“Što će biti s Novom Koranom? Vjerojatno neću i dalje u nju zalaziti. To je oblik mog građanskog neposluha”, poručio je ovoga tjedna na predavanju “Slike grada”, kojega su u Knjižnici za mlade organizirali Udruga za razvoj građanske i političke kulture Karlovac Polka i Društvo arhitekata, građevinara i geodeta Karlovac, arhitekt Vladimir Petrović.
Koliko se sjećamo nitko do njega, odnosno do sada na ovakav način nije progovorio o devastaciji vrhunskog gradskog prostora. I ranije su iznesene kritike, prvenstveno ekoloških aktivista, nezavisnog političara Davora Petračića, tada više građanskog aktivista, i botaničara Antuna Alegra, te DAGG-a, no Petrović izjavom da nije i da neće zalaziti u to zdanje, i da je to njegov oblik građanskog neposluha, ne samo da je rekao sve što misli o načinu uklanjanja devastirane zgrade Hotela “Korana” i izgradnje zgrade “Lana Korana”, nego je kritizirao i stanje građanske svijesti ili duha građanstva u Karlovcu. Tihi, bolešću onemoćali Petrović sporog kazivanja je ovom izjavom Karlovcu zadao udarac u pleksus.
Lana Korana jedno je od najpopularnijih mjesta iliti – jelićevski rečeno – susretišta u Karlovcu, pa je valjano postaviti pitanje što se u Karlovcu treba napraviti da se izazove revolt građanstva. Plastične figure životinja koje je vlasnik Lana Korane Nikola Hanžel, jedan od najvećih sponzora u Karlovcu vladajuće Hrvatske demokratske zajednice, dovukao na Koranu su kič, ali, posebno među djecom popularan. Stoga se građane i njihov odlazak na to mjesto ne može kritizirati bez ograde da je njihova fleksibilnost legitimna, ako su svjesni svega što Lana Korana predstavlja, ali i dalje odlaze tamo po liniji manjeg otpora. Međutim, jedno je sigurno – kada bi svi gajili Petrovićevu nefleksibilnost, kada bi se poveli za njegovim primjerom građanskog neposluha, kada bi gajili njegovu osjetljivost po takvim pitanjima, Karlovac bi bio bolje mjesto.
Lana Korana predstavlja mnogo toga – prevaru jer je umjesto hotelskog sadržaja tamo niknuo kafić, devastaciju najboljeg prostora u gradu, mnogima i potvrdu da živimo u koruptivnom društvu sprege kapitala i vlasti, tajkunsku oholost i sirovost, ali i test koliko daleko se može iživljavati nad javnim prostorom i gradom uopće, a da građani to prihvate.
“Kako se dogodilo da gradska vlast nema osjećaj o javnom dobru? U kombinaciji s lokalnim pseudokapitalizmom radi samo na tome da opstane i isisa što može. Vlast ima osjećaj jedino za kratkoročni probitak, a građani su se potpuno pasivizirali. Ovo više nije niti hobotnica, nego neman s tisuću krakova koja je pokrila čitavo društvo i koje samo sebe hrani”, poentirao je u raspravi nakon predavanja Alegro.
Jedini puta nakon Domovinskog rata kada su se građani Karlovca organizirali da osujete destruktivne namjere lokalne vlasti bio je prije šest godina kada su se spontano okupili u Nazorovoj ulici i spriječili uklanjanje drvoreda platana. Bio je to divan iskaz brige za javni prostor kojim je ishođeno ne samo očuvanje platana u toj ulici, nego kojim se prokazalo i koliko su stručnjaci koji su spremni legitimirati bilo kakve zamisli vlasti u biti nevjerodostojni. U izrazito partitokratskom i klijentelističkom društvu jako je važno propitkivati i pozicije stručnjaka jer su sve društvene skupine, svi društveni akteri, poljuljane vjerodostojnosti. Međutim, unatoč tom svjetlom primjeru, gorak okus ostaje stoga što je usamljen. Jednom k’o nijednom, rekla bi narodna mudrost.
Nedovoljno se u javnosti ističe jedan od najvećih problema Karlovca – sinergija lokalne političko-birokratske vladajuće strukture – granica se između vlasti i uprave gotovo pa izbrisala – i nekolicine lokalnih biznismena od kojih ovisi lokalno gospodarstvo. No, biznismeni u stranu, problem je u vlastima jer one njihovu moć ne ograničavaju privlačenjem novih ulaganja. Kada bi u gradu bilo više krupnih kapitalista, moć pojedinog bi se ograničila. Nažalost, lokalne financijske/gospodarske moćnike, očigledno je, ne karakterizira širina pogleda ili ukus, pa njihovi izleti izvan područja u kojemu su stekli novac i status u pravilu nisu konstruktivni, često i zgražaju. Ujedno, njihova moć ucjene nije obuzdana. Vlast je prema njima snishodljiva i stoga što zna da o njima ovisi lokalno gospodarstvo. No, kada bi se potrudila da privuče još kapitala, moć ucjene pojedinog bi, ponavljamo, bila smanjena.
Simbioza hadezeove vlasti i sada najvažnijih kapitalista usporava ili čak sprečava razvoj otvorenog građanskog društva, slobodnog duha i kritičnosti jer se oprez da ne staneš krivome na prste prometnuo u prevladavajuću kulturu. Oni koji misle da se izborom naizgled ili uistinu otvorenog i pomirljivog Damira Mandića za gradonačelnika Karlovca može promijeniti takvo stanje gaji, plašimo se, neosnovani optimizam jer je novi gradski čelnik izdanak strukture koja se stvorila na takvim odnosima. Njegova prvotna zadaća nije učiniti Karlovac naprednijom sredinom, nego učiniti sve da opstane kasta koja ga je politički omogućila.
Stoga svaka gesta poput Petrovićeve u Karlovcu pasivne i pokorne kulture predstavlja pravi kultur-šok.
