Bez obzira na mišljenja o mrežnim aplikacijama za upoznavanje drugih osoba, te aplikacije su tu, poput hormona u piletini koju kupujemo, kineskog češnjaka ili Donalda Trumpa i ne planiraju nestati, nego im algoritmi postaju savršeniji, a one jednostavnije za uporabu korisnicima.
Jedna od takvih aplikacija je i Tinder, koja broji gotovo 50 milijuna korisnika diljem svijeta. Što na Tinderu možete pronaći nije nužno povezano s onime čemu se od te aplikacije nadate, ili, riječima dobrog prijatelja, tinderaša s tendencijom brisanja i obnavljanja aplikacije gotovo na mjesečnoj bazi: „Tinder je aplikacija koja nam dopušta da krajnje anonimno i bezopasno upražnjavamo potrebe potrage za seksom ili partnerom, kojima se u stvarnome svijetu ne bismo usudili ili ne bismo uopće bili u prilici prići. Naučio sam da nema smisla tražiti osjećaje u kupleraju. Ne tvrdim da ih je nemoguće pronaći, osobno u tome još nisam uspio.“
Preuzimam ulogu Đavoljeg odvjetnika, jer je mučna količina tekstova koji kritiziraju Tinder – autori takvih ogleda vrše sistematsko silovanje mozgova i odabira svih koji žele biti samci ili su zbog životnih oklonosti bez ozbiljnog partnera. Što ćemo sa svim našim prinčevima na menadžerskim pozicijama i našim princezama iz javne nabave koje nisu pronašle ženike, priležnike, ili makar nekog za otići na svadbu najdosadnije sestrične? Siroticu će ondje opet svi sažalijevati, podsjećati da je nakon tridesete mogućnost začeća sve manja, a mogućnost anomalija ploda češći, pa će jedva čekati da prođe vrijeme darivanja mladenaca kako bi se mamurna praznim autoputom zapičila u Zagreb u podstanarski stan, zagrlila cimericu, a mami javila da ne može u povrate, jer ima crijevnu virozu, najvjerojatnije uzrokovanu jajima generičkih svatovskih kolača koji su predugo stajali na stolu. Samo potpuna emancipacija i oslobođenje od vlastitih i očekivanja okoline može dovesti do istinskog ispunjenja, zena i prihvaćanja života koji darove nosi. Ili tako nekako.
Kako Tinder funkcionira? Sama aplikacija je besplatna i dostupna za sve mobilne platforme. Da biste ju mogli koristiti, morate se ulogirati preko fejsbuk računa, prilikom čega će aplikacija prikupiti vaše podatke – zapravo su nužni samo adresa elektronske pošte i lista prijatelja, pri čemu je važno naglasiti da nitko od fejsbuk prijatelja neće vidjeti da ste se priključili Tinderu, osim ako vas, dakako, kasnije ne vidi na na tom virtualnom susretištu, no vratit ćemo se i na takve situacije. Zatim vam Tinder nudi radijus unutar kojeg možete pregledavati profile korisnika. To, primjerice, znači da, ako je netko iz Karlovca uredio postavke tako da želi vidjeti profile korisnika u radijusu 50 kilometara, vidjet će ekipu od Novog Mesta, Zagreba, Ogulina i ostalih; dakle sve koje koriste Tinder u toj udaljenosti od mjesta vašeg stanovanja, te vam ponuditi uvid u njihove profile.
Uvidom u profile osoba koje se nalaze u vašoj blizini Tinder će vam ponuditi da „svajpate“ lijevo ili desno, dakle prelaskom prstića u željenom smjeru. Prednost te aplikacije je da, ako “svajpate” vama privlačnu osobu desno, ona to neće znati tako dugo dok neka od njih ne učini isto na neku od vaših slika. Ako se to dogodi, tada se između vas dvoje otvara mogućnost komuniciranja putem poruka izravno u Tinder aplikaciji. Nakon toga znate da ste privlačni jedno drugome, a na vama ostaje hoćete li zaključiti “posao” ili ne.
