Loncu poklopac: Lady Octopus

Autor: Marin Bakić

Hobotnica. Izvor. https://lh4.ggpht.com/foB5EpApnaAObWaqjCOamoR_gYXhc5PGn60vEQxQLfHt42D8uorjasuRnhp8rIL05-3GomGm2OS78L4olMPjaDdlXeM=s0

Dok se Jutarnji list bavi trivijalnim temama kao što je nepotistička hobotnica koje se, kao, Karlovac nikako ne može otarasiti, a u biti je ona naš blagodat, gradski mediji koje financiraju poreski i prireski obveznici ispunjavaju uredno svoju javnu svrhu i pravdaju tako postojanje.

U interpretaciji Franka Sinatre ponajviše znana je pjesma Lady is a Tramp iliti u prijevodu dama je skitnica. No, u Karlovačkom tjedniku Lady je pronašla topli dom, pa tako servira mudre oglede o društvenim fenomenima u stalnoj kolumni iz tjedna u tjedan – tko su šminkeri koji se oblače i obuvaju na sto rata, koji kafići su dobri, koji nisu, zašto majke gnjave okolinu s pričama o svojoj djeci i doje u javnosti… Upravo je ta tema, odnosno način na koji je obrađena do sada izazvala najviše komentara, mahom negativnih na društvenim mrežama. “Nadam se da nikada nećeš roditi. Netko tko razmišlja kao ti ne bi nikada trebao imati djecu. Nijedno dijete ne bi trebalo dobiti takvu majku. (…) Mame doje djecu, jer su gladna, baš tada dok čekaju u redu u dućanu ili šeću parkom. Tko bi rekao, ha?”, komentirala je jedna od zavidnih majki, možda čak karlovački pridruženi član Pussy Riota, čuvene ruske protestne ekshibicionisitčke skupine. Čudno je da je taj komentar na facebooku “lajkala” sama stranica, odnosno redakcija “Prvog karlovačkog”. U svakom slučaju, nadamo se da je honorar Lady pozamašan, jer bi to bilo prikladno.

S obzirom na citirani izljev bijesa čitatelja i slične reakcije, dobro je što je autorica kolumne skrivena iza pseudonima. Lako je Mariju Pušiću razotkrivati na stranicama Jutarnjeg nepotističke hobotnice, pisati o obiteljskim i stranačkim vezama, neka se usudi, ako je pravi novinar, napisati nešto ovako:

“Riskirajući ječmenac, sve slične bolesti i uroke, moram reći da me živciraju priče o djeci. Ne mrzim ja djecu, ne daj Bože, što više djece tim bolje, ali mi je dosadno slušati mame kojima je njihovo dijete jedina tema razgovora. Sve mi je to lijepo i krasno, ali za nekoga tko nema dijete i još ne razmišlja o njemu priča o dojenju po sto tisućiti put i mijenjanju pelena je mučenje. Znam da ti je tvoje dijete najvažnija stvar u životu, i tako treba biti. Drago mi je čuti da ti je dijete progovorilo, prohodalo i slično, ali moraš razumjeti i mene kada kažem da, ali mi se ne da slušati o grčevima, plakanju, govancima ili pak dojenju. Kada bude vrijeme, pitat ću te za savjet, a sad bih radije pričala o vremenu”.

Živimo u nevremenu paradoksa – po temama koje obrađuju Pušić djeluje kao dama, a Lady “umire muški”. Nije Pušić Antonio da bi bio Rambo. Možda ipak iza pseudonima Lady ne stoji neka dama koja precizno secira “seks i kasaba” teme i probleme, nego muškarac. Što ako iza te kolumne kao autor stoji glavni urednik Karlovačkog tjednika i “Prvog karlovačkog” Branko Obradović-Kina ili direktor Hrvatskog radio Karlovca Matija Perković, a možda čak i najglavniji urednik i direktorov direktor Damir Mandić, kandidat HDZ-a za gradonačelnika, trenutačno ravnatelj Gimnazije Karlovac i predsjednik Gradskog vijeća Karlovca? Možda mu pisanje kolumne kao Lady predstavlja razbibrigu, odmor nakon napornog radnog dana u kojem je obavio niz svojih i tuđih dužnosti. Tko god da stoji, zaslužuje Pulitzera. Jasna je linija slavne tradicije Karlovačkog tjednika i Hrvatskog radio Karlovca – od Ive Brace Butkovića, Steve Maoduša, Zdravka Švegara, Vlade Bojkića, Mladena Stubljara, Bogdana Glodića sve do Kine i Lady, možda ubuduće i China Girl.

