Urbanoskop: Porto – kreativno buđenje uspavanog diva

Autor: Lucija Unuk

Porto. Autor: Miguel Pires da Rosa. Izvor: https://www.flickr.com/photos/mpires/5815676828/in/photolist-9RUS79-aeXS9N-8w29Au-h247Yz-awD1VR-njCrPV-6S9ayb-9Gk9p5-7AMP8t-cLbgbo-nCU7Gc-ryRMck-HPM9jb-h24hXG-4z6CJ2-KkJAjo-nWFp1r-qSyAyB-6nTLGm-h244Z8-njeTbY-7yX2uz-C2BFs-zSEGTq-ryBy54-nKvono-dQb6Jb-NS9rEz-fxofeB-9dC7os-6TJQPX-7EnH1T-nCU7H4-a1doJY-99wbad-jEnE6a-dDtEHh-o4bPv6-tG5xoX-fgKAJD-9QTBEW-4yBg4W-tG5tBt-cdGfMh-2X6YBb-9QQHx4-6oMXMP-bPjjjD-ptLTub-6S4wA2

Porto, grad s oko 260.000 stanovnika, posljednjih deset godina doživljava urbanu transformaciju koja se u velikoj mjeri temelji na rekonstruiranju praznih i degradiranih prostora i zgrada te na njihovoj prenamjeni pomoću kulturno-kreativnih industrija.

Kao što možemo saznati iz publikacije nastale uz potporu programa Europske unije za urbani razvoj URBACT, Porto se suočavao sa pražnjenjem jezgre kao posljedicom procesa suburbanizacije i s pratećim propadanjem infrastrukture u tim starim kvartovima. Zbog ekonomske krize i kontroliranih cijena najama u središtu se nalazilo mnogo praznih zgrada u propadanju.

Tim problemom se portugalski grad počeo ozbiljno baviti ulaganjem u procese urbane revitalizacije. Porto Vivo je gradska tvrtka osnovana 2004. godine sa svrhom promoviranja urbane revitalizacije u centru grada, koordiniranja revitalizacijskih procesa i oblikovanja strategija i programa intervencija. Poduzeće djeluje kao posrednik između vlasnika zgrada i ulagača, vlasnika i najmoprimaca te usporedno provodi vlastite projekte urbane revitalizacije u okviru postojećeg pravnog okvira prostornih intervencija. Porto Vivo tako predstavlja ured za upravljanje urbane rehabilitacije povjesne jezgre Porta, koja je od 1996. godine pod zaštitom UNESCO-a.

Jedno od područja u centru kojima se Porto Vivo intenzivno bavi je četvrt Santa Clara, dominantno stambena, koju karakterizira bogata kulturna baština. U privatnom vlasništvu je 57 posto objekata u toj četvrti, 31 posto je u državnom vlasništvu, vlasništvo je podeljeno između države i privatnika u dva posto zgrada, a tri posto čine zgrade u vlasništvu Grada, dok sedam posto zgrada pripada ckrvenim zajednicama. Porto Vivo u jezgri ima zadatak reaktivirati prazne zgrade i u njih uvesti urbane djelatnosti, zaštititi kulturne značajke i baštinu, poboljšati higijenske, zdravstvene i sigurnosne standarde na tom području, osigurati održivost i prostor za nove ekonomske te kulturne aktivnosti, ali i promociju vraćanja stanovništva u centar. Cilj je da se zgrade renoviraju tako da su pogodne za miješano korištenje i ne samo za turističku svrhu, što je od sekundarnog značenja. Jako je bitno da prenamjena i obnova zgrada dovede do novih prihoda koji se mogu iskoristiti za njihovo održavanje. Strategija razvoja prostora je napravljena u sudjelovanju svih relevantnih dionika i ostvaruje se kroz niz povezanih te održivih projekata. Porto Vivo povezuje ulagače i korisnike zgrada te s njima radi na pronalasku rješenja za prazne zgrade u svrhu poboljšanja uvjeta života u jezgri kao cjelini.

