Jedino birači Hrvatske demokratske zajednice, bar se tako čini na karlovačkom području, mogu pobijediti HDZ na lokalnim izborima. Iako zvuči malo neobično ili paradoksalno, nije nešto posebno novo u političkoj praksi da se zapravo izborni proces svede na neku vrstu unutarstranačkih izbora, jer je ova politička stranka postala tako dominantna i umrežena u sve društvene strukture na karlovačkom području da joj nikakvu konkurenciju ne predstavljaju politički suparnici već jedino vlastiti članovi nezadovoljni svojim statusom.
HDZ-u se, eto, zahvaljujući raznim okolnostima, među koje spada i neučinkovita politička strategija njihovih najvažnijih političkih oponenata kao što su Socijaldemokratska partija Hrvatske, Hrvatska seljačka stranka, ili Hrvatska socijalno-liberalna stranka na području Karlovca i Karlovačke županije, dogodilo da nema neke ozbiljne političke konkurencije na lokalnoj političkoj sceni.
Zahvaljujući tome, već se zna da će HDZ-ov kandidat za gradonačelnika pobijediti u Karlovcu (!?), zna se i da će njegov prethodnik postati župan, te da će u ostalim jedinicama lokalne samouprave stvari izgledati slično. HDZ je dobro organizirana stranka/društveno politička organizacija, pa su već raspodijeljeni resori, zna se tko će biti vijećnici, predsjednici vijeća i skupština, voditelji odjela, pročelnici, direktori javnih poduzeća i tako to. Uglavnom, zna se gotovo sve, osim postotaka kojima će ova stranka pobijediti, ali to nije ni važno u ovom našem hibridnom višestranačju koje tako podsjeća na jednostranačje, da ne spominjemo neke neugodne uspomene.
Vratimo se na početak naše priče i pretvorimo konstataciju u pitanje. Može li se dogoditi da jedan HDZ (članovi, birači, simpatizeri,..) pobijedi drugi HDZ (stranački dužnosnici, članovi raznih tijela, vijeća, skupština, i slično)?
Iako bi prosječan birač pomislio da je to jedno te isto (politička stranka na vlasti i ona u bazi) mogao bi se prevariti. Stranka u institucijama ili na vlasti nije isto što i stranka u bazi. U tijelima lokalne, regionalne ili državne vlasti nalaze se profesionalci koji, u pravilu, imaju malo veze sa biračima i stranačkim pčelicama koje marljivo odrađuju zadatke koje su dobili. Ti profesionalci u institucijama, naravno, imaju svoje prijatelje, rođake, kolege sa kojima se bolje osjećaju pa se često dogodi da kandidati za određene dužnosti „iskoče“ iz nekog šešira, a da članovi stranke ni ne poznaju te nove političke perjanice.
HDZ, kao ni druge stranke nije neki izuzetak, štoviše, u tako velikoj i složenoj organizaciji pritisak vanjskih „eksperata“ pred izbore je još veći nego u malim strankama, koje moraju tražiti „junake“ i „stručnjake“ čija će se imena pojaviti na listama i u medijima..
Oni koji su imali priliku uspoređivati neke prošle izbore na području karlovačke regije, u kojima je najčešće pobjeđivao HDZ, znaju da je pobjeda ove stranke rijetko kada značila kontinuitet određene politike, nego je u kadrovskom, a često i organizacijskom pogledu to bila neka sasvim nova priča poslije izbora, s novim lokalnim akterima, koji su se sklanjali ili gubili sa političke scene nakon što bi „njihov“ HDZ proveo nove izbore. Zbog takve prakse lokalni politički lideri HDZ-a dosta se brzo mijenjaju pa s vremena na vrijeme zaključim da malo članova HDZ-a poznaje svoje političke dužnosnike iz prošlih mandata. Posebno one niže razine, ali da ne gnjavim previše, zaključimo ovo razmišljanje slijedećim – HDZ je zahvaljujući svojoj organizaciji, ali i sklonosti trgovini svojih političkih oponenata koji su se kroz koalicije s njime organizacijski rastopili i izgubili značaj na lokalnoj političkoj sceni, došao u apsurdnu situaciju da izbore jedino može izgubiti od samog sebe.
To se ne mora dogoditi, ali bolji poznavatelji političkih odnosa na karlovačkom području znaju da se unutar najveće stranke i višekratne pobjednice lokalnih izbora vode različite bitke ili frakcijske borbe za utjecaj, ako bi to pokušali nazvati modernim rječnikom. One doduše nisu javne ali su vrlo dinamične i energične. Jedna od tih bitki nedavno se vodila za unutarstranačkih izbora između baze (Karlovca) i periferije (nekih drugih županijskih centara). Ona nije završena i ima naznaka da se u HDZ-u formira unutrašnja opozicija. Mogu li od toga imati koristi njihovi politički suparnici saznat ćemo nakon izbora.
