Nekrolog Vladi Bojkiću

Tekst izgovoren na zagrebačkom krematoriju 19. prosinca 2016. godine na sahrani zaslužnog novinara i počasnog predsjednika Društva Karlovčana i prijatelja Karlovca u Zagrebu

Autor: Josip Starešinić

Radićeva ulica, Karlovac. Foto: Miodrag Vasilj

Mi, članovi Društva Karlovčana i prijatelja Karlovca, ostali smo bez riječi i u nevjerici kad smo čuli da nas je napustio naš Vlado. On je bio dobri duh našeg Društva i njegovim odlaskom nastat će velika praznina u našim srcima.
Vlado je pripremao osnivačku skupštinu Društva 2000. godine u dvorani Mimara. Društvo je osnovano s ciljem da promiče karlovačke vrijednosti u Zagrebu i šire.

Vlado se trudio i nesebično radio na realizaciji tih ciljeva. Moramo se podsjetiti na neke od njih.

Postavljena je spomen ploča biskupu Maksimilijanu Vrhovcu, rođenom Karlovčanu, u parku Maksimiru, kojeg je on osnovao.

Postavljena je i spomen ploča Karlovčaninu i najpoznatijem zagrebačkom urbanistu Milanu Lenuciju koji je osmislio Zagrebačku zelenu potkovu.

Povodom stote godišnjice rođenja Rudolfa Strohala podignuta je spomen ploča na pročelju zgrade u kojoj je bio njegov karlovački dom. Ovim akcijama ukazalo se na brojne zaslužne ljude koje je dao Karlovac.

Od početka rada Društva Vlado je organizirao brojne izlete u zagrebačku i karlovačku okolicu. Uz ugodno druženje upoznali smo te krajeve, njihovu povijest, ljude i običaje.

Posebno su značajne Karlovačke večeri. Na tim večerima gostovali su mnogi poznati Karlovčani iz kulturnog i javnog života. Sjećamo se večeri s gospodinom Neralićem, gospođom Boljkovac, gospodinom Vrgom i mnogim drugima. Na tim predavanjima prisjećali smo se i značajnih osoba koje su kroz stoljeća djelovale u kulturnom, društvenom i političkom životu Karlovca i Hrvatske.

I Karlovačke noći bile su pod budnim Vladinim okom. Sve su one prolazile u ugodnom druženju i zabavi.

Mali glasonoša, naš list, je posebna priča koja je i priča o Vladi. Mali glasonoša uvijek nas je podsjećao na naš Karlovac, a Vlado je upravo kroz male šale, smiješne zgode, kroz izvješća o aktualnim temama to postizao.

Posebno treba podsjetiti na rubriku „Zašto volim Karlovac“ za koju je pronalazio interesantne pisce tako da je na kraju nastala zbirka tekstova izdana u knjizi „Zašto volim Karlovac“.

Vlado je bio i urednik i novinar u Malom glasonoši, a sve do nedavno i glavni distributer. Od osnivanja Društva do sada izdao je 100 brojeva Malog glasnonše.

Ostat će mi u pamćenju jedna od njegovih poljednjih izjava: „Završio sam stoti broj Malog glasonoše onako kako sam mogao, a ne kako sam htio.“ Mali glasonoša je svojevrsni ljetopis Društva Karlovačana i prijatelja Karlovca koji će ostati onima koji dolaze kao neizbrisivi pisani trag o životu Društva i njegova urednika.

Vladinu ideju Društva Karlovčana i prijatelja Karlovca trebamo sačuvati i prenijeti budućim generacijama.

Vlado je ostao aktivan do zadnjeg dana, ne samo u Društvu, nego i u privatnom životu u kojem je u posljednje vrijeme brinuo o svojoj teško bolesnoj supruzi Ruški.

Dragi naš Vlado, teška srca i u tuzi opraštamo se od tebe s obećanjem da ćeš nam svima ostati u najljepšem i trajnom sjećanju.

Neka ti je vječna slava i hvala.

Kolegice i kolege iz Vladine generacije, iz Karlovca, šalju mu, s tugom u srcu, posljednji pozdrav i zahvaljuju na svemu što im je pružio kroz život i za ljubav koju je uvijek iskazivao prema Karlovcu. (Edita Gojak)

Rad Aktiviraj Karlovac portala financijski podupire Fond za pluralizam Agencije za elektroničke medije