Jedan od projekata u sklopu razvoja Santa Clare je Dvorac umjetnosti – tvornica talenata, što se nalazi u nekadašnjem dominikanskom svetištu (Monastery of S. Domingos), koje je bilo izgrađeno u 13. stoljeću. Zadnji stanovnik zgrade, prije njezinog novog života u ulozi kreativnog centra, koji je započeo 2001. godine, kad je s kupnjom njezino upravljanje preuzela nacionalna Fundacija mladih, bilo je privatno Osiguranje Douro zbog kojeg se mnogi stanovnici još danas sjete imena “Zgrada Douro”. Namjera projekta rekonstrukcije je bila da se zgrada transformira i pripremi u svrhu promoviranja umjetnosti i umjetnika različitih vrsta. Zgradi je trebalo promjeniti oblik, arhitektonski status, prilagoditi je potrebama programa Fundacije i vratiti joj dostojanstvo kulturne baštine kroz fizičku i programsku intervenciju. Bitan moment za stvaranje novog identiteta zgrade bilo je bavljenje njezinom poviješću. Idealnu priliku ponudila su arheološka istraživanja koja su omogućila zanimanje poviješću nekadašnjeg dominikanskog samostana. Isto tako nije se zaboravilo niti na mlađu povijest prostora tako da se u arhitekturno rješenje uključilo arkade kakve su postojale kad se u zgradi nekada nalazila Banka Portugala i koje zbog zapuštenosti i prijašnjih građevinskih intervencija nisu bili više prepoznatljivi.

Kroz svoju povijest zgrada je bila duboku degradirana, konzervatorski utjecaj nije bio dovoljno jak, tako da je zbog intervencija proteklih projekata unutaršnjost zgrade izgledala kao labirint unatoč njezinom jakom monumentalnom obliku. Projekt rekonstrukcije zgrade bio je složen i provodio ga je multidisciplinarni istraživački tim, koji je uključivao arhitekte, inženere, arheologe, povjesničare, konzervatore, privatne institute i, naravno, gradsko poduzeće Porto Vivo koje je koordiniralo i nudilo potporu ulagaču, koji se odlučio investirati u povjesno baštinu gradske jezgre.

Danas zgrada uključuje stare i nove oblike, a novi život joj je udahnut putem kulturno-kreativnih programa koje provodi Funadacija mladih. U okviru zgrade nalaze se stanovi za umjetnike, prostori za različite umjetničke radionice, galerije, restoran i prodavaonice kreativnih produkata, koje se proizvode u tvornici talenata. Projekt rekonstrukcije djelomično je bio sufinanciran iz sredstava kohezijske politike EU u okviru Operativnog programa za kulturu Portugala. Vrijednost rekonstrukcije bila je oko tri milijuna eura za četiri tisuće četvornih metara prostora.

U zgradi danas djeluje gurmanski restoran u kojem se također provode edukativne radionice na kojima mladi uče upravljanje u ugostiteljstvu, mogu se koristiti besplatni prostori za umjetničke radionice i prostori za umrežavanje. Restoran, trgovina s različitom dizajnerskom ponudom i galerija projektu Dvorca umjetnosti – tvornice talenata omogućili su održivost. Svaka dva mjeseca organizira se i Art market koji povezuje mlade umjetnike s različitih područja i tako doprinosi razvoju kulturno-kreativnih industrija u Portu. U jezgri tog grada i zbog ovog vibrantnog prostora naseljuje se dodatno stanovništvo, također mlade obitelji, a model ulaganja u kulturnu baštinu širi se po susjedstvu.

Projekt buđenja spavaćeg giganta, koji se probudio kao Dvorac umjetnosti i tvornica talenta pridonosi cjelokupnoj urbanoj revitalizaciji jezgre Porta. Kao inovativan projekt, primjer dobre prakse, dobio je i bijenalnu nagradu João de Almada koju od 1988. godine podjeljuje Grad Porto vlasnicima i arhitektima koji su rekonstruirali odnosno revitalizirali zgrade koje čine reprezentativnu kulturnu baštinu prostora.

U Karlovcu postoji nemali broj spavaćih giganata. Oružana, Velika vojarna, Hotel Central i mnoge druge koje sadrže ogroman potencijal. Primjer Porta uči nas da je za urbanu revitalizaciju potreban jak interes gradova, koji se može ostvariti modelom ureda revitalizacije gradske jezgre s dobrim planom rada, angažmanom svih dionika koje ured sistematično povezuje i dobro informiranom javnošću. Izložba „Vizije Zvijezde“ koja se otvorila u ponedjeljak u Gradskom muzeju Karlovac upozorava da je vrijeme da se politička vizija nađe, brzo preslika u strategiju te operativni plan i da u Zvijezdi pod koordinacijom ureda konačno započne potrebna fizička intervencija u prostor.

Možeš odložiti lošu knjigu, izbjeći slušanje loše glazbe, ali ne možeš izbjeći ružan blok zgrada nasuprot tvoje kuće”, kaže suvremeni talijanski arhitekt Renzo Piano. Ili u kontekstu karlovačke Zvijezde – intervencija je potrebna sada.