičnost, a iznad svega kritičan i realan pristup. Najbolju predizbornu parolu na svibanjskim izborima imao je kandidat Živog zida za gradonačelnika Ivan Vilibor Sinčić – „Karlovac – grad jednakih šansi“. Bez obzira što mislili o tom političaru i njegovoj stranci, a ne mislimo dobro, upravo je tom parolom udario u suštinu karlovačkog problema i ponudio rješenje – Karlovac nije grad jednakih, a rješenje je da postane, ako teži razvoju i ispunjenju svih svojih potencijala. Stoga su najbolji lokalpatriotizam koji Karlovcu treba skeptičnost i inovativnost, no Mandić, iako deklarativno ponekad i zagovara to, u biti teži kontroli takvih pojava i procesa.
Najbolji rođendanski poklon gradu je izbjeći njegovu idealizaciju, poželjeti mu više anamatan, domagojašavora, goranailića, borevitasa, a manje andrejabarberić, matijaperkovića, nikolarogoza i zdenkaživčića. Karlovcu za rođendan valja poželjeti da ljudi poput Domagoja Šavora i ostalih članova LED kolektiva ostanu aktivni u njemu jer LED festivalom prije svega čine Karlovac značajnim gradom, i Udruzi za poticanje kreativnosti i razvoj nezavisne kulture Poluga treba čestitati što ga organiziraju i razvijaju već desetljeće. S druge strane, likovi tipa Kine Obradovića uvaljuju Karlovac u provincijalni glib, a Kini i njegovim prethodnicima te njihovim političkim gazdama valja čestitati pod navodnicima za uspješno višegodišnje unazađivanje gradskih medija.
Vlast se nominalno zalaže za oslobađanje svih ljudskih potencijala, no ta se politika baš i ne može prepoznati u njihovom djelovanju. Kada bi se oslobodila energija građana, kada bi njihov mar i njihova kreativnost bili neobuzdani partitokratskim interesima, ostali gradski potencijali kao što je geotermalna energija ili bilo što drugo bili bi mnogo lakše ostvareni. Ali, eto, Karlovac je zarobljenik povlaštene kaste koja samu sebe u demokratskoj proceduri izabire i nije baš izgledno da će taj sustav biti razmontiran uskoro. Prilika za to je bila ovoga svibnja, bolje možda više neće niti biti, a to što je propuštena možemo zahvaliti oporbenom kandidatu Nezavisne liste Naš Karlovac i Socijaldemokratske partije Hrvatske za gradonačelnika Davoru Petračiću koji je u izbornu utakmicu ušao bez približno odgovarajuće političke promidžbe.
Formula je, dakle, jednostavna – više truda, kreativnosti, nezavisnosti i kritičnosti, a manje poltronstva i puste kampanilističke priče čija je svrha zamagliti lošu karlovačku zbilju. Tako se voli zavičaj, jedan grad, ne samo za njegov rođendan. S vremenom – brže nego što nam je trebalo do sada – ćemo onda upogoniti i te geotermalne bušotine.