Naravno da su hrpe katolibana i dušebrižnika odmah pokrenule razne marketinške kampanje i web stranice koje upozoravaju na strahote modernih tehnologija, strah za sigurnost korisnika aplikacija poput Tindera, OK Cupida i sličnih, dovodeći ih i u svezu s porastom spolnoprenosivih bolesti. Možda i nemaju toliko razloga za brigu, jer čini se da ipak Tinder susreti ne dovode do seksa samo tako i vrlo lako. „Tinder je vrh. Razočarao sam i sebe i druge puno puta, a imao snošaj zahvaljujući njemu nikad. Ako ništa drugo – super je zabava i fantastičan alat za maženje ega”, komentirao je jedan od korisnika.
Dakako, psihologija i psihijatrija imaju svoja tumačenja rastuće popularnosti aplikacija poput Tindera, tvrdeći da neutemeljena percepcija „viška“ žena koju aplikacija stvara izokreće čitav sustav upoznavanja partnera prema kratkoročnim druženjima – budimo realni, često isključivo seksualnim – te stvara osjećaj gubitka povezanosti sa „stvarnim“ osobama među kojima birate budućeg partnera. Tada vam se možda dogodi iskustvo poput ovoga: „Najgori Tinder spoj koji sam imao je moj odlazak da se vidim sa curom iako sam znao da mi se nit’ jebe, nit’ biva sa nekim, ali me je onaj retardirani glas u glavi koji procvjeta negdje oko drugog mjeseca zajedno sa svim onim sivilom nagovorio da toj cijeloj ideji dam šansu. ‘Idi, vidi je. Tko zna, možda te svaki instinkt koji imaš zapravo vara, svidi ti se i prođu te ideje o suicidu’, pomislim. Poslije trideset sekundi komunikacije s dotičnom krenuo sam odbrojavati minute do kulturnih trideset minuta prije kojih mogu reći: ‘Hej, super mi je bilo, ali sad zbilja moram ići, nešto kući obaviti.’ Ako ništa drugo, poslije tog dejta više sam cijenio samoću i zimsku depru koja ide u paketu s njom.“
Ono što Tinder čini privlačnom aplikacijom jest da nema izravnog odbijanja. Ako vrijedno svajpate i lajkate, u jednom trenutku doživjet ćete toliko željeni match, što odmah nahrani ego. Netko misli da smo interesantni, lijepi, nema pojma o našim kompleksima, sumnjama, strahovima, erektilnim disfunkcijama, devijantnim ponašanjima, problemima sa zadržavanjem posla, strahom od vezivanja i odbacivanja. Dakako, ako ste djevojka, Tinder se pobrinuo da što dulje ostanete ili opstanete na aplikaciji i poboljšate statistiku – imate veći broj svajpova, definitivno veći broj mečeva (nije tajna da muškarci rado idu na zakon velikih brojeva), a, ukoliko ste otvorenijih nazora, utoliko postoji i velik broj parova koji traže osobu koja bi im se priključila u svojevrsnom trojac aranžmanu. Prema podacima iz lipnja 2015., 68 posto korisnika Tindera bili su muškarci, a 32 posto korisnica žene. Izbor partnera je velik, opcija mnogo, no nužno je postaviti si nekoliko pitanja kako se praktična i korisna aplikacija iz bezazlene zabave ne bi pretvorila u izvor frustracije, razočaranja ili čak opasnosti.
Na internetu su i ostali članci koji se bave fenomenom Tindera. Novinar ili novinarka nekog časopisa instalira Tinder, primjerice, na rok od tjedan dana, što u pravilu rezultira zgražanjem nad profilnim fotografijama, kratkim opisom koje korisnici stave o sebi (192/90/27), ili vidljivim preferencijama korisnika koje aplikacija povuče putem facebooka i pomoću kojih ostali korisnici mogu saznati je li osoba koju simpatiziraju također veliki ljubitelj Hrvatske čiste stranke prava, vegan, fan facebook stranice “Di su pare?” te postoje li eventualno zajednički facebook prijatelji. Ta je opcija posebno korisna, jer uhodnički odmah ispituješ zajedničke poznanike sve detalje od toga koliko alimentacije plaća, je li mu mater posesivna i štirka li mu gaće iza kaljeve peći ili pak zašto se nikad nije ženio, a ima 45 godina i od rođenja živi u istom kvartu.
