Bau, bau – ide neuračunljivi Dražen Aničić, borac protiv vjetrenjača, taj mrzitelj nepotističkog i nepravednog sustava uhljebljavanja i nepravednog otimanja novca! Napokon neće morati plaćati nepravedni trošak odvoza svog smeća.
Slijedi naredba HDZ-a: Glavu u pijesak!
Vjerovali ili ne, glavu u pijesku drže i „naši“.
Kad kažem „naši“, u prvom redu mislim na našeg HDZ-ovog gradonačelnika, njegovu desnu ruku Damira Mandića i njihovog „eksperta“ za otpad, inače direktora gradskog poduzeća Čistoća d.o.o. , na sjednicama Gradskog vijeća vrlo samozatajnog Damira Jakšića.
Inače, svi oni su na svoja radna mjesta došli „zahvaljujući“ visoko postavljenoj ljestvici referenci i kompetencija koja se može sublimirati u vrlo jednostavnu i već mnogoznačnu kraticu HDZ.
No, dobro, Petračić, kaj su ti opet krivi ti naši dugogodišnji jahači karlovačke politike, naši udarnici, težaci, predani radnici, nositelji mnogih radnih spomenica, zaslužni javni radnici, vječiti promicatelji demokracije, vješti govornici, uhljebitelji mnogih u prenatrpanim gradskim poduzećima, štedni javni radnici kojima očito baš ne ide posal zadnjih godina, ali nisu oni krivi, a, vidjet ćeš, mora im jednom krenuti nešto od ruke, makar to bilo i naše karlovačko smeće po Babinoj gori…
I krenulo im je, ali ne željenim tokom i ne zahvaljujući njima, nego zahvaljujući jednom već sijedom i ostarjelom gospodinu Aničiću iz Zagreba koji, da bi dokazao krivotvorinu (čitaj: prevaru) kod naplate smeća, je morao izgubiti pet dragocjenih godina života i izigravati čudaka.
A moglo im je krenuti sasvim drugačije, da su pažljivo saslušali pred tri i pol godine jednog neiskusnog i naivnog nezavisnog vijećnika koji je fort neš njorgal. A o čem je on njorgal? Pa o smeću naravno, točnije računima za smeće.
Davno je već mogla, barem u Karlovcu, biti ispravljena nepravedna naplata otpada koja se kosi sa svim zakonskim propisima, ali i s javnim moralom ili, ako hoćete, sa općom i najprostijom logikom.
Ali vladajući nisu imali sluha zahvaljujući uglavnom obavljenoj eutanaziji javnog i medijskog prostora i sve većoj vojsci uhljebljenih koji svakodnevno gutaju naš novac a kojima za plaće treba svaka kuna, makar dolazila i od nepravedne naplate našeg smeća. Treba im svaki taj čovjek biti zadovoljan i siguran kad dođu sljedeći izbori. Sveta je to krava.
A mi obični stanovnici gutamo, bojimo se javno reći, kamo li prosvjedovati, jer čuva se posao, nema zamjeranja, mama od tate je zaposlena u gradskoj tvrtki, znate nije zgodno, dok se ne pojavi naš vitez i narodni besplatni glasnogovornik i nezavisni univerzalni vijećnik bez lisnice Aničić.
Kako bi bilo da dođete na tržnicu kupiti gajbu jabuka, a prodavatelj vam da gajbu sa dvije jabuke i traži vas da mu platite cijenu za punu gajbu jabuka? Ovo pitanje mi liči na pitanje iz logike za osnovnoškolce kad ih učimo da se ne daju svakom prevariti. Zasigurno bi osobi koja traži to od nas mu izgovorili razne ružne riječi i možda pozvali policiju, osim ako bi se trgovac predomislio i dao vam dvije pune gajbe kao naknadu za uvrede i pokušaj prevare, samo da ga ne tužite policiji, inspekciji ili, ne daj Bože, carinskoj upravi ili najgore ministru Tomislavu Tolušiću…
Eto, a kad vam ujutro, oko pol šest sati, dok je još mrak i zima, dođe s kamionom direktor Čistoće Jakšić sa svojim pomoćnicima i pod okriljem noći da to ne vidite, odveze pol kante smeća, zatim kratko trkne do vašeg poštanskog sandučića i u sandučić ubaci račun sa cifrom kao da je odnio punu kantu – onda ništa? Sve to lijepo platite?
I nije tome kraj, kod ubacivanja računa u sandučić, direktor Jakšić onako ujutro, nenaspavan i promrzao još virka u radnom kombinezonu kao Djed Mraz u vaše stanove i provjerava koliko vas spava po krevetima kako bi mogao dati popuste po principu što više ljudi u stanu, manja cijena po stanaru.
E, a kad dođe u predgrađa gdje su sve obiteljske kuće, to naročito mrzi i odmah piše veće račune i to najviše račune samcima.
Samce posebno mrzi, jer i u kućama i u stanovima plaćaju najvišu cijenu za odvoz otpada.
Ako naleti na kuću i kad ju osvjetli baterijskom lampom nikako ne smije vidjeti natpis nekakve tvrtke ili obrta, to najviše voli jer odmah piše najviše račune, ma ne račune – kazne !
A kad dođe natrag u toplu kancelariju, malo se opusti i ako mu tada naleti netko tko otvara novu tvrtku i traži da mu se postavi kanta za otpad…. Tada mu oči od nedavne promjene hladno/toplo zacakle i nakon kraćeg mjerkanja džepova budućeg poduzetnika odmah propisuje najveću kantu koja najviše košta, pa nek se zna tko je pravi gazda u ovom gradu! Ma kakav Jelić – Jakšić.
Ali, gospodine direktore, moja tvrtka ima ISO standard i odvojeno skuplja otpad i dovoljna nam je ona najmanja kanta jer u nju bacamo samo otpad od gableca…. Ma kakav ISO standard, kakvi gableci i kakvi bakrači. Hajde, odvezite čovjeku najveći kontejner dok sam još dobre volje.
Sva ova priča samo je slikoviti prikaz sljedećih činjenica:
- Svaki čovjek dnevno napravi cca 0,8-1 kg otpada (razvijenije zemlje i do 1,4 kg)
…. i neugodnih činjenica ovdje u Karlovcu:
- samac u kući plaća 54,15 kuna, a samac u stanu 30,30 HRK na mjesec (79% više)
- samac u stanu 30,30 a član obitelji u stanu od četiri člana 14,76 kuna (105% više)
- obrtnik samac 82,19 kuna na poslu plus doma u stanu kao stanar 30,30, što je ukupno 112,49 HRK
- obrtnik u svojoj kući 54,15 plus 82,15, što iznosi 136,30 HRK (450 posto više od samca u stanu)
Naplata otpada se – zaključujem – vrši po članu domaćinstva neovisno o količini proizvedenog otpada umjesto po količini stvarno odvezenog otpada i prema tome je nepravedna, protuzakonita i protuustavna i ne primjenjuje se osnovni princip stimulacije kod slučajeva razvrstavanja i smanjenja količine nastajanja otpada.
