Loncu poklopac: Ažurirati ili nestati

Je li Šančić u nečijoj političkoj milosti ili nije nebitno je, bitno je da očigledno nije shvatio poantu novoga vremena i način djelovanja gradonačelnika/političara novoga kova

Autor: Marin Bakić

Kako prepoznati kampanju gdje je nema? Upravo po tome što je nema. Hrvatska demokratska zajednica je uvijek bila korak ispred ostalih političkih stranaka po savladavanju političkih zavoja i unapređenju političkih vještina. Kada njezin kandidat za gradonačelnika Karlovca Damir Mandić kaže da u nekom kontekstu nema mjesta za politiku, jasno je da je ima i da je upravo provodi. Utoliko je njegov stranački kolega, pročelnik Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, tehničku kulturu, sport i informiranje Karlovačke županije Željko Šančić političar starog kova jer svoje spin vještine nije ažurirao ili, informatičkim rječnikom rečeno, nije apgrejdao svoj softver političke pojavnosti. Najnovija verzija tog softvera će apolitičnost vrlo vješto pretvoriti u političnost, odnosno političnost u apolitičnost, a sve u političke svrhe.

Je li Šančić u nečijoj političkoj milosti ili nije nebitno je, bitno je da očigledno nije shvatio poantu novoga vremena i način djelovanja gradonačelnika/političara novoga kova – zalagati se za slobodu medija i njihovu veću kritičnost te u isto vrijeme raditi sve da mediji pod tvojom kontrolom i utjecajem ostanu neslobodni i nekritični. Ili zalagati se za nezavisnost, ne samo na području kulture, a u isto vrijeme kažnjavati nezavisnost i nepokornost, a honorirati zavisnost i pokornost. Ili osuđivati svaku vrst nepotizma, pa i političkog, ali samo u svrhu očuvanja nepotističkog sistema. Gradivo nije teško usvojiti – savlada se lako, ako život i sva znanja koja stječeš podrediš konstantnoj proizvodnji spinova, a program, čitav operativni sustav, za to redovito apgrejdaš. Ako, primjerice, čitaš djela filozofa Emmanuela Levinasa, to radiš samo kako bi se na njega mogao referirati u svrhu političkog spina, dakle iz uzvišenih dnevnopolitičkih razloga, a ne prizemnih, da “nahraniš dušu”.

Kada je Šančić na predstavljanju takozvane učionice budućnosti u Gimnaziji Karlovac neizravno spomenuo kandidaturu ravnatelja te srednjoškolske ustanove za gradonačelnika, učinio je to zbog korištenja neažuriranog političkog operativnog sustava. Stoga ga je predsjednik Gradskog vijeća Karlovca, ravnatelj Gimnazije Karlovac i pretendent na mjesto gradonačelnika Mandić opomenuo javno. “Učionica je prostor gdje se razvija mašta, kreativnost i inovativnost. Politici nije mjesto u njoj i žao mi je što su neki danas uzeli za pravo koristiti je u političke svrhe. Ovaj projekt je rezultat suradnje institucija. (…) i ja želim, dragi učenici, da ‘rasturite’ ovu učionicu”, poručio je Mandić u utorak.

Po prethodnoj verziji njegova političkog softvera Mladež HDZ-a je držala štand ispred Gimnazije Karlovac. Po ažuriranoj verziji je politički probitačnije izbaciti političku propagandu iz obrazovnih ustanova, kako bi je održao tamo. Šančić zbog zastarjelog softwarea nije skužio da je najbolja politička propaganda u osjetljivim mjestima kao što su škole prikrivena. Otvorena politička propaganda u školama ili ispred škola je stvar starije programske operativne verzije. Javno ograđivanje od njegovih postupaka poruka je šefa svima ostalima da im je krajnje vrijeme da “skinu” novu inačicu operativnog programa.

Možda bi i HDZ mogao otvoriti neku svoju učionicu budućnosti za osposobljavanje kadrova za novo doba. Na drugim mjestima i u drugim prilikama je otvorena propaganda poželjna. Izvršenje svojih i tuđih dužnosti se podrazumijeva jer se i tako čini “vidljivijim”, kao što se stoga podrazumijeva i da se objavi šest fotografija s Mandićem na prvih šest stranica Karlovačkog tjednika, što je, primjerice, slučaj s aktualnim brojem. Objavljene su, inače, samo četiri fotografije s gradonačelnikom Damirom Jelićem na prvih šest stranica, ali od toga tri na četvrtoj i petoj, što ukazuje na uredničku avangardnost. Ipak, slabi su to rezultati, trebalo bi malo više fotografija s likovima najboljih među nama. Prilika za to je propuštena na sportskim stranicama, što čudi jer je u njihovo stvaranje najviše uključen Branko Obradović-Kina, glavni urednik moskovske Pravde, pardon, Karlovačkog tjednika i Hrvatskog radio Karlovca iliti Prvog karlovačkog.

