Ljudevit Jonke podnio povijesni teret hrvatskog jezika

Ljudevit Jonke je na svojim plećima podnio povijesni teret sudbine hrvatskog jezika. Nitko za naš jezik nije napravio poput njega. Uvijek je bio na njegovom braniku, borio se za poseban status hrvatskog jezika, a mnogo je napravio i za nas studente. U svijest nam je usadio da je znanje jedini pravi argument, a dugujemo mu zahvalnost i za spoznaju da je hrvatski jezik naša druga domovina – kaže Neda Omrčen iz Matice hrvatske na promociji Jonkeove knjige “Rasprave i članci” koja se održala u utorak u Ilirskoj dvorani Gradske knjižnice “Ivan Goran Kovačić” u organizaciji Matice.

Riječ je o zbirci stručnih i znanstvenih radova s područja jezikoslovlja.

Knjiga sastoji od tri dijela. U prvom se nalaze prilozi koji se odnose na razvoj standardnog jezika u Hrvata u 19. stoljeću. Drugi sadrži rasprave o pojedinim gramatičkim i pravopisnim pitanjima, a treći monografske obrade pojedinih filologa 19. stoljeća s obradama njihovih najvažnijih djela. Možda je njegov najvažniji doprinos, zbog odjeka, imao njegov rad o suvremenom hrvatskom jeziku, posebno njegova savjetnička djelatnost – kaže Ivo Pranjković, priređivač zbornika.

Knjiga je izdana lani u matičinoj ediciji “Stoljeća hrvatske književnosti”. Ovom promocijom su se Karlovčani prisjetili svog sugrađanina koj je rođen u Karlovcu 29. srpnja 1907. godine, a preminuo u Zagrebu 15. ožujka 1979.

Maturirao je na karlovačkoj gimnaziji, a u mladosti je bio aktivan sportaš. Posebno je bio uspješan u šahu, jer je osvojio šesto mjesto na prvenstvu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je jugoslavensku književnost, hrvatski jezik sa staroslavenskim, narodnu historiju, ruski i latinski, no kao mlad stručnjak i znanstvenik bivao je zaokupljen uvelike češkom književnošću kao nitko prije i nakon njega u hrvatskoj kulturi, a taj interes ga nije napustio niti kasnije.

Velika mu je želja bila otići u Prag, a to je mogao jedino ako bi položio ispit iz znanja češkog jezika. Služio je godinu dana vojsku u Bileći i za to je razdoblje naučio češki jezik toliko da je dobio stipendiju koja mu je omogućila studij i dvogodišnji život u glavnom češkom gradu – kaže Mladen Jonke, sin jezikoslovca.

Jonke je oženio Karlovčanku s kojom je imao dvoje djece, od kojih je jedno M. Jonke. No, Mladen kaže da ga otac nikad nije ispravljao u izgovoru, nego je to činila njegova majka, žena Lj. Jonkea, kemičarka. Lj. Jonke je radio po diplomiranju kao gimnazijski profesor na Sušaku i u Zagrebu, a 1942. godine postaje asistent na matičnom fakultetu gdje postaje voditelj Katedre za suvremeni hrvatski književnik jezik. Na tom je mjestu od 1949. godine do umirovljenja 1973. Doktor znanosti je postao 1944. godine s dizertacijom “Dikcionar Karlovčanina Adama Patačića”. Od 1963. godine je redoviti član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Od 1970. do sloma Hrvatskog proljeća je predsjednik Matice hrvatske nakon čega mu je “preporučeno” da uzme “studijsku godinu”, a potom je i umirovljen. Iako je sudjelovao u izradi takozvanog novosadskog dogovora, bio je kritičan prema njemu, a trpio je i kritike zbog Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika u čijoj izradi nije niti sudjelovao.

Bio je najvažniji hrvatski predstavnik u sklapanju tog dogovora. Između 1945. i 1955. godine je s time u vezi mnogo polemizirao, a često je ostajao usamljen u stajalištima i u obrani posebnosti hrvatskog jezika. Vrijeđan je i proglašavan razbijačem bratstva i jedinstva. Nikako se nije mogao složiti s tvrdnjama da ne postoje jezične varijante, nego da je srpskohrvatski jezik jedinstven, odnosno s tvrdnjama da kajkavski i čakavski arhaični elementi tog jezika – kaže Pranjković.

S obzirom da je Matica bila jedno od središta maspoka, nastradao je, no uspio je ishoditi da se ta važna kulturna organizacija ne briše iz registra.

Zbog događanja iz 1971. godine sam sa svojom obitelji otišao u Njemačku. Ljeti bih dolazio na Rab gdje bi mi majka ispričala što je otac sve proživljavao, jer on o tome nije govorio. Bio je introvertiran. Sve je “gutao”, a to je bilo najgore za njega. Patio je – kaže M. Jonke.

“S Jonkeovim djelovanjem se povećalo proučavanje suvremenog hrvatskog jezika”, kaže Stjepan Damjanović, predsjednik Matice.

Jonke je svjestan da su i prethodna stoljeća utjecala na jezični standard. Govoreći o našem jezikoslovlju u 19. stoljeću Jonke je govorio o njemu u 20. Primjerice, niti u 19. stoljeću nije ostvareno jedinstvo hrvatskog i srpskog jezika, tada se već od toga odustalo zbog specifičnosti svakog od tih jezika – objašnjava Damjanović.

“Njegova je smrt dočekana gotovo s mukom u javnosti”, veli Pranjković.