Kada krenete na duhovni put, ako ste ispravno vođeni, možete samo napredovati. Postoje načini kako čovjek samome sebi može pomoći, a tu je važno pravilo da drugome radimo ono što samima sebi želimo. Važan je i rad u prirodi koji osvježava uz hladnu vodu, vatru i pjevanje. Valja uzeti i što nam nude religije i znanosti – kaže Luka Hodak, bivši načelnik Saborskog, “šaman” u javnosti najpoznatiji po dočeku 2009. godine u vigvamu uz buniku kada je smrtno stradao Ratko Barić.
Hodak, koji je u srijedu u Knjižnici za mlade predstavio svoju autobiografiju “Put bez povratka – duhovna potraga jednog ratnika”, i dalje, po posljednjim informacijama iz medija, čeka početak suđenja za taj slučaj. Barića na promociji nije spomenuo niti se osvrnuo bilo kako na taj slučaj. Hodak je krajem prošle godine osuđen na uvjetnu kaznu zatvora zbog nenamjenskog trošenja 36.450 kuna iz općinskog proračuna.
Kako sam završio na optuženičkoj klupi i u zatvoru? U takvoj situaciji se radi retrospektiva aktivnosti da vidiš gdje si pogriješio. Žao mi je onih koji su mi propisivali kaznu i onih koji su pripremali to. Svoj teret nosim i to ima cijenu – kaže Hodak.
Osim što generalno savjetuje o duhovnom životu, Hodak otkriva da “ima i program za suočavanje s problemom opijata”.
Mogu pomoći. Ako ništa drugo, dođite na Plitvice. Tamo ćete povjerovati da priroda ima pamet – veli Hodak.
U knjizi opisuje svoj osobni i duhovni razvoj, kako je još u djetinjstvu i mladosti doživio “neobična onostrana iskustva”. Opisuje i svoje sudjelovanje u Domovinskom ratu.
U ratu mi je, u minskom polju, kada smo bili okruženi neprijateljem, ozbiljno zazvonilo. Tada sam se prvi puta predao Bogu. Dogodilo se čudo i nitko nije pucao i zatočili smo neprijatelje. Dakle, nije nam trebao doping. Osjećali smo da smo koordinirani Nečime. To funkcionira. To se zove magareća škola – kaže Hodak.
Nakon obiteljske tragedije prijatelj, također hrvatski branitelj koji je također pretrpio obiteljsku tragediju, predlaže mu put u Indiju.
Kao i svi ratnici, imao sam problema u obitelji. Nitko od nas nije ostao “građanski centriran”. Obitelj to ne može podnositi. Dogodila mi se tragedija i odlučio sam istražiti zašto baš meni. Prijatelj iz Vukovara je rekao da je išao u Indiju, pa sam i ja otišao. Tamo sam doživio fleševe iz djetinjstva – nastavlja Hodak.
