Jesmo li uspjehom s izgradnjom slatkovodnog akvarija na Korani za sada zadovoljeni s projektima financiranima iz fondova Europske unije? U gradskom proračunu za 2017. godinu ne predviđa se značajan udio EU sredstava, što je prilično čudno. S obzirom na postojanje gradskog i županijskog odjela za EU projekte te Razvojne agencije Karlovačke županije “Karla” neupućen očekuje ne da ćemo plivati u EU sredstvima, nego roniti. Dakle – akvarij, poneki manji projekti izrada studija i – to je to?
U svojim blagdanskim poslanicama Damir Jelić, odlazeći i od kraja 19. stoljeća najdugovječniji gradonačelnik Karlovca, postavlja otvoreno pitanje koje bi to fondove Grad Karlovac mogao iskoristiti za obnovu Zvijezde. To u biti niti nije bilo pravo pitanje, nego retoričko, polemička tvrdnja, u lice bačena rukavica kritičarima koji smatraju da se ne radi dovoljno na obnovi karlovačke jezgre. Zaboravio je spomenuti projekt STAR VOICE u kojem je Grad partner i u sklopu kojega je održana do sada najveća rasprava o načinima revitalizacije Zvijezde s građanima. Skup je pozdravio porukom kako za naših života Zvijezda neće biti obnovljena. Možda i nema fonda koji bi financirao čitavu obnovu Zvijezde, ali to ne znači da se ne mogu financirati projekti koji se tiču gradske jezgre djelomice ili u potpunosti. Uostalom, nije Karlovac samo Zvijezda, pa se može i nešto drugo valjda prijaviti?
No, koliko god fondovi EU mogu poslužiti razvoju, nešto promijeniti ne mogu, a što je ključno za razvitak – tehnologiju vladanja. Zaoštreno i prema karlovačkoj vlasti nekorektno bi se, u svrhu isticanja poante, moglo kazati da je Jelićev slatkovodni akvarij dokaz dobre prirode vlasti isto kao što su i velebne avenije Pjongjanga dokaz dobre prirode sjevernokorejskog režima. Drugim i korektnijim riječima – uspjeh s korištenjem sredstava EU fondova ne znači istodobno i da Karlovac ima dobru vlast, odnosno uspjeha bi bilo vjerojatno i više kada bi vlast bila bolja. Grad je u problemu zbog loše tehnologije vladanja. Zbog honoriranja poslušnosti, zahtijevanja pokornosti i korištenja gradskih resursa u stranačke svrhe grad ne može niti približno ostvariti potencijal. Stoga je racionalno takvu strukturu razgraditi, uvesti meritokratske kriterije te osloboditi i nadograditi ljudski potencijal. Može li to učiniti Hrvatska demokratska zajednica koja je od 25 godina hrvatske samostalnosti u Karlovcu 21 godinu na vlasti, 12 godina neprekidno, održavajući se na poziciji zahvaljujući razgranatoj stranačkoj infrastrukturi koju čine zaposlenici u županijskom, gradskom i državnom sustavu sa svojim obiteljima, a koja uveliko nadmašuje infrastrukturu ostalih stranaka? Može li to osigurati u pravilu – s iznimkom nezavisnog gradskog vijećnika Davora Petračića – bezidejna opozicija? Ne postoji za nju važnija misija od istinske demokratizacije lokalne sredine jer je postojeća lokalna demokracija farsa.
HDZ nudi predsjednika Gradskog vijeća, ravnatelja Gimnazije Karlovac, Damira Mandića kao svog novog gradonačelnika čiji je zadatak u biti produžiti vijek postojeće tehnologije vlasti održavanjem i širenjem stranačke infrastrukture. Dakle, nude se promjene bez promjena ili – što bi narod rekao – da sjaši Kurta, a uzjaši Murta. Opozicija je odlučna u sprečavanju odigravanja tog scenarija, međutim pitanje je taktike kako to ostvariti, a tu smo već na skliskom terenu jer svaka od mogućnosti nosi svoje rizike. Petračić, koji će, po dosadašnjim naznakama, vjerojatno biti kandidat šire koalicije opozicijskih lista i stranaka, svako malo u javnost pošalje konstruktivnu kritiku pojedinog problema pokazujući i dokazujući tako da je inventivniji od vladajućih, koji glavne nedostatke ne samo da ne uočavaju, nego ih generiraju, te da može ući u srž problema. Često ga se na ruševinama lokalne javnosti prikazuje netaktičnim, no nije još argumentirano po čemu bi bio manje taktičan od gradonačelnika koji koristi poplave za osobnu promociju ili ravnatelja Gimnazije Karlovac koji tu ustanovu kada slavi 250 godina postojanja degradira ugošćavanjem Davora Pavune, što nam govori kakvom miljeu Mandić uistinu pripada.