Skupština Hrvatskog zbora sportskih novinara, koja se održala u ponedjeljak u Hotelu “Korana Srakovčić”, jedan od najpopraćenijih događaja tjedna u Hrvatskoj, kojem su radijski i televizijski programi posvetili značajne priloge, odnosno tiskani mediji značajan novinski prostor, u Karlovačkom tjedniku nije dobila karticu teksta, objavljena je samo jedna fotografija, a na njoj nisu naši politički odličnici. Propuštena je šansa da se objavi fotogalerija s tog događaja koja će Jelića i Mandića prikazati u raznovrsnim pozicijama. Zašto je glavni urednik zakazao? Mora li se najglavniji urednik Mandić sada i time baviti, a već obavlja svoje i Jelićeve poslove?

U isto vrijeme pripadnici opozicije će se za prostor u gradskim medijima najlakše izboriti, ako to iskoriste za sukobe u zemlji čudesa karlovačke oporbe, pa je tako gostovala u programu Hrvatskog radio Karlovca Marina Novaković Matanić povodom izlaska iz Socijaldemokratske partije Hrvatske u Hrvatsku narodnu stranku-liberalni demokrati i tumačila tom prilikom motivaciju za to. Kada je prije toga dala intervju za gradski medij? Isto se pitanje odnosi i na Anku Perić koja je ugošćena prilikom izlaska iz HNS-a. To je isto napredak u odnosu na ranije inačice propagandnih operativnih sustava/programa po kojima pripadnici opozicije nisu mogli dobiti intervju nikako. Sada mogu, ako će se međusobno kritizirati.

Isto je i sa zapošljavanjima u gradskom sustavu. Problem nastaje tek kada nepotizam nije zakriven procedurom. Ako se ispuni taj kriterij, problema nema ili je minimiziran na pojavu koja se ne može izbjeći u politici, a kada se još dodatno naglasi da toga ima i u drugim sredinama, za grijeh se lako iskupi skrušenim priznanjem. “Problem zapošljavanja u javnim sustavima mijenja svoj predznak ovisno o grupaciji koja upravlja, odnosno stranci koja je na vlasti. Nažalost, upravo izostanak javnih procedura dovodi do sumnje u bilo koje zapošljavanje, makar ono bilo provedeno sukladno zakonu i zakonskim propisima, s jasnim kriterijima o stručnosti i iskustvu. Karlovac tu nije iznimka”, kazao je Mandić novinaru Jutarnjeg lista Mariju Pušiću u članku od nedjelje 12. veljače koji je tematizirao nepotizam u našem gradu. Dakle, nije problem što je netko nesposoban ili u odnosu na druge kandidate manje sposoban zaposlen nepotistički, nego što to nije opravdano farsičnim natječajem kao u slučaju izbora direktora gradske tvrtke Hrvatski radio Karlovac, primjerice, ili bilo kojem drugom sličnom slučaju. Ako to ne kužite, ažurirajte softver.

Kako se boriti za veće uključivanje građana u politiku? Osudom vlastitih nepodopština koje ih odvraćaju od politike. “Posebno je važno da politika preuzme taj dio odgovornosti na sebe i pokaže to svojim primjerom slijedeći ove preduvjete jer mnogi vrijedni ljudi, koji su spremni svoje vrijeme i znanje posvetiti gradu i građanima, upravo zbog ‘prljavštine’ ne žele ući u javni prostor. A tad smo na gubitku svi”, dodao je Mandić u Jutarnjem, i to je učinio genijalno jer, ako prljavštinu osudiš, ne moraš je još i čistiti, dapače – možeš nastaviti s prljanjem.

Kako suzbiti interes javnosti da se bavi propitkivanjem vladajućih aktera i njihovih praksi? Pa tako što takve prakse potičeš gušeći ih istovremeno. “‘Interes javnosti za ove teme nije pretjeran, štoviše mora biti i jači, a reakcije bi često trebale biti argumentiranije’, kaže Mandić i dodaje da je ‘politika služenje, ali je i oblikovanje i u tom kontekstu javnost ima pravo postavljati pitanja i dobivati odgovore, imajući u vidu sve posljedice’”, piše u spomenutom članku Jutarnjeg lista.

Kome ove riječi najglavnijeg urednika gradskih medija nisu jasne? Tko nije shvatio novu doktrinu političkog djelovanja, već je u ropotarnici povijesti poput, recimo, Windowsa/386.