HDZ ruši kuću u Šimunićevoj dva. Zašto? Ništa mi nije jasno

Potpuno su zbunjujuća medijska izvješća prilikom kupnje i sada prilikom predstavljanja idejnog rješenja u kojima se eksplicitno ili implicitno govori o rušenju ove kuće iz 18. stoljeća. Zašto to zbunjuje? Zato što ništa u nedavno usvojenom Urbanističkom planu uređenja Zvijezde (UPU Zvijezda), niti u Konzervatorskoj studiji, njezinoj verziji pripremljenoj za javnu raspravu od siječnja 2016., ne upućuje na to da je ova zgrada predviđena za rušenje. Upravo suprotno se može zaključiti iz članka 55. UPU "Zvijezda". U obvezujućim dokumentima ne piše ništa što bi upućivalo na to da se Šimunićeva 2 treba rušiti, a njeno se rušenje najavljuje na sva zvona

Autor: Ana Matan

U veljači ove godine Hrvatska demokratska zajednica je kupila kuću u Šimunićevoj 2 za svoje stranačke prostorije, ali i kao primjer ostalima da svatko može doprinijeti obnovi i vraćanju života u Zvijezdu, što je vrlo pohvalno. Petog svibnja u Knjižnici za mlade je predstavljeno i idejno rješenje „kuće HDZ-a” koje je izradio Projektni biro Vinski. Iako je spomenuti rok za realizaciju projekta, prema medijskim izvješćima, od tri do šest godina, dobro je da se na projektu radi, osobito pred izbore. Ono što je potpuno zbunjujuće su medijska izvješća prilikom kupnje i sada prilikom predstavljanja idejnog rješenja u kojima se eksplicitno ili implicitno govori o rušenju ove kuće iz 18. stoljeća.

Zašto zbunjujuće? Zato što ništa u nedavno usvojenom Urbanističkom planu uređenja Zvijezde (UPU Zvijezda), ni u Konzervatorskoj studiji (verzija pripremljena za javnu raspravu, siječanj 2016.) ne upućuje na to da je ova zgrada predviđena za rušenje. Upravo suprotno se može zaključiti iz članka 55. UPU Zvijezda (osnovni dio plana, str. 16) u kojem se predlaže dodatna pojedinačna zaštita za građevinu Šimunićeva 2 i upis te građevine u registar kulturne baštine RH. O kući u Šimunićevoj 2, još se u Analitičkoj studiji iz 1979. (tzv. Bijeloj knjizi) govori kao o „spomeniku kulture“, a i u Konzervatorskoj studiji iz 2016. joj je pripisana „izrazita vrijednost“ (str. 72). U „smjernicama za obodnu izgradnju“ za blok H u koji spada i Šimunićeva 2 navedeno je da se zahtjeva „građevinsk(a) i konstruktivn(a) sanacij(a) koja podrazumijeva potpunu afirmaciju … stilskih obilježja obnovom odnosno, rekonstrukcijom svih dotrajalih ili nedostajućih elemenata povijesne arhitekture prema dostupnoj dokumentaciji izvornog stanja.“ (str. 73)

„Građevinska i konstruktivna sanacija“ ni u kojoj interpretaciji ne znači rušenje ili pak uklanjanje objekta. Da se nije pomišljalo na rušenje Šimunićeve 2 upućuje još jedan paragraf iz smjernica o bloku H u kojem se propisuje da se „(n)a svim povijesnim visoko valoriziranim građevinama u bloku prilikom obnove (kurziv, AM) moraju … provesti restauratorska sondažna istraživanja kako bi se utvrdile sve građevne faze i bojani slojevi in situ, a koje su poznate iz arhivskih dokumenata. Prilikom obnove (kurziv, AM) potrebno je prema rezultatima istraživanja analizirati sve faze gradnje i na osnovu detaljne analize izvesti projekt prezentacije , prilikom čega treba obratiti pažnju na očuvanje izvorne žbuke i boje, ali i vraćanja izvornih otvora i izvorne stolarije.“ (str. 73)

šimunićeva dva 1969

Ako ove komplicirane fraze i ostavljaju neku dvojbu, analiza stanja u bloku H je sasvim jasna i glasi: „Građevinsko stanje obodnih građevina u dobrom je stanju, osim Šimunićeve 6 koja je ruševna i Frankopanske 3 koja je u lošem stanju“ (str. 66). Ne spominje se dakle da je građevinsko stanje Šimunićeve 2 loše. Doduše, Konzervatorske studija na koje se pozivam je iz siječnja 2016., a prva verzija konzervatorske studije nastala je još i ranije, pa je stanje u bloku H sigurno pogoršano, ali to je druga priča. U obvezujućim dokumentima ne piše ništa što bi upućivalo na to da se Šimunićeva 2 treba rušiti, a njeno se rušenje najavljuje na sva zvona.

Dakle, da se ne bi zainteresirana javnost, dovodila u zabludu, investitor (HDZ) bi trebao predočiti dozvolu za rušenje, bilo bi prikladno da i to bude prije izbora. Ako ima dozvolu za rušenje, Konzervatorski odjel bi se trebao očitovati o načelima po kojima radi. ako izdaje dozvole za rušenje mimo onoga što piše u Konzervatorskoj studiji? Čemu silna istraživanja, procedure, rasprave, usuglašavanja i usvajanja urbanističkih planova, ako će na kraju vladati potpuna samovolja i diskrecijska procjena bez jasnih kriterija bilo za rušenje, obnovu, rekonstrukciju, sanaciju, interpolaciju, „faksimilizaciju“ i ostale moguće zahvate?

Dozvoljam da sam kao laik nešto krivo razumjela. U tom slučaju, molim da me netko uvjeri da će se na primjeru „kuće HDZ-a” uspostaviti jasni konzervatorski kriteriji i smjernice za postupanje s vrijednim objektima u Zvijezdi koji će se dosljedno primjenjivati i na sve objekte u staroj gradskoj jezgri.