Petračić je već najavio kandidaturu za gradonačelnika, no pitanje je s kime i pod kojim uvjetima izbornu pobjedu može ostvariti, posebice stoga što će mu vjerojatno osim Mandića konkurirati i drugi kandidati, zasigurno Ivan Vilibor Sinčić iz Živog zida, koji je prvi nedvosmisleno iskazao ambiciju da se natječe za mjesto prvog Karlovčanina. Živi zid vjerojatno neće polučiti gradonačelnika, mada za pobjedu najizglednijem kandidatu oporbe, tko god to bio, može pomrsiti račune toliko da uopće ne dođe do drugog kruga. Nadalje, Živi zid je antisistemska stranka kratkog daha i pitanje je kakav će biti njihov rejting u svibnju sljedeće godine. Petračić je pak, nije tajna, frustriran pozicijom gradskog vijećnika jer to nije operativna funkcija, a po prirodi je operativac. No – a tu je i njegova slabost – nije u potpunosti savladao proceduralnu stranu politike i ostale njezine finese temeljem čega njegovi nastupi djeluju netaktično. Vlastodršci pak sve finte politike drže u malom prstu. Na lokalnoj razini je tehnomenadžerski pristup politici poželjniji nego na višim razinama jer je politika – kako fraza kaže – komunalna i na razini grada ili općine ne postoje svjetonazorski prijepori u tolikoj mjeri koji bi opravdali ideološke sukobe, na njima utemeljena strančarenja i politiziranja. No, ako je operativan pristup primjereniji toj razini, to ne znači da proceduralni treba u potpunosti zanemariti, ne samo zbog zaštite od samovolje vlasti i održavanja sistema/pravila/protokola funkcioniranja, nego i zbog uspješnog pariranja konkurentima.
Jelić kaže da je Petračić neozbiljan, u biti imputira da je zanesenjak koji bi Grad uvalio u dugove ne bi li ostvario svoje neprovjerene zamisli. Vrlo je nevjerojatan takav scenarij zato što Petračić – osim što posjeduje poduzetnički nagon, posjeduje i racionalnost. U suprotnome ne bi mogao održati vlastitu tvrtku. Međutim, činjenica jest da nudi rješenja koja dio javnosti smatra rizičnima. Ne bi bilo možda loše da oko sebe zbog toga okupi kritički nastrojene – ne jelićevski pokorne – i u pristupu konzervativne suradnike koji bi stisnuli kočnicu kada bi dao previše gasa kako bi se opreznije vozilo i stiglo na poželjno odredište. U interesu opozicije – kojoj pripada i rasuti SDP – bi možda bilo da nastupe na izborima za Gradsko vijeće samostalno sa svojim listama, a da podrže zajedno jednu listu za gradonačelnika, očigledno – kako stvari stoje – Petračićevu. Kada bi na toj listi nastupio s kandidatima za dogradonačelnike koji nisu nužno stranački opredijeljeni, a koji uživaju društveni ugled i posjeduju sposobnost i volju za vođenje grada, uvećale bi se šanse za ostvarenje političkih promjena. Procjena je da bi, ulaskom u drugi krug, imao prilične šanse pobijediti Mandića, veće nego ijedan drugi kandidat opozicije unazad deset do 15 godina.
Jedan od dva glavna razloga je uistinu veliko nezadovoljstvo postojećom vlašću koje možda nije ispitano, ali je očigledno. Drugi je onaj kojeg se mora paziti – ksenofobni osjećaji dijela stanovnika. Od podrške ksenofoba bi se trebao ograditi jer ne samo da nije korektno bilo koga promatrati takvim očima, nego je i u gradskom interesu da se Karlovac naseli tisućama pridošlica. Karlovac je uvijek bio otvoren grad prema pojedincima iz drugih sredina. Mandićev uspon ne govori ništa o otvorenosti/zatvorenosti grada prema došljacima, nego o otvorenosti/zatvorenosti prema umreženima/neumreženima. Karlovac nema niti je ikada imao problem s došljacima, nego s kastom koju su činili i “starosjedioci” i “dotepenci”, odnosno Karlovčani različitih korijena trpe posljedice takvih vlasti. Potrebna je jaka građanska opcija, a možebitna kalkulacija opozicije sa ksenofobnim osjećajima dijela stanovnika bi alternativu vlastima učinila malograđanskom. O tom problemu se ne govori u javnosti, ne samo zato što ona jedva da postoji, nego i stoga što se takva osjećanja jednostavno ne iznose po nekoj vrsti bontona. No, valjaju se po ulici, dio opozicije s time računa, i valjalo bi na to ukazati.
Ksenofobija je potpuno pogrešan i štetan način osiguravanja da sjaši Kurta, a ne uzjaši Murta i vjerojatno bi bio neplodan jer je većini građanstva takav osjećaj zasigurno stran. Ključna je kritika postojeće tehnologije vladanja i ponuda potpuno drukčijeg pristupa i sadržajnijih politika.
