Među prvim odlukama novog gradonačelnika Karlovca Damira Mandića nije likvidacija gradske tvrtke Inkasator – udruženog klijentelističkog poduhvata kao početka demontaže klijentelizma i lokalnog kastinskog uređenja. Gotovo sigurno mu to neće biti niti među posljednjim odlukama, a vjerojatno to nema u planu uopće jer zašto bi pilio granu na kojoj sjedi? Njegov je zadatak održati klijentelističku mrežu kako bi ona njega održala. Treba je malo doraditi, učiniti prihvatljivijom/kamufliranom – to je Mandićev zadatak.
Zato je u prve redove i postavio umiljata i prihvatljiva lica, no neka od njih prikrivaju mračnjaštvo. U politici nije rijetkost da se ličnosti izobliče, u potpunosti prilagode ambiciji, da se karakteri i stavovi pojedinca mijenjaju ovisno o stavovima partijskog vrha. To su osobe bez svojstava nerijetko opasne u svojem karijerizmu, mada mogu biti obrazovane i djelovati simpatično. Takve se može prepoznati i u Mandićevom krugu.
Neće novi gradonačelnik dirati u Inkasator, mada je posve nejasno zašto bi Grad Karlovac bio vlasnik tvrtke koja upravlja nekretninama, odnosno zašto jedan gradski odjel ili neka zajednička blagajna svih gradskih tvrtki ne bi bila dostatna da zamijeni objedinjenu naplatu koju vrši Inkasator preplaćujući je klijentima, poglavito Vodovodu i kanalizaciji te Čistoći, također gradskim tvrtkama. Pa, ne bi tada bilo još jedne tvrtke u kojoj bi se moglo zaposliti.
Ne možemo, dakle, od gradonačelnika kontinuiteta očekivati diskontinuitet, ali bismo mogli očekivati drugačiji pristup od onoga kakvog je gajio njegov prethodnik na mjestu karlovačkog gradonačelnika, današnji karlovački župan Damir Jelić. Mandić će vjerojatno poduzeti sve što može – samim time i ne razgradnju klijentelističkog sustava kao nešto najvažnije – kako bi bio što bolji gradonačelnik. Proradit će vrlo vjerojatno taj nagon došljaka koji želi zadovoljiti “domaćine”, kažimo to tako. Najbolji karlovački gradonačelnici u povijesti bili su Ivan Banjavčić i Josip Boljkovac. Prvi je, po kojemu se zove ulica u kojoj je sjedište Grada, bio iz Barilovića, dok je drugi, po kojemu se ne zove ništa, bio iz Vukove Gorice. Mandić bi, kako bi se “dokazao” – navodnike stavljamo jer se, u biti, nema kome dokazivati u tom pogledu – mogao barem donekle, po razvojnim/infrastrukturnim projektima, biti nasljednik ove dvojice njegovih predšasnika.
Podsjetimo da ga je Davor Petračić, nositelj Nezavisne liste “Naš Karlovac” i protukandidat u drugom krugu izbora za nositelja izvršne vlasti u Karlovcu, na posljednjoj tiskovnoj konferenciji prije početka predizborne šutnje, prozvao, naravno potpuno nekorektno, došljakom, odnosno činjenicu da Mandić u Karlovcu živi tek deset godina otegotnom okolnošću, mada svaki građanin, svatko s prijavljenim prebivalištem u Karlovcu, ima pravo birati i biti biran za mjesta u izvršnoj ili predstavničkoj vlasti na gradskoj, mjesnoj i županijskoj razini, a i ovakav Petračićev napad nije usklađen s gradskim interesima obnove populacijskog fonda, a niti s onime što zastupa, primjerice, Dražen Cukina, nezavisni političar koji je bio četvrtoplasirani na Petračićevoj listi za Gradsko vijeće i koji bi i postao vijećnik, da je Petračić postao gradonačelnik. Upravo Cukina, koji kao statističar zaposlen u Državnom zavodu za statistiku, ima dobar uvid u tu problematiku, najviše u javnosti upozorava na demografsku katastrofu koja prijeti gradu i koja se može spriječiti politikom naseljavanja, odnosno kampanjama da se stanovnici drugih gradova, prvenstveno Zagreba, presele u Karlovac, a nastave raditi u metropoli.
Paradoksalno, upravo je zahvaljujući Petračiću i njegovoj anemičnoj kampanji došljak Mandić izabran za gradonačelnika. Jer, kao što smo već analizirali, rezultati izbora ukazuju na podbačaj Hrvatske demokratske zajednice i na propuštenu mogućnost da se uz dobru kampanju osujeti izbor predsjednika lokalne organizacije te stranke za gradonačelnika, što bi bilo poželjno radi razbijanja samovlašća kaste povlaštenih – Mandić u biti nije izabran, nego odabran i imenovan, i to teže nego što su možda i mislili da će biti s obzirom da su ga najmanje godinu dana pripremali za preuzimanje dužnosti. Dakle, nije realno očekivati da će Mandić osloboditi energiju građana zatomljenu klijentelističkim odnosima, odnosno osigurati mogućnost potpunog ostvarenja ljudskog potencijala u gradu jednakih šansi jer ga to potkopava, međutim može ipak nešto uraditi.
Prvi potezi mu nisu loši, a prvenstveno se tu misli na prekid s nenormalnom praksom naplate parkiranja u Karlovcu po kojoj je i subotom naplata do 21 sat – nismo sigurni da toga ima igdje još u Hrvatskoj. Tako će od prvog kolovoza biti ukinuta naplata parkiranja u Baniji, a u Radićevoj ulici će se naplaćivati parking radnim danom do 15.30 sati. Subotom se više nigdje u gradu neće naplaćivati parking nakon 13 sati. Gradonačelnik je natuknuo i mogućnost smanjenja prireza sa 14 na 12 posto. Dobro je da je otvorena javna rasprava na tu temu prije odlučivanja.
S obzirom na prve poteze, možemo očekivati koncilijantan i konstruktivan mandat nerazvojnog razvoja.
