Loncu poklopac: Petračić – piši kući propalo

Temeljiti kampanju manje-više samo na javnosti nije dovoljno, jer u Karlovcu javnost jedva da i postoji, a kampanja nije niti vrijeme za stručne ekspozee o sustavu obrane od poplava i sličnim, Petračiću dragim, a i za grad važnim, temama, nego za ciljane, kratke, jasne poruke i njihovo širenje na gerilskoj osnovi - na cesti, na vratima, preko džambo plakata i letaka. Petračić propušta upozoriti upravo na taj glavni nedjeljni izbor - izbor između ambicioznog i neambicioznog Karlovca. To je suština izbora u nedjelju koju Petračić nije uspio istaknuti

Autor: Marin Bakić

Davor Petračić neće postati novi gradonačelnik Karlovca.

Nezgodna je svaka prognoza, pa i ova ishoda drugog kruga izbora za nositelja izvršne vlasti, međutim kandidat Nezavisne liste “Naš Karlovac” i Socijaldemokratske partije Hrvatske nije ponudio ništa što bi nas moglo uvjeriti u poraz kandidata Hrvatske demokratske zajednice Damira Mandića.

Prvenstveni Petračićev problem je marketinški, odnosno jalova kampanja koju vodi. Nekoliko vrtnih zabava nije dostatno za pobjedu u ovoj izrazito neravnopravnoj izbornoj utakmici. Petračić u drugom krugu, mogli bismo kazati, uopće nema kampanju. Ne samo da nema niti jedan džambo plakat, nego oskudijeva i u plakatima manjeg formata koji su ionako napravljeni kilavo. Tko mu vodi kampanju i zašto je angažirao baš nesposobne za to?

Petračić je, unatoč kritikama, bio dobar gradski vijećnik i kao takav se godinama pripremao za ovu utrku. Utoliko je poraznije što je trči ovako nezainteresirano, odnosno da je u kampanju ušao nepripremljen. Je li moguće da je izgubio vjeru u smisao gradonačelničkog mandata bez većine u Gradskom vijeću, koja pripada HDZ-u i njegovim partnerima, pa je već “digao ruke”? S obzirom da je velik dio građana ili javnosti polagao nade upravo u njega da ubrza tempo razvoja grada, trebao bi odgovoriti zašto vodi takvu kampanju kao da je u borbu ušao s podignutom bijelom zastavom jer je neodgovorno izboriti se za primat u opoziciji, pobuditi nade u mogućnost drugačijeg smjera grada, a potom ne potruditi se za dolazak na vlast. Hendikep utakmica je očigledna, ali baš zbog toga je trebalo uložiti silan napor da se pokuša pobijediti.

Mandiću sve ide na ruku – zloraba položaja u promotivne svrhe, svi gradski resursi koji su mu na raspolaganju, uključivo i gradske medije, zavisnost nekih privatnih medija, velika stranka i njezina logistika, kupljeni birači koji su odavno već u “niskom startu” da glasaju, upravo zato što Mandić i HDZ predstavljaju kontinuitet dosadašnje tehnologije vlasti. I vlast se zalaže za razvoj, ali kontrolirani, gotovo inertni, u biti, gledano u usporedbi s drugim gradovima, stagnaciju, kako se ne bi ugrozila vladajuća kasta, dok se Petračić zalaže za proaktivniju ulogu Grada u kreiranju boljeg života. Mandićeva vizija Karlovca je ona po svemu prosječnog, a Petračićeva izuzetnog. Nezavisni kandidat nudi ambiciozan, a HDZ-ov neambiciozan grad i upravo u tome je glavni izbor – ne biramo u nedjelju kandidate, nego koncept.

Međutim, unatoč dobrim namjerama, dobroj viziji i idejama, Petračićeva htijenja ostat će samo na idejnoj razini jer će opstati vlast koja neće provoditi za napredak toliko nužno demontiranje kastinskog sustava u kojemu su partijci i prirepci Partije privilegirani u odnosu na ostatak građana. Utoliko je Petračićeva odgovornost velika jer je propustio jedinstvenu priliku da promijeni kurs Karlovca. Temeljiti kampanju manje-više samo na javnosti nije dovoljno jer u Karlovcu javnost jedva da i postoji, a kampanja nije niti vrijeme za stručne ekspozee o sustavu obrane od poplava i sličnim, Petračiću dragim, a i za grad važnim, temama, nego za ciljane, kratke, jasne poruke i njihovo širenje na gerilskoj osnovi – na cesti, na vratima, preko džambo plakata i letaka.

Petračić propušta upozoriti upravo na taj glavni nedjeljni izbor – između ambicioznog i neambicioznog Karlovca. To je suština izbora u nedjelju koju Petračić nije uspio istaknuti. Nadalje, suradnici koje je okupio su također jedva prisutni u kampanji, što Petračiću ostavlja na plećima čitav posao, a jedan od razloga za to, možda i glavni, je taj što među njegovim suradnicima nema mnogo, ako uopće, onih koji rade u sustavu opće države, nego su zaokupljeni privatnim poslovima, pa se ne stignu baviti javnima. Drugi je možda i to da suradnike nije pažljivo birao, no to on najbolje zna.

Dodatan problem koji dovodi do piši-kući-propalo situacije je izostanak šireg fronta onih koji će podržati Petračićevu kandidaturu. SDP, Hrvatska narodna stranka-liberalni demokrati i “Naš Karlovac” nisu dovoljni da se pobijedi mašinerija HDZ-a, makar kandidat bio slab poput Mandića. Petračić nije uspio okupiti ili osvijestio da treba okupiti široki front, stvoriti atmosferu za promjene. U ova dva tjedna ne bismo trebali imati mira od Petračićeve kampanje, a jedva da je registriramo.

Ipak, unatoč svemu, izbor je i dalje na stolu – hoćemo li grad bez petlje i ambicija, grad po mjeri klijentelističke strukture, ili dinamičan i napredan Karlovac jednakih mogućnosti. Tko se zalaže za drugu opciju i dalje, unatoč lošoj prognozi, može izaći na biralište, pa – neka se čudo desi.