Nacionalni mediji su se raspisali o zapošljavanjima dviju mladih članica Hrvatske demokratske zajednice u Hrvatskom radio Karlovcu, što je razotkrio Kaportal. Mnogo je već na tu temu rečeno, mada je možda to suvišno jer sam čin govori za sebe najviše. Svakome tko je barem jednom unazad 20 godina držao u rukama Karlovački tjednik i slušao Hrvatski radio Karlovac jasno je o kakvim glasilima se radi. Toliko je i ranije pisano o tim problemima da je već blesavo i piliti po istim temama. Vrijedi ipak po enti put istaknuti da su gradski mediji najbolje ogledalo gradske vlasti i zabilježiti bizarnost kako je jedna od zaposlenih djevojaka uglavljena na mjesto zamjenika glavnog urednika iako joj je to prvi posao u medijima. Druga bizarnost je činjenica da je prvak treš novinarstva imenovan glavnim urednikom. Treća bizarnost je činjenica da ti mediji uopće i dalje postoje. Do sada se smatralo da radnici stvaraju vrijednost. Karl Marx i Friedrich Engels bi, kada bi svjedočili radu HRK, napisali četvrti tom Kapitala o tome kako radnici – rastvaraju vrijednost.
Usredotočit ćemo se na drugu temu, manje važnu, koja više zahtijeva ignoriranje nego pažnju, no to ignoriranje traje već godinama, a možda je i vrijeme da se samo rubno i jednokratno posvetimo toj potpuno sporednoj problematici. Sličan je odnos prema toj temi kao prema muhi koja zuji po sobi, nikako da odzuji, pa uzmeš muholovku i to riješiš u deset sekundi. Tema je – da skratimo – Andrea Štalcar Furač.
Osoba koja se nameće ne samo svojim ispraznim projektima, nego i agresivnom komunikacijom ponekad se znala osvrnuti, dakako negativno, na autora ovog teksta i udrugu koju vodi. Eto, nekidan, raspravljajući na društvenim mrežama o posljednjem “loncu poklopac” tekstu, nakon što je jedan od sudionika rasprave posve legitimno ustvrdio da se nekorektno napisalo kako je proslava 250. obljetnice postojanja Gimnazije Karlovac degradirana ugošćavanjem Davora Pavune i pitao tko nam daje pravo da tako pišemo, A. Štalcar-Furač je dodala sljedeće: “Točno, naročito Bakiću….čovjeku koji živi na tuđim idejama i temama. Pavuna mi nije drag, no to ne znači da ne treba poslušati i takvo mišljenje. Pa izgraditi svoje. Umjesto da javnim kukavelama moliš gradonačelnika za posao a sve to prikažeš kao performance da se ne skuži da si zapravo pušioničar na tržištu rada.”
Naravno, svatko ima pravo kritizirati sve što je javno, i komentare i otvoreno pismo gradonačelniku koje je autor ovog ogleda poslao prije umalo dvije godine jer je novim radnim mjestom u drugoj gradskoj tvrtki honoriran dugogodišnji glavni urednik Karlovačkog tjednika nakon što je pokorno srozao list. Što se tiče Pavune, taj pak tvrdi da svijetom vladaju “bankaroidi”, a centar te moći je u Baselu, on čak zna i u kojoj zgradi. Što ga razlikuje od prosječnog teoretičara urota osim obrazovanja? Na Tv4r kazao je da je o tome govorio karlovačkim gimnazijalcima. Ravnatelj Damir Mandić i bilo tko drugi može smatrati da je to primjeren sadržaj za Gimnaziju Karlovac ili bilo koju drugu školu. S time se ne treba složiti baš svatko.
Nije problem, dakle, u kritiziranju. Problem je u blaćenju. Poseban je problem kada blati baš ona, predsjednica Centra za kulturu komuniciranja, internacionalnu suradnju i edukaciju “Novi svijet”. Teško je nabrojati što je dotična, kojom se ovdje bavimo prvi i zadnji put, sve uputila na račun ove adrese tijekom godina, a niti nas nije briga zašto, no uglavnom su to primjedbe da se kradu tuđe teme i ideje, imputira da smo dio nekakve mreže koja onemogućuje njezin rad ili nerad i slično. Naravno, teško je upravljati procesima s krajnje margine, pa i nama, a ne postoji nikakva motivacija da se bilo koga onemogućava u radu.
