Kontrola mikročipiranja nije provedena, nema info-centra, nema pravog programa oglašavanja i udomljavanja. Karlovac ima problem neizgrađenog sustava – ocjenjuje Luka Oman, predsjednik udruge Prijatelji životinja.
Sudjelovao je u četvrtak na tribini o zbrinjavanju životinja “Od ljubimca do skloništa” koju je u Knjižnici za mlade organizirala Udruga za razvoj građanske i političke kulture Karlovac Polka u suradnji s Udrugom za dobrobit i zaštitu životinja “Najbolji prijatelj” skupa s voditeljem skloništa za životinje na Utinji Krešimirom Lemićem iz Centra za razvoj poljoprivrede i trgovinu poljoprivrednim proizvodima (CRPK) i pročelnicom Upravnog odjela za poduzetništvo, poljoprivredu i turizam Grada Karlovca Andreom Vrbanek.
Zakon o zaštiti životinja, kaže Oman, omogućuje izradu sustava rješavanja problema napuštenih životinja, no malo koja jedinica lokalne samouprave ga je izgradila.
- Zakon je stupio na snagu 2007. godine. Lokalne zajednice su samo napravile ugovor s veterinarima da se životinje uzmu sa ceste. Time se ne može previše postići. Svaka životinja treba biti zbrinuta, svakoj životinji se treba pružiti medicinska skrb, ali i svaka zbrinuta životinja treba biti kvalitetno oglašena da bi bila udomljena. Da bi se to lakše dogodilo, treba biti kastrirana. Zakon propisuje i da lokalne zajednice trebaju educirati ponajprije mlade o zaštiti životinja. Ugovor o prikupljanju pasa sa ceste to ne može sve pokriti – kaže Oman.
“Od 2004. godine je jasna obveza mikročipiranja za sve pse. Tu odluku poštuje 70 posto građana. Kazna iznosi do šest tisuća kuna. Lokalne zajednice su nadležne kontrolirati mikročipiranje od 2013. i kažnjavati vlasnike pasa koji nisu to uradili. Lokalne zajednice nisu prionule tom poslu, mada je to u njihovom interesu. Zakon o zaštiti životinja jasno kaže da svaki posjednik životinje mora voditi računa o kontroli razmnožavanja ljubimca. No, lokalna zajednica ne reagira neispunjavanje te obveze”, dodaje. Nije zadovoljan što sklonište na Utinji nije proglašeno no kill skloništem, ali niti time što Karlovac nije proglašen no kill gradom, dakle mjestom u kojem se odlučilo ne ubijati napuštene životinje, mada hvali CRPK kao tvrtku koja skrbi u Karlovcu o zbrinjavanju životinja zbog dobrog smjera u kojemu se sklonište razvija.
- U Zakon je ubačen prijeporan članak koji kaže da sklonište može usmrtiti životinju nakon 60 dana boravka, ako su ispoštovani svi uvjeti za to. Vidi se da je to umetnuto u tekst, da nije logično. Ako se uloži novac u životinju, apsurdno ju je usmrtiti. Lokalna zajednica je dužna napraviti sustav informiranja. Ako je sustav dobar, životinja neće niti doći u sklonište, pa neće biti troškova smještaja. Izmjenama Zakona neće biti mogućnosti ubijanja. No, i sada svako sklonište može biti no kill – veli Oman.
“Za životinje se brinemo onoliko koliko dopuštaju financijska sredstva koja imamo na raspolaganju, a naša volja je najveća moguća”, kaže Lemić.
- Mjesta za pomak nabolje u smještaju ima. Mjesečno u sklonište dođe četrdesetak pasa, a udomi se tridesetak. Nismo no kill sklonište, ali od kolovoza 2016. niti jedna životinja nije eutanizirana. Financiran je dvomjesečni smještaj životinje, a nakon toga se u suradnji s udrugama, prije svih Najbolji prijatelj i Mijau Karlovac, životinje nastavljaju hraniti i udomljavaju. Financirani smo po psu i po hranidbenom danu. Pružamo usluge općinama i gradovima. Na osnovu toga se računa hranidbeni dan po svakom psu, te cijepljenje i čipiranje. Čipira se po dolasku, a cijepi se protiv bjesnoće nakon deset dana karantene, odnosno nakon tri mjeseca starosti – kaže Lemić i dodaje da je ugovor CRPK-a i Grada Karlovca istekao i da nakon poništenog natječaja za odabir novog pružatelja usluga zbrinjavanja životinja te poslove nastavljaju obavljati temeljem dodatka starog ugovora.
“Rečeno nam je da se čeka usvajanje novog Zakona o zaštiti životinja koji će zabranjivati eutanaziju. Osim u Karlovcu, radimo i u Ozlju, Dugoj Resi, Josipdolu, Draganiću i Slunju. Mnogo bi bolje bilo da se izdaje županijska koncesija. Sklonište zadovoljava sve uvjete koje zakon propisuje”, kaže Lemić.
A. Vrbanek se slaže da je bolje dijeliti poslove zbrinjavana životinja na županijskoj razini, nego na razini općina i gradova, jer je, kako veli, Karlovac okružen ruralnim općinama koje u tom pogledu nisu odgovorne, pa napuštene životinje dolutaju do Karlovca i postaju problem njegovih građana.
- U Karlovcu nema koncesije za zbrinjavanje životinja. Može se posao povjeriti raspisivanjem natječaja svake godine za odabir pružatelja usluge. Drugi način je da se sklopi ugovor na rok od četiri godine temeljem Zakona o komunalnom gospodarstvu, što koristimo, jer je bolje ugovor sklapati na duži period. Treća je mogućnost da Grad osnuje vlastito sklonište. Ugovor kojeg smo imali je istekao i raspisali smo novi natječaj na kojem je najjeftiniji ponuditelj bila tvrtka iz Pokupskog Cerja, sa čime se građani nisu složili. Gradsko vijeće nije prihvatilo njihovu ponudu. Politici bih sugerirala vlastito sklonište, jer bi to bilo trajno rješenje i mogli bismo tako pružiti kvalitetniju uslugu – kaže A. Vrbanek.
Negativan učinak na dugoročniju strategiju zbrinjavanja ima i Zakon o javnoj nabavi, ističe pročelnica, jer onemogućuje tvrtkama razvijanje dugoročnije strategije skrbi za životinje.
- Tvrtke ulažu svoj novac a ne mogu znati hoće li na natječaju ponovno dobiti posao – veli A. Vrbanek.
Iako priznaje da nisu svi psi u Karlovcu čipirani, tvrdi da Grad u potpunosti poštuje Zakon o zaštiti životinja.
- Istina, dio pasa koji se nije mogao udomiti nakon 60 dana bio je uspavan. Za zbrinjavanje životinja izdvajamo oko 700.000 kuna po godini, a sufinanciramo i vrlo važan rad udruga. Naš cilj nikad nije bio usmrtiti životinju, no dio pasa je uspavan iz prostornih i financijskih razloga. Komunalno redarstvo nije dovoljno kapacitirano, da bi vršilo kontrole i svakako će trebati zaposliti više redara. Imamo razrađen čitav sustav kontrole i redovito obilazimo sklonište – kaže A. Vrbanek.
