Mediji su se raspisali da je Matija Perković, novoimenovani direktor gradske tvrtke Hrvatski radio Karlovac, bivši predsjednik Mladeži Hrvatske demokratske zajednice u Karlovcu i da je tu dužnost obnašao za luster revolucije u toj organizaciji. No nitko da se prisjeti, čak niti Tihomir Ivka, kolumnist Kaportala, koji u svojim ogledima pokazuje da ima dugo pamćenje, kada je Perković postao bivši predsjednik Mladeži SKHDZ-a i zašto, a upravo se tu kriju odgovori zašto je pravi kadar za novi zadatak.
Perković je, iz perspektive vlasti, najkvalificiraniji za to da bude direktor gradske tvrtke koja emitira radijski program te izdaje internetski portal i Karlovački tjednik – još je prije šest godina pokazao da ima najvažnije odlike za obavljanje takvog posla kada je povodom objavljenog komentara o tim skojevcima, nakon što su njezini pripadnici u toaletu neke birtije pretukli Marka Jovkovića, nazvao na mobitel novinara i pitao ga ima li “pametnijeg posla” od pisanja o Mladeži HDZ-a, poručio mu da nema pravo “blatiti Mladež zbog par pojedinaca” te prijetećim tonom dodao “Nema ‘ali’. Više te neću zvati!” nakon čega je naprasno prekinuo razgovor. Posljedično je smijenjen i mnogi su tada mislili da je to kraj njegove kratke, ali svojedobno perspektivne političke karijere. To je, očigledno, bila ta famozna kap koja je prelila čašu jer su se ne samo nacionalni, nego i inozemni mediji raspisali o djelatnosti pripadnika Mladeži u Karlovcu, a i tadašnja premijerka Jadranka Kosor se osobno angažirala u raščišćavanju tog problema.
No SKHDZ se ipak ne odriče svojih najvjernijih pojedinaca tako lako, iako je bilo riječi i da je Perković čak napustio partiju u kontekstu borbe za prevlast između Damira Jelića i Branka Vukelića, kojem je ostajao vjeran. U svakom slučaju, izgubio je status gradskog vijećnika, ali nije bivao na cesti – sa šaltera gradske tvrtke Inkasator, udruženog klijentelističkog pothvata, došao je sada na mjesto rukovoditelja odlagališta medijskog otpada. Vlast misli da igra na zicer – pola godine je do izbora i ne može se sada kockati s kadrovima na čelu te tvrtke koji nisu pouzdani poput Perkovića. Taj će smjerno provoditi politiku vlasti i osigurati da je provode i novinari redakcije, što neće biti problem jer su odavno na liniji. Hoće li Perković ostati ujedno i glavni urednik jer ta i direktorska funkcija nisu razdvojene, nije bitno. Ako i neće, kao da hoće, a ako hoće bit će to transparentnije ponižavanje već poniženog medija jer Perković veze s novinarstvom ima samo kao vršilac pritiska na medijske djelatnike i kao čitatelj/slušatelj/gledatelj. Ne treba žaliti zbog ovog izbora novinare iz redakcije Hrvatskog radio Karlovca i Karlovačkog tjednika jer su svoje kralježnice prodali odavno po cijeni sa stare krame.
Vlast uporno provodi neinteligentnu, po svoj vlastiti interes štetnu politiku prema gradskom mediju. I Perkovićevo imenovanje direktorom i glavnim urednikom je samo nastavak obesmišljavanja Karlovačkog tjednika i Hrvatskog radio Karlovca. Protuslovlje je u tome što je s obesmišljavanjem tih glasila nerazdvojna njihova instrumentalizacija u promidžbene partijske svrhe. Kakve koristi od te promocije, ako u srijedu, dan prije izlaska novog broja, na svim kioscima stoje hrpe neprodanih primjeraka Karlovačkog tjednika? Da je vlast za direktora izabrala bilo kojeg drugog kandidata, postojala bi šansa da povrati barem malo povjerenje čitatelja, odnosno slušatelja. Izborom Perkovića i ta šansa je propala, a zajedno s njom i prilika za učinkovitu promidžbu na toj platformi.
Ipak, nije iznenađujuća politika prema medijima i nisu iznenađujuća ovakva kadroviranja. Po enti put se čuditi takvim odlukama vlasti je očekivana i time manje vrijedna reakcija. Istinsko čuđenje zavređuju stavovi dobrog dijela javnosti prema predsjedniku Gradskog vijeća Damiru Mandiću kojeg Partija i gradonačelnik Damir Jelić već dugo pripremaju za puno preuzimanje izvršne vlasti u Karlovcu. Od izbora za predsjednika Gradske organizacije SKHDZ-a Mandić sve više postaje praktično gradonačelnik, a Jelić se manje-više bavi nacionalnom politikom i čime-sve-ne. Predsjednik Gradskog vijeća simpatije javnosti je pobrao “opravši” zamjenicu gradonačelnika Marinu Kolaković iz Hrvatske seljačke stranke tvrdnjom na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća da nije trebala podnijeti ostavku na dužnost, ali da se trebala ispričati javnosti nakon što je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa 7. listopada zaključilo da jest bila u tom nedozvoljenom odnosu jer je sudjelovanjem u Povjerenstvu za subvencioniranje kamata Grada Karlovca pomogla i tvrtki EUROTRADE d.o.o., čija je suvlasnica. Ista tvrtka s Gradom posluje od 2011. godine, a ona je na dužnosti od 2009. “Sadržajno, stvarno mislim da niste trebali dati ostavku, to je i stav HDZ-a, ali isto tako sadržajno, mislim da građani Karlovca stvarno zaslužuju da kažete: ‘Pogriješila sam, ispričavam se, ne bih to više napravila’”, poručio je Mandić M. Kolaković.
Dio okljaštrene javnosti “zakačio” se na drugi dio izjave i Mandića pohvalilo jer je “očitao bukvicu Kolakovićki”, potpuno zanemarivši prvi dio po kojem ona ne treba dati ostavku. Kako je moguće da tako šuplja retorika nailazi na odobravanja i kod nezavisnog dijela javnosti? Jesmo li uistinu toliko površni, pa da se zadovoljimo time što Mandić “pere Kolakovićku” i propuštamo uvidjeti da time “pere” vlastiti i stav SKHDZ-a da se ne insistira na njezinoj ostavci?
Njegova izjava je, nadalje, granično besmislena. Što znači “sadržajno, stvarno mislim (…), ali isto tako sadržajno, mislim (…)”? Sadržajnog li lupetanja… Ako je Mandić tako dobar, neka se suprotstavi natječajnim farsama i medijskim neslobodama. Jelić za svog nasljednika uvaljuje Mandića koji većom pristupačnošću i demagoški djeluje drukčije – što očigledno uspijeva – a u biti predstavlja politički kontinuitet.
Tragedija je karlovačkog političkog životarenja što tako šupalj političar uspijeva biti za klasu kvalitetniji od predstavnika oporbe. A svibanjski izbori će doći prije no što izgovoriš “SKHDZ”. Tada, “sadržajno mislim”, naći ćemo se u “nema ‘ali’!” situaciji.