Nikad nismo bili financirani od Grada Karlovca mimo natječaja. “Novi svijet” pak jest, i to 2013. godine s pet tisuća kuna donacije. Za što, nije nas briga, kao što nas nije briga za sve njezine projekte i s kime ih provodi. Te godine je, inače, Damir Jelić proglašen najboljim menadžerom Srednje i Jugoistočne Europe. Nagrada mu je dodijeljena u Sarajevu, a izdano je i “specijalno izdanje” časopisa “Euromanager”. Iako je Jelić jedan od nagrađenih i predstavljen je tek pri kraju, njegov lik prekriva čitavu naslovnu stranicu. Na čitavoj osmoj stranici je Karlovac reklamiran kao grad susreta. Taj oglas je Grad platio tri tisuće eura. Tko je dijelio to “specijalno izdanje” Euromanagera kao Jelićev promotivni materijal? Pogađate? Odgovor se krije u tri slova – AŠF.
Nikad autor ovog teksta nije ukrao bilo što materijalno ili idejno bilo kome ili bilo čemu. Sama optužba je apsurdna, uostalom, jer što uopće znači ukrasti nekome temu? Dakle, ako se gospođa bavi Nikolom Teslom, čitav svijet se treba zaustaviti i dići ruke od toga – nitko drugi se Teslom ne bi smio baviti? Prilično je to posesivan stav. Niti najmanje nas nije briga za Cro Tesla Tour, Tesla Karlovac Croatia, dolinu svjetla i vode i kako se već nazivaju njezini zemlja-zrak, zemlja-zemlja projekti. Inače si gospođa voli pripisivati zasluge koje joj pripadaju ili ne pripadaju, pa tako i da je prva pisala o nečemu, prva upozorila na nešto, prva otvorila neku temu, prva nešto radila… Voli se pozivati na struku i “stručno” dijeliti lekcije, no u čemu je stručna? Koja su njezina profesionalna postignuća? Ne treba odgovarati – nije nas briga. Proziva “pušioničare na tržištu rada”. Kakva je uopće to primjedba? Koliko je u ovom društvu dugotrajno nezaposlenih? Ovdje potpisani je zaposlen. Sutra ne mora biti. Gdje je ona zaposlena? Opet, ne treba odgovarati – nije nas briga.
Autor ovog teksta, po njoj, živi na račun tuđih tema i ideja. Ona viče “Drž’te lopova!”, a sama na portalu KA-urbani prenosi tekstove ili dijelove tekstova s drugih portala bez navođenja izvora i bez citiranja. Primjerice, jedan takav tekst na njezinom portalu je nedatiran i nepotpisan, a u tom slučaju je potpuna odgovornost na njoj kao glavnoj urednici, koja je zasigurno to i pisala, odnosno kompilirala jer se tuđe rečenice – čitavi odlomci – kombiniraju s njezinim tekstom koji je potpisala u katalogu izložbe jednog likovnog autora koja je upriličena u Jastrebarskom početkom 2015. godine. U tom tekstu se piše o stvaralaštvu uistinu plodnog i kvalitetnog likovnog umjetnika.
Tu navodi, po prilici prije najviše tri godine, kada se poteslirala, jer se spominje i Tesla te objavljuje njegov portret, a najvjerojatnije prije dvije godine, kada je i bila ova izložba, ovo: “Je li Street Art budućnost umjetnosti? Što sve obuhvaća Street Art (ulična umjetnost) i kako je tekla njegova evolucija od grafita u 70-ima sve do danas? Ako je Banksy, najpoznatiji Street Art umjetnik današnjice, tek vrh masovnog vala, tko su ostali protagonisti tog uzbudljivog pokreta?”
