I poslije Damira Damir… ili kak se to već nekad govorilo…
Tekst ugovora o radno-pravnom statusu vjeroučitelja katoličkog vjeronauka u osnovnim i srednjim školama kaže: „Kad mjerodavne školske i crkvene vlasti utvrde potrebu, dijecezanski biskup određuje prikladnu osobu za izvođenje vjeronauka odnosno vjerskog odgoja. (…) Kada su osigurana financijska sredstva za novo radno mjesto, za popunjavanje upražnjenog ili za povećanje radnog vremena postojećeg radnog mjesta škola će od nadležnog biskupijskog katehetskog ureda zatražiti da odredi prikladnu osobu za izvođenje nastave vjeronauka.“
Eto tako je Damir Mandić, diplomirani teolog, rođen 20. srpnja 1970. i diplomirao 1998. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, bez velikih pedagoških referenci, ali s preporukom Hrvatske biskupske konferencije, došao u Karlovac. Član Hrvatske demokratske zajednice i „prikladna osoba dijecezanskog biskupa“ napredovao je brzo i temeljito. Već 2006. godine mjesto direktora ugledne Gimnazije Karlovac benevolentno mu, u dogovoru sa stranačkom infrastrukturom, prepušta Damir Jelić, kojega pak pokojni Branko Vukelić, tadašnji Jelićev duhovni otac i šef, postavlja na mjesto gradonačelnika Karlovca.
Kao u trećerazrednom filmu sve se dalje, bez većih iznenađenja, odvija po sasvim predvidljivom scenariju.
Kolege iz zbornice karlovačke gimnazije, stranački drugovi i braća u vjeri – Jelić, autor vjerskih knjiga obznana „Oče naš“ i „10 zapovijedi“ te vjeroučitelj Mandić – grade paralelnu i respektabilnu političku karijeru, savršeno se nadopunjujući. Mandić preuzima Gimnaziju nakon Jelićevog odlaska iz nje na gradonačelničku funkciju. Jelića, predsjednika gradskog HDZ-a, nasljeđuje, pogađate, vjeroučitelj Mandić. Gradonačelnika Jelića odano prati Mandić, predsjednik Gradskog vijeća i direktor Gimnazije Karlovac, koji se uz sve mnogobrojne dužnosti i funkcije, kako se približavaju lokalni izbori, potpuno besramno, umjesto iskorištenih i odbačenih zamjenika gradonačelnika, pojavljuje na karlovačkoj javnoj sceni kao njegov legitimni reprezentant. I tako dva Damira, bez elementarnog poštovanja demokratske procedure, bahato miješaju predstavnička i izvršna tijela Grada, egzistirajući u savršenoj simbiozi.
Ali, kod junaka koji se, poput Mandića, nikada nisu izložili pravom demokratskom izboru ili postupku profesionalne i političke konkurencije, već su uvijek bili oktroirani od autoritarnih stranačkih starješina, ambicije uvijek korespondiraju s partijskom strategijom. A ona Mandića, pod mentorskim monitoringom Jelića, vodi, po nepogrešivom nasljednom pravu, ravno u fotelju karlovačkog gradonačelnika. Svjesni su toga i vrijedni lokalni aparatčici koji Mandića, bez ikakve zadrške i elementarne građanske kulture, primjerice pri proglašenju sportaša godine, već najavljuju kao budućeg gradonačelnika Karlovca. I to čak tri mjeseca prije lokalnih izbora. Oni o demokraciji očito znaju više od nas običnih građana.
I tako oktroiranom Mandiću na putu do ureda gradonačelnika stoje još jedino građani Karlovca.
Oni u rukama drže moćno oružje – izbore. Tako će se predestinirani Jelićev nasljednik, prvi put od početka svoje oktroirane političke i prosvjetne karijere, naći pred sudom javnosti. A sudeći prema informacijama koje do mene dopiru, neće mu biti baš sasvim lako. Čujem da je moćni karlovački HDZ kod ugledne agencije naručio anketu o izboru gradonačelnika i da je prema njezinim rezultatima, koje skrivaju kao zmija noge, usamljeni nezavisni vijećnik Davor Petračić dobio više glasova od Mandića.
Eto, možda ipak nakon svega poslije Damira – Davor.
