“Nisam glavni urednik niti to želim biti, kao i vi smatram da jedan dio ovih vijesti zaista nisu vijesti za pola stranice. Samo protokoli… I meni je neugodno. Iskreno”, odgovorio je predsjednik Gradskog vijeća Karlovca, ravnatelj Gimnazije Karlovac i kandidat Hrvatske demokratske zajednice za gradonačelnika Karlovca Damir Mandić na društvenim mrežama sociologu Vladimiru Layu.
Ovaj mu je na službenoj fejsbučnoj stranici stavio snimak uredničke opreme ovotjednog članka Marija Pušića u Jutarnjem listu o uređivačkoj politici Karlovačkog tjednika posvećenog gotovo isključivo HDZ-ovim kandidatima. Naravno da Mandić kao najglavniji urednik ne bi htio biti glavni, da se ne želi degradirati. Vjeruje li itko da bizarnosti te tvrtke i uređivačke politike gradskih medija glavni gradski partijac ne može riješiti? Problem je SKHDZ i stvorio i stvara. Ako je partija nemoćna u uređivačkoj politici gradskih medija, zašto su se pretrgali ne bi li osigurali izbor svog kadra Matije Perkovića na mjesto direktora Hrvatskog radio Karlovca, a potom zaposlili svoje omladinke i na mjesto glavnog urednika postavili osobu koja daje novu dimenziju poltronstvu?
Mandiću, po onome što je kazao, nije neugodno zbog toga što je list plaćan iz džepova poreskih i prireskih obveza partijski pamflet, nego zato što kadrovi koji su mu vjerni i podložni nisu sposobni taj pamflet pristojno urediti, pa objavljuju u tjedniku izvještaje s dnevnih, tekućih, protokolarnih događanja. Međutim, niti u to ne treba vjerovati jer upravo Mandić i njegova partija računaju na takvo uređivanje. Obavlja svoje i tuđe protokolarne djelatnosti upravo da se to zabilježi.
Poručuje Mandiću Lay da je takva uređivačka politika kao i svako pretjerivanje ružno, no ono je mnogo više od toga – odraz je mentalnog i operativnog sklopa vladajućih i izravno protivna gradskim interesima. Ova epizoda potvrđuje još nešto – vladajući su toliko suvereni na lokalnoj razini da reagiraju tek ako se njihove prljavštine izbace na površinu na nacionalnoj. Utoliko je Pušić ključna osoba u karlovačkoj javnosti jer je jedini novinar nacionalnih medija koji hrvatsku javnost upozorava na aktere i politike u Karlovcu, a to je malne jedino što vladajuću kastu može zabrinuti jer bi netko iz stranačkog vrha mogao zasićen takvim politikama pitati lokalne glavešine “kaj vi to delate dole”, troše “kredite”, kompromitiraju se – po pravilu većom čitanošću priča dobiva na težini.
Problem gradskih medija ustraje godinama, međutim za kastu koja grad drži taocem problem nastaje tek kada se za njega čuje izvan gradskih granica. Stoga su pogrešna razmišljanja da se u Karlovcu treba sporiti o karlovačkim problemima, ali prema van projicirati sliku uspješne i privlačne sredine. To ne može biti pogrešno više nego što jest jer takve projekcije ne odgovaraju istini i ne doprinose nimalo unapređenju karlovačkog političkog i društvenog života. Nije sporno da ne treba zanemarivati pozitivno što se tu dogodi, ali valja ustrajati, napinjati se, da baš sve što rade u Karlovcu dobije nacionalnu vidljivost jer dominantna kasta sustavno drži grad u stagnaciji s obzirom da je to u dosluhu s njihovim močvarnim interesima i ne postoji danas veća građanska i politička dužnost od nastojanja da se pristup vlasti izmijeni, odnosno da se kastinski sustav zamijeni istinskim građanskim, da se lokalna zajednica istinski demokratizira. Najveća je odgovornost, naravno, na biračima, političarima i novinarima, međutim iz postojećeg stanja je jasna njihova sadašnja uloga i moć – određena je konformizmom većine i nedorečenošću voljne manjine.
Primat u opoziciji od Davora Petračića i njegove nezavisne liste “Naš Karlovac” preuzima Hrvatska narodna stranka-liberalni demokrati, odnosno njezin kandidat za gradonačelnika Nikola Badovinac jer je počeo iznositi sustavno svoje vizije, sklapati koalicije, kao što je ona s Nezavisnom listom “Volim Karlovac” i njezinim predvodnikom Duškom Labusom, dok s druge strane Socijaldemokratska partija Hrvatske uopće nije konsolidirana i faktički ne postoji. Petračić, koji se tokom godina nametnuo kao opozicionar koji najbolje artikulira stav građanski, u smislu antikastinski, nastrojenog Karlovca, nije predstavio tim, nije počeo sustavno predstavljati viziju i što se više približavaju izbori sve manje odaje dojam da je na razini zadatka dolaska na vlast. Tamo se ne stiže samo povremenim kritikama. One su šlag na torti, no jedino sa čime Petračić barata je taj šlag. Tortu nam još nije predstavio, no možda nas još ugodno iznenadi.
Problem svih ovdje nabrojanih oporbenih opcija jest što i dalje ne znamo niti deset osoba koje čine njihov tim. Jedna opcija – jedna ili dvije osobe, koje su i kandidati za izvršne funkcije, to je ono što nam se predstavlja. Jasno je da je utakmica protiv partije i njezine mašinerije hendikep utakmica, no ne vide se potencijali da se to premosti i pobijedi favorit.
Pušić je sad, igrajući isključivo za sebe kao novinara, medijsku kuću za koju radi i javnost, a ne u interesu neke političke opcije, nabacio opoziciji par centaršuta. Da se postigne gol glavom, mora se dobro skočiti, ali prije svega treba postaviti i razviti igru.