U tekstu o izložbi u Tate Modern Galery u Londonu “Umjetnost na gradskim ulicama” objavljenom na portalu Jutarnjeg lista 18. kolovoza 2008. godine – korektni mediji navode datum objave – stoji ovo: “Je li Street Art budućnost umjetnosti? Što sve obuhvaća Street Art (ulična umjetnost) i kako je tekla njegova evolucija od grafita u 70-ima sve do danas? Ako je Banksy, najpoznatiji Street Art umjetnik današnjice, tek vrh masovnog vala, tko su ostali protagonisti tog uzbudljivog pokreta?”
Godinu prije izložbe u Jastrebarskom na bosanskom portalu Brze vijesti objavljen je tekst o uličnoj umjetnosti u kojem piše ovo: “Street Art ili ulična umjetnost sve više uzima maha širom svijeta. Motivi i tehike Street Arta su različiti. U odnosu na tradicionalne grafitne artiste, koji uglavnom upotrebljavaju sprej za stvaranje svojih kreacija, Street-artisti koriste i razne druge tehnike poput naljepnica, šablonskih grafita, mozaika, video projekcija, uličnih instalacija”.
Na Ka-urbanima stoji ovo: “Motivi i tehike Street Arta su različiti. U odnosu na tradicionalne grafitne artiste, koji uglavnom upotrebljavaju sprej za stvaranje svojih kreacija, Street-artisti koriste i razne druge tehnike poput naljepnica, šablonskih grafita, mozaika, video projekcija, uličnih instalacija… zbog čega se Street Art ponekad zove ´post-grafiti”.
Naravno da se izložba u Tate galeriji, tematizirana u Jutarnjem, uopće ne spominje na KA-urbanima, gdje stoji: “Komercijalnu vrijednost te umjetnosti već naveliko prepoznaju aukcijske kuće pa su na tržištu umjetnina, primjerice na aukciji u Sotheby’su tri Banksyjeva djela prodana su za ukupno 1,5 milijuna funti. No, komercijalizacija Street Arta kontradiktorna je i kontraproduktivna za umjetničku praksu koja upravo u političkoj subverzivnosti ima svoje temeljno uporište”.
Da vidimo što stoji u godinama ranije objavljenom tekstu na portalu Jutarnjeg lista: “Komercijalnu vrijednost te umjetnosti već naveliko prepoznaju aukcijske kuće pa na tržištu umjetnina, primjerice na aukciji u Sotheby’su ove godine tri Banksyjeva djela prodana su za ukupno 1,5 milijuna funti. No, komercijalizacija Street Arta kontradiktorna je i kontraproduktivna za umjetničku praksu koja upravo u političkoj subverzivnosti ima svoje temeljno uporište.”
Čak se i tipfeleri prenose. Veli Jutarnji dalje: “Na početku Street Arta bili su grafiti. Zapravo, grafiti se mogu shvatiti kao herojsko, mladenačko doba Street Arta. No, kustos izložbe pravi distinkciju između ta dva umjetnička pokreta. Jer, grafiti se često percipiraju kao vandalizam, a i sami grafiteri se nerijetko s gnušanjem distanciraju od pomisli da ih se shvaća kao umjetnike. I dok grafiteri komuniciraju riječima, odnosno oblicima slova, Street Art je ipak umjetnost slike koja želi komunicirati s mnogo širom publikom.”.
Mislite li da se u tekstu na KA-urbanima spominje kustos? Da vidimo: “Na početku Street Arta bili su grafiti. Zapravo, grafiti se mogu shvatiti kao herojsko, mladenačko doba Street Arta. Street Art je ipak umjetnost slike koja želi komunicirati s mnogo širom publikom”.
Nema potrebe za daljnjim usporedbama tekstova. Ako gospođa u međuvremenu ukloni članak na koji se pozivamo s portala kojeg uređuje ili s tim člankom naknadno manipulira, uzaludan će joj biti posao jer smo osigurali ispise tog i drugih ovdje citiranih članaka.
Andrea Štalcar Furač je plagijator, a proziva za “život na tuđim idejama i temama”. Eto još jedne bizarnosti.
