Koliko daleko ste spremni ići da dođete do novca? Ne mislim pritom o količini novca koja bi vam omogućila kolekciju satova poput one Ive Sanadera, umjetnina poput one Nadana Vidoševića ili skupocjenu garderobu Borne Rajić, na toliko para da možeš kupiti novi auto svake sezone, napuniti bazen Chivasom ili optočiti dijamantima zaštitnu masku za mobitel.
Naravno, ima ljudi koji imaju para, gro para. Do njih su možda došli kao inovatori u brzorastućim tehnologijama, kroz profiliranje u tržišne lidere, pravilno odigranim ulaganjima, unosnim ugovorima s državom, nasljeđivanjem ili dobitkom na lotu. Možda su do njih došli kamatarenjem, pljačkom, trgovinom drogom ili krijumčarenjem ljudi. Ali, ne govorim o toj količini novca.
Govorim o količini novca kojom si možete priuštiti obiteljsko ljetovanje, kratke izlete na uzbudljiva mjesta na kojima još nikada niste bili, ili ona na koja se volite vraćati; sladoled na šetnici svog grada ili hladnu limunadu na vrući ljetni dan i kartu za kino; tenisice na rasprodaji i strip kojemu se veselite te ga nakon čitanja brižljivo odložite u kolekciju. Govorim o količini novca koja bi vam omogućila da svake godine provjerite ispravnost plinskog bojlera, platite bijelu plombu kod zubara ili kupite zamjenski dio kad vam se pokvari računalo. Možda želite imati dovoljno novca kako biste mogli kupiti rođendanski poklon; birajući ga s ljubavlju i željom da razveselite osobu kojoj poklanjate. Možda želite izdvojiti i par kuna više da bi poklon bio umotan u komadić šarenog papira, zamišljajući pritom izraz iščekivanja i uzbuđenja na njenom licu dok poklon bude odmatala, praćen promjenom tog izraza u onaj zahvalnosti i ganuća na nježnoj gesti? Hajde, da se ne razmećemo, bez ukrasne mašnice na paketiću, da trošak ipak bude manji.
Pare ne rastu na drveću, ali su ih pune fontane. Nešto ih je prosuto i po ulicama, a na vjetroviti dan postoji šansa da ti pred noge doleti novčanica, doduše vjerojatno sitnijih apoena. Sve to ipak neće biti dovoljno za gore navedene prohtjeve. OK, treba ti posao.
I sama tražim posao. Redovito šaljem prijave, uredno se javljam na natječaje, uređujem životopise i odlazim na intervjue. Međutim, prošli tjedan dobila sam ponudu za jedan posao koji je, najblaže rečeno, neortodoksan. Nazvao me prijatelj s viješću da je upoznao poduzetnika koji traži zaposlenike, pa mu je, kaže, pričao o meni. „Dobro, pa što si mu pričao?“, upitam ga. „Pa ono, rekao sam da pišeš, da te zanima taj PR, marketing, te stvari.“
Na moje pitanje čime se dotični konkretno bavi i o kojoj je tvrtki riječ nije mi, doduše, mogao ponuditi odgovor, ne znajući zapravo ni sam, samo mi je rekao da je čovjek poduzetnik, da se bavi produkcijom, te da surađuje s televizijskim mrežama u zemlji i inozemstvu. „OK, pa kako se zove ta produkcijska kuća“, nastavljam dalje svoje isljedništvo. Ne zna ni to. Sve je obavijeno velom tajne, kao da je upoznao agenta Središnje obavještajne agencije. Vrlo zagonetno, zaključujem, ovo vrišti na muljažu, samo kakvu? S obzirom da je ovo Žikina kronika za koju mi treba materijala, i s obzirom da volim žikaste otkačene stvari, odlučim da ću odvojiti sat vremena života da vidim što se tu događa i upoznam misterioznog producenta/poduzetnika/sivu eminenciju. Međutim, odmah kažem prijatelju da na taj sastanak ide sa mnom, pa nek’ posluži kao prevoditelj, odvjetnik ili tjelohranitelj. Naravno, na to pristane, te mu dajem ovlaštenje da dogovori vrijeme sastanka. Može. Naravno, mjesto sastanka je kafić u centru Zagreba. Popit ćemo kavu. “Normalno”, pomislim si, “kad ureda nemate”.
Dolazimo prijatelj/posrednik i ja na mjesto sastanka, gdje nas dočekuje poduzetnik, korpulentniji gospodin u svojim pedesetima, te njegova žena (nazovimo je Ankica); atraktivna džepna Venera, desetak godina mlađa od njega. Govori maznim glasom i široko se osmjehuje. Odmah primjećujem da ću sastanak održati zapravo s njom, jer je ona očito kadrovska, računovodstvo i CEO njihovog neobičnog poduzeća. Poduzetnik mi nije ispričao mnogo toga, osim što je odmah po upoznavanju rekao da imam lice za televiziju. Njegova supruga se uključuje izjavom da je i sama pomislila isto, i okrenuvši se prema meni dramatičnim glasom izjavi: „Vidim te pred kamerama“, nakon čega odmah slijedi pitanje: „Kakvo je tvoje mišljenje o ezoteriji?“ OK, sve je jasno, ovo je oću-da-ti-gatam posao. Kažem joj da sam jednom dala napraviti natalnu kartu i da me uvijek zanima što je tko po horoskopu, da znam ponešto o tvrdnjama koje su karakteristike znakova i što znači kad ti je Venera u Škorpionu, Mjesec u Biku, no za svoj sam gušt u tajne ezoterije zagrebala taman dovoljno za zabavu, vrškom nokta. Vidno je zadovoljna odgovorom, nakon čega mi je počela tumačiti kako je astrologija kompleksna disciplina, dok je numerologija, s druge strane, nešto što me ona može naučiti za tri dana. Nudi mi da postanem mag koji ima svoj astro šou.
„Zarada je izvrsna! Prijava ide odmah sutra, kod nas je sve legal. Prvo odradiš dvije emisije tjedno, u šihti od dva do četiri ujutro. Kasnije, kad stekneš svoje pozivatelje, oni tebe zovu na privatne linije. Pazi, to su programi koji se emitiraju u Austriji, a znaš koliko ondje ima naših, u Beču samo; pa to je milijunski auditorij!“, nastavlja mi predstavljati moj put do uspjeha, bogatstva i slave. Zahvalila sam se na ljubaznoj ponudi i odbila. Uz slatki osmjeh pitala me zašto odbijam ponudu. „Nemojte se uvrijediti“, rekoh, „ali imam moralnih poteškoća s izvršavanjem radnih zadataka. Od mene se očekuje da, nakon što sam pohađajući trodnevni tečaj postala certificirani mag, ljudima koji zovu govorim da je za njihovu lošu financijsku situaciju kriva činjenica da su kredit podigli na dan koji numerološki nikako nije bio povoljan za takve pothvate. Nije mi to, kako da vam kažem, baš neka špica.“
„Očekivala sam sličan odgovor“, odgovara mi paleći cigaretu. “Sigurno zato što si mag”, pomislim, ali puštam je da nastavi. „Imaš predrasuda, vidim. Povrijedio te netko u životu. Zatvorena si, i nisi otkrila svoju moć. Pazi što ti kažem, imaš vremena do trideset i šeste da se ostvariš, a zatim je kasno. Sjetit ćeš se što ti Ankica kaže. Nudim priliku. Taj koji tebe zove, pa on želi čuti da je odgovor u brojevima, ne želi čuti da je kriv, da je odgovoran za loše stvari koje su mu se dogodile. Pa tebe zove da mu pomogneš! Da mu pomogneš na tri dana, već si mu pomogla. Zar je bitno što je, ako djeluje? Po čemu je pomoć u tom obliku drugačija od psihijatara, ili svećenika“
Odgovaram da i placebo može djelovati, ali ponavljam da mi je opet ideja da zarađujem nabijanjem nečijih telefonskih impulsa odbojna. Uostalom, kažem joj, rado bih radila u svojoj struci. Ali, magica Ankica i tu bacila na koljena i sasjekla oštricom svoje zbiljnosti. „Ma šta“, izjavi otpuhujući dim u stranu, „ti bi u marketing? Ti bi u PR? Pa na svako takvo radno mjesto dolazi stotinu molbi. Zašto da se boriš s ostatkom takvih koji žele isto, kad se ovdje možeš izgraditi u ličnost? Pazi, ti imaš tri, tri, tri u datumu rođenja, kad se zbroji, to znači da si stvorena za obraćanje ljudima; ali ne pisanjem, ne iza neke kamere, nego glasom, pojavom i personom. Nudim ti to, danas i odmah, ali si u grču, u strahu, jer se bojiš svega za što si sposobna, bojiš se ostvariti puninu svojih potencijala. Ne moraš, ali meni je žao, ne želim da se sjetiš Ankičinih riječi kad već bude kasno, kad se budeš osvrtala na ono što si zvala životom i mislila o tijeku kojim je od danas mogao poći.“
Dok sam se autom udaljavala od mjesta sastanka, težina njenih riječi odzvanjala mi je u ušima. Na trenutak sam vidjela sebe, Tirkiznu Magicu, kako s viskom u ruci i zapaljenom svijećom pored sebe razgovaram s nekom staricom iz Tounja koja zove očajna, jer joj muž ima karcinom jednjaka, sin ostao bez posla, a snaha ih sve uzdržava berući šparoge u Njemačkoj u visokom stupnju trudnoće. Spomenula je Ankica i slučaj bivšeg kick boxing šampiona koji je nakon ozljede stopala morao prekinuti karijeru te se prekvalificirao u maga koji sad pod njenim okriljem numerološki usmjerava sudbine stotina ljudi koji zovu njegov šou. Nekako mi se čini da ću se, budem li se primorana prekvalificirati za neku drugu djelatnost, ipak baviti uzgojem cvijeća. Ono je bogatije za stotine boja od halja njenih čuvenih magova.
