U svom djelu Smrt i zivot velikih američkih gradova (eng. The Death and Life of Great American Cities) iz 1961. godine, kojeg mnogi zovu biblija modernog urbanizma, urbanistica i aktivistica Jane Jacobs naglasila je značaj aktivnog sudjelovanja stanovnika u stvaranju funkcionalnih, a i čovjeku ugodnih urbanih sredina. „Gradovi imaju sposobnost osigurati ponešto za svakog samo zato i samo ako su kreirani od strane svih stanovnika“, zapisala je J. Jacobs i upisala se u svjetsku urbanističku povjest.
U današnjem urbanoskopu predstaviti ćemo spomenutu urbanisticu te koncept urbanih šetnji koje se svake godine odvijaju u gradovima diljem svijeta, ove godine ovog vikenda. Radi se o kraćim šetnjama po gradskim četvrtima, koje ljude potiču da upoznaju svoj životni prostor, aktivno ga stvaraju i unapređuju. Kroz šetnje se stanovnici povežu sa svojim susjedima i prostorom kao društvenim mjestom te tako grade osjećaj pripadnosti četvrti. Šetnje stvaraju priliku za rasprave o izazovima i inovativnim rješenjima za poboljšanje uvjeta života zajednice. Promovira se hodanje i održiv oblik kretanja po četvrtima. Hodanje je razumljeno i kao organizacijski alat koji ima pozitivan utjecaj na razvoj lokalnog gospodarstva poput malih lokalnih trgovina, usluga i kreativnih industrija.
Inicijativa Jane’s Walk ima izvore u Torontu i njezina namjera je širiti poruke J. Jacobs o aktivnim stanovnicima kao promotorima urbanog razvoja, kojeg stvaraju ljudi po svojoj mjeri, dakle mjeri kvalitetnog života za stanovnike i poosjetitelje. Prošle godine je inicijativa povezala 212 gradova u 36 država, na šest kontinenata i njezin cilj je da se broj gradova koji sudjeluju u tome iz godine u godinu povećava i da se koncepti održivih četvrti i aktivne zajednice što više realiziraju u praksi. Šetnje organiziraju različite stručne i civilne društvene organizacije, a može ih voditi bilo koja dovoljno entuzijastična osoba, jer se smatra da je svatko stručnjak za svoju životnu sredinu i svatko ima znanje te ideje za njezino poboljšanje, koje se mogu dodatno razvijati u sudjelovanju s ostalim stanovnicima. Radi se, dakle, o šetnjama koje vodi zajednica. Na stranici inicijative se može pronaći puno dojmova iz proteklih šetnji diljem svijeta, dobiti bolji uvid o čemu se radi i zamisliti kako bismo mogli organizirati urbanu šetnju po vlastitoj četvrti.
Šetnje su posvećene i samoj J. Jacobs, koja je rođena 1916. godine u Scrantonu u Pennsylvaniji. Jacobsova se bavila novinarstvom i 1952. godine postala je članica uredništva časopisa Arhitekturni forum (Arhitectural Forum), da bi nakon devet godina, iako bez formalnog obrazovanja na području sociologije prostora, s već spomenutim djelom napravila pravu revoluciju na području razumjevanja prostornog planiranja gradova po mjeri i s aktivnom ulogom njihovih stanovnika.
Jacobsova je gradove razumjela kao integrirane sisteme na čiji razvoj u velikoj mjeri utječe aktivnost zajednica. Suprotstavila se dominantnom mišljenju u vezi gradskog prostornog planiranja, po kojem arhitekti najbolje znaju, što je dobro za ljude, i da će ljudi svoje djelovanje u cjelini i spontano prilagoditi planiranjima odozgo. Jacobsova se nije složila s uvjerenjima da u gradovima vlada anonimnost i otuđenost nego raznovrsni društveni život na javnim prostorima, ulicama, nogostopima, kojeg treba podržavati, jer se tako ostvaruje četvrt. Kao aktivistica borila se protiv monofunkcionalnih četvrti, u koje bi zgusnuto naseljeno što više ljudi i stisnuto u takozvana spavaća naselja s minimalnim udjelom prostora za društveni život stanovnika. Bilo je mišljenja da gradovi nisu samo funkcionalni instrumenti za život, nego u prvom redu imaju funkciju nositelja društvenosti. Promovirala je pogled stanovnika – pješaka suprotno primarnoj prilagodbi četvrti automobilskom prometu.
Za J. Jacobs bogatstvo grada je u raznovrstnosti, u dinamici na području fizičke i društvene prenamjene četvrti i zagovara ideju da u svakom trenutku na javnim prostorima grada treba biti određeni udio stanovnika iz bilo kojeg razloga, da bi četvrt funcionirala i razvijala se, znači da bi bila održiva. Ideje J. Jacobs popularizirane su skoro prije 60 godina i u borbi za javni prostor te baštinu i uključivanje stanovnika u procese stvaranja i obnove četvrti jako su vrijedne i aktualne. Urbane šetnje koje počivaju na idejama aktivistice dobra su prilika da ljudi izađu na ulice, u parkove, na trgove, da se gradovi probude, da se njihovi stanovnici druže, sjećaju i prisjećaju te da se stvaraju nove ideje i društvene inovacije te podržava međugeneracijski dijalog – stvara se četvrt po mjeri i od ljudi.
U svibnju završava projekt Star voice, koji je svakako promovirao koncept prostornog planiranja kojeg je zagovarala Jacobsova. U okviru projekta organizirane su i šetne po Zvijezdi, slične konceptu urbanih šetnji. Karlovac bi se svakako trebao pridružiti inicijativi Jane’s walk, registrirati se na stranici inicijative i izvještavati o dojmovima sa šetnji na blogovima i portalima. Inicijatori mogu biti udruge, gradske zajednice i Grad Karlovac, a šetnje bi trebali koncipirati i voditi i sami građani, stanovnici svake konkretne četvrti. Sigurno bilo bi puno zanimljivih priča iz povjesti četvrti, puno ideja, suradnje i druženja te dogovora za daljnju akciju, što je svakako dobro za urbanu revitalizaciju grada kao cjeline.