Cosmopolitan, primjerice, ovdje ostaje časopis dosljedan tradiciji i ulozi savjetnika i prijatelja čitateljicama. Ovaj put, pogađate, naslov članka je: „Kako ne uprskati na Tinderu“. Dakle, kad su opcije minimizirane, kad je maltene svaki brod otplovio, kad nije ostalo mnogo prostora za uprskati, ‘ajmo makar ne uprskati na Tinderu, zaboga. Moram priznati da je većina savjeta čak i razumna (Ne pozivajte ga u kuću!), ali su poneki i pomalo pretjerani (“Povedite najbolju prijateljicu na spoj, makar samo gledala iz prikrajka.”)
Najbolji savjeti koje sam pronašla online, a tiču se Tindera sugeriraju na koji način urediti svoj profil kako biste povećali šanse da vas suprotni spol svajpa udesno. Nije ni čudo, jer iz relatvno kratkog boravka na Tinderu primjećujem da većina muške populacije po svojim Tinder profilnim fotografijama spada u jednu od nekoliko kategorija:
1. torzo, na plaži/u gymu/ispred ogledala na ormaru; torzo priča svoju priču i zapravo možeš dejtat torzo, lik je samo host
2. fotke s putovanja, nebitno jel’ u Vinicu, Đurđevac, Buenos Aires ili Nairobi; on živi jeben život i jeben je sav
3. planine, gudure, klisure, skok padobranom, jet ski, ubava sela; ekstreman je, pljuje u lice opasnosti i carpe diem je napisao u kategoriju About da ne bi bilo zabune
4. auto, enough said
5. u odijelu je na nečijoj (vlastitoj?) svadbi ili krizmi
6. maskiran je
7. pozira sa svojim psom/mačkom jer je macho, ali senzibilan i ima osjećaj odgovornosti (korak dalje su djeca na slici, vlastita ili sestrina, frendova; on voli djecu pa hajde ovuliraj i raznježi se i dođi mi nakon ovulacije)
8. pozira sa svojom curom u očajničkom pokušaju da ostvari threesome, o čemu je uvijek maštao, ali mu se nije dogodilo i neće ni u idućem životu jer je šonjo
9. pozira sa curom koja treba pokazati ostalim curama da je vrijedan pažnje jer, eto, jedna ga već želi pa hajd’ i ti, ima za sve
10. na fotki je s nekoliko prijatelja, nada se da će ti se makar jedan svidjeti (ne nužno on) i jednom kad razgovor započne onda si ionako upecana
Zabavan eksperiment koji sam provela s dvojicom prijatelja pretprošlo ljeto na terasi jednog karlovačkog kafića doista je pokazao da Tinderovi algoritmi itekako idu u korist žena. Dok sam bezbrižno i razmaženo svajpala ne vodeći uopće računa o broju mečeva koje postižem, jer ih ima još toliko mnogo, njih dvojica relativno brzo dobili su obavijest da su potrošili svoju mogućnost svajpanja za danas i da bez nadogradnje na Tinder Pro verziju, koja se dakako plaća, moraju čekati dvadeset i četiri sata da im se obnovi mogućnost svajpanja. Žena, dakle, na Tinderu kronično nedostaje, a aplikacija se pokušava pobrinuti da ih zadrži, dok muškarce pokušava natjerati da za istu uslugu plate. Slično kao ugostiteljski objekti koji imaju jeftniju cijenu ulaznice ili besplatna pića za žene, dok muškarci plaćaju punu cijenu. Princip je isti, Tinder i „stvarni“ svijet su samo nijanse.