No, šalu nastranu, uistinu je fascinantna neposobnost da se gradski mediji upristoje. Nikakav ribrending tu ne može pomoći zato što će markentiški stručnjaci prije ili kasnije otići i ostaviti tvrtku samu sa svojim kapacitetima. Krivo smo i procijenili da će se stvaranjem novoga imidža ublažiti staljinistički pristup, pa ne toliko otvoreno zagovarati samo jedna opcija, nego suptilnije. Ako već ne mogu razotkrivati strukturu kaste koja drži grad taocem, možda i zato što su dio te hobotnice, zašto se ne bi mogli iskazati na području kulture, koja se toliko omilila vlasti da činjenicu što je kulturna scena malo živnula koristi u propagandne svrhe? Stoga ćemo sada ponuditi besplatnu sugestiju čime zamijeniti takozvanu kolumnu nekakve Lady, pa da gradski mediji posluže barem nečemu korisnom. Nema na čemu.

Drugi mediji nemaju motivaciju i/ili novac da obrazuju mladog kritičara kulturnih zbivanja kojih je sve više u gradu. Ako bi se čitale najave događaja ili izvješća s tih događaja, neupućen bi mogao pomisliti kako živimo razdoblje koje je nevjerojatno plodno ne samo kvantitativno nego i po kakvoći. Čitatelj lokalnih vijesti iz kulture očekuje da će umjetnici koji nastupaju u Karlovcu u ponedjeljak u utorak nastupiti u Royal Albert Hallu, na Broadwayju, izlagati u Tate galeriji… Sve što se ovdje uradi je odlično – odlična je izložba, odlične su svirke, odlične su predstave, svaka knjiga je za Nobelovu nagradu… Unatoč tome što su takve ocjene ponekad na mjestu, ne radi se o ispravnom prikazu stvarnosti, a s time će se složiti baš svaki umjetnik ili organizator kulturnih zbivanja u Karlovcu. Onima koji djeluju na toj sceni jasno je da ne postoji valjano vanjsko vrednovanje kulturnih događanja. Veća kulturna aktivnost traži verifikaciju.

Dva su glavna razloga zašto je izostala. Prvi je što aktivni novinari ne posjeduju znanja i samouvjerenosti da procjenjuju kvalitetu pojedinog umjetničkog rada ili opusa, a drugi je što redakcije nisu potražile nekoga tko bi se bavio takvim poslom. Ako gradski mediji već ne mogu iznositi istinu o političkom i gospodarskom stanju grada, što ih sprečava da se pozabave ovakvim pitanjima? Umjesto da su otvorili anonimnu kolumnu koja se bavi društvenom fenomenologijom na gotovo pa infantilnoj razini, mogli su angažirati jednog ili dva mlada studenta da prate kulturna zbivanja u Karlovcu i kritički pišu o njima, na čemu bi, ako bi te kritike bile argumentirane i dobronamjerne, organizatori i umjetnici mogli biti samo zahvalni, jer bi se time pomoglo afirmaciji kriterija u karlovačkoj kulturi i “javnosti”. Ne bi li to bilo ispunjavanje uloge gradskog medija?

Ako bi pak vlast i na ovom području insistirala na isključivo pozitivnim kritikama kako bi stvarnost prikazala boljom nego što jest, bolje je uopće ne uvoditi takve novinske sadržaje o kulturi, nego pustiti Lady Octopus da mirno grebe po dnu.

Share on FacebookTweet about this on TwitterEmail this to someonePin on Pinterest