„Probao sam besplatni Tinder i Tinder uz mjesečnu naknadu. Ne isplati se plaćati, jer su i unatoč tomu nametnuta ograničenja. To je prva eksploatacija koja mi smeta. Drugo je spoznaja da se na Tinderu pretvaramo u proizvod. Sažimamo se u nekoliko slika i stotinjak znakova. Slika koja ide van je uglavnom kriva. Iako je dobar štos da se čavrljanje omogućuje samo, ako se oboje sviđa jedno drugome, taj moderan chat je uglavnom isprazan i jalov. Živimo ipak u konzervativnoj sredini i sati dopisivanja ne garantiraju kavu, a pružaju lažan osjećaj prisnosti. Zanimljivo kao ego boost, ali me smeta ta eksploatacija, komodifikacija ličnosti i moguća zloporaba. Što, ako ogoliš svoja intimna razmišljanja lažnom profilu”, upitao se jedan od korisnika.
Kakve osobe možete upoznati na Tinderu? Informatičare, nautičare, arhitekte, studente, dečke iz susjedstva i dečke iz nečijeg tuđeg susjedstva, game developere, pisce i pjevače. Neki žele popiti kavu, neki upoznati osobu svojih snova, neki bojažljivo krenuti dalje nakon prekida dugogodišnjih veza, a neki žele isključivo putena iskustva, što daju jasno do znanja već pri inicijalnom obraćanju putem poruka, tako da je bojazan o manijacima na toj društvenoj mreži donekle prenapuhana, jer već u razgovoru na chatu, koji se može i ne mora nastaviti putem WhatsAppa ili neke druge aplikacije, prilično jasno kakve su namjere onih s kojima se dopisujete. Dobijete uvid u njihov žargon, smisao za humor, gramatiku i elementarnu komunikacijsku pristojnost, a u kombinaciji s određenim periodom vremena u kojemu se ta komunikacija odvija donosite odluku želite li otići na kavu s dotičnom osobom ili joj zahvaliti na vremenu i pojasniti da u vas nema kruva za tu vrstu razonode. „Kratko sam koristila Tinder i u tom razdoblju dogovorila dvije kave. Prvi susret je bio prilično ugodan, s normalnim čovjekom, koji mi je, nažalost, bio fizički iznimno neprivlačan, a s drugim sam popila dvije ili tri kave koliko mi je trebalo da shvatim da, po mojim mjerilima, nije baš ‘sav svoj’. Ne sjećam se tehničkih detalja aplikacije, no ne mogu reći da sam bila izložena nekom verbalnom nasilju, pa čak ni pretjerano lascivnim porukama. Sve u svemu, vjerojatno ne sasvim loš alat, koji za mene ipak nije bio od pretjerane koristi, jer sam nedugo nakon toga upoznala svog sadašnjeg partnera u nekim posve drugim okolnostima”, odgovara jedna od tinderašica na upit o tretmanu kojeg je doživjela od drugih korisnika ove društvene mreže.
Znam nekoliko primjera uspješnih i i dalje aktualnih veza koje su započele upravo na Tinderu. Znam i neke primjere gdje su prezaposleni bez mnogo vremena za izlaske pronašli stalne partnere. Znam i za slučaj kad se na spoju pojavila osoba četrdesetak kilograma deblja od one na svojoj profilnoj fotografiji, a znam i za primjer muškarca koji se činio kao pravi match da bi se samo nekoliko spojeva kasnije prikazao u pravom svjetlu osobe iskompleksirane izgledom, karijerom, samopouzdanjem, šarmom i materijalnim položajem žene s kojom se počeo viđati.
Nije tajna da smo često u svojoj usamljenosti i želji da se povežemo, upoznamo ili makar nakratko razgovaramo s drugim ljudskim bićem spremni i na prilično očajne korake. Usamljenost se širi poput epidemije. Zatvaramo se u svoje svjetove, igramo igrice, gledamo epizodu za epizodom omiljene serije na Netflixu ili nekom drugom streaming servisu te nerijetko čtavu sezonu pogledamo u samo nekoliko dana. Zašto bi to bio iole gori, manje kvalitetan život od života aktivnog planinara koji se redovito seksa, a s frendovima odlazi na karting ili pejntbol? Problem je samo kad je ovaj prvi životni stil rezultat pomanjkanja izbora, nečega što ne odlučiš kao rezultat slobodne volje, nego pritisnut tjeskobama, manjkom samopouzdanja, traumama iz djetinjstva ili strahom od seksualnog čina.
No čini li te korištenje Tindera očajnikom/očajnicom ili jednostavno osobom koja svjesno koristi spomenutu aplikaciju kao dodatak već uvriježenim načinima upoznavanju novih osoba? Ako izlasci u pretrpane klubove nisu za osudu, zašto bi aplikacije poput Tindera bile? Sjećam se da mi svojevremeno na moju izjavu da povremeno koristim Tinder jedan momak rekao: “Ali zašto to radiš? Ti si dovoljno zgodna cura, možeš naći dečka na normalan način.“ Premda nije bilo ni vrijeme ni mjesto, a niti sam dotičnog mladog gospodina dovoljno dobro poznavala da bih upustila u iscrpnu raspravu o tome što sve smatram pogrešnim u njegovom stavu o mojim mogućnostima odabira partnera, kao i odabiru riječi „normalno“, bio je to samo jedan u nizu primjera kako mnogi i dalje gledaju na korištenje dejting aplikacija kao nešto, najblaže rečeno, čudno, ako ne i devijantno, posebice kod žena. Jedna tinderašica ispričala mi je svoje iskustvo: „Tinder zovem The Ice Breaker App, aplikacijom za probijanje leda, jer je meni barem tako služila. Ovisi kako ga koristiš, koje slike staviš i kako se predstaviš. Mogu ti reći da sam baš putem Tindera upoznala odlične prijatelje, i, zamisli, molim te, svi frajeri s kojima sam pričala masovno su se složili da su žene nemoguće. Napadaju k’o zvijeri. Recimo, nisam imala loša iskustva, osim jednog lika koji je stavio fotke svog frenda i onda kad smo se našli je bilo čudno. Ispostavilo se da je nesiguran oko svog izgleda, i, što ću, s obzirom da se bavim fotografijom, uzela sam fotoaparat, ‘opalila’ mu par fotki, poslala da ima za svoj novi profil, lijepo smo se pozdravili i više se nismo čuli. Kad bi mi se dogodio match to bi bilo gotovo isključivo sa strancima. Zbog zabave i provoda. Samo sam se s jednim dečkom poljubila i zaljubili smo se, što je opet koma, jer je na daljinu pa nema baš nekog smisla. I još jedna jako bitna stvar, domaće likove prolistaš za dva dana. Zato je Tinder bolje koristiti kad nekamo putuješ. No, moram priznati i da je užasno zabavno vidjeti na Tinderu likove koje poznaješ iz ‘stvarnog’ života, pa, kad se sretnete, podijelite onaj ‘vidio sam te na Tinderu’ trenutak.“
Zapravo, ništa što sam na Tinderu vidjela i čula, i sa svojim prijateljima koji ga također koriste komentirala nije odskakalo od gabarita stvarnog života. Činjenica je da vam svajpanje na temelju fizičkog izgleda može postati jedna vrsta rutine u kojoj se sva lica miješaju u jedno, da aplikacija nikad ne može postati surogat stvarnog susreta, ali može biti koristan nadomjestak, i doista ne vidim razloga zašto se kao takva ne bi koristila, te zašto bi se njezini korisnici morali sramiti ili skrivati zbog toga, o čemu dobro svjedoči mamac koji je jedan Tinderaš napisao na svom profilu: “Ako nečeg između nas bude, jamčim potpunu diskreciju, tvoje prijateljice nikad neće morati saznati kako smo se zapravo upoznali